- Peščanik - https://pescanik.net -

Doš’o Putin, o’šo Putin

 
Ode Putin osta muka.
Sve velike nade izjalovile su se.
Sve velike fraze izlizale su se.

Sva velika euforija ugasila se.

Devet sporazuma, a tako malo očekivanih milijardi evra i milijardi kubika gasa. Kad se razgrnu političke i medijske magle, sve se na kraju svelo na – sir i sirni namaz.

Priznanje da nema Južnog toka – dok se ne prilagodi propisima Evropske unije i dok ga ne odobri Evropska komisija – zasenilo je čak i tako veliki posao izvoza sirnog namaza u Rusiju.

Do pre neki dan, ma kakvi do pre neki dan, bukvalno samo nekoliko sati pre nego što je Putin sleteo u Beograd, vajni analitičari ubeđivali su građane Srbije da će sad, osim gasa, da poteku i milijarde evra iz bratske Rusije. A gasovod Južni tok bio je najviše rangirani argument za dalje učvršćivanje bratskih odnosa dve zemlje i očekivane penetracije Rusije u srpsku privredu.

Iako je već jednom počela izgradnja, bilo je planirano da krajem ovog meseca Južni tok još jednom bude svečano “otvoren”, mada je njegovo puštanje u rad na svakih šest meseci pomerano sve dalje u budućnost. Taj skoro mitski gasovod imao je jedan zajednički, takoreći blagougodan imenitelj, koji je stao u dva novinska naslova – “Južni tok ključ uspona Srbije” i “Južni tok je pitanje opstanka”. Srbiji su obećavane milijarde evra investicija od prolaska gasovoda kroz njenu teritoriju, stotine miliona evra godišnjih prihoda od tranzita gasa i naplate trošarine, veliki poslovi za domaće kompanije i hiljade novih radnih mesta, pa su roditelji decu počeli masovno da upisuju u škole za zavarivače.

I sad, ništa od svega toga.

Očekivanja oko njegove izgradnje i milijarde evra isplaniranih prihoda bila su tako visoko postavljena da su naterala jednog uglednog ekonomistu da izrazi veliku zabrinutost da bi izgradnja Južnog toka mogla da bude odložena na neodređeno vreme, što bi bilo vrlo loše za ekonomiju Srbije.

Samo dan pošto je Putin otputovao naša vlast se izgleda “uzela u pamet” pošto je shvatila da nema ništa od Južnog toka. Ministar energetike Aleksandar Antić odmah je pozvao na razgovor visoke zvaničnike EU (direktor Direktorata za proširenje u Evropskoj komisiji Žan-Erikm Pake, šef Delegacije EU u Srbiji Majkl Devenport i direktor Kancelarije EBRD za Srbiju Mateo Patrone) da pričaju o nastavku realizacije projekta gasne interkonekcije sa Bugarskom. “Gasna interkonekcija s Bugarskom” zapravo je drugi, alternativni gasovod iz srednje Azije, na koji Srbija treba da se nakači, ali tek kad izgradi deonicu Niš-Dimitrovgrad. A za tu deonicu potrebne su pare koje će, kako se vidi, Srbija tražiti od Evropske unije:

“Ocenjeno je da je izgradnja srpske deonice interkonekcije od Bugarske do Srbije od strateškog i regionalnog značaja i da će biti jedan od prioriteta zajedničkih aktivnosti u narednom periodu. Žan-Erik Pake je najavio mogućnost povećanja finansijske podrške za njegovu realizaciju iz IPA fondova. Imajući u vidu značaj projekta, učesnici sastanka su najavili preduzimanje zajedničkih aktivnosti i neophodnih mera, kako bi se definisali tehnički elementi projekta i obezbedila finansijska sredstva potrebna za njegovu realizaciju”, kaže se u vesti agencije Tanjug od 17. oktobra.

Pre dolaska u Beograd, Putin je dobio “šut kartu” od kineskog premijera Li Kekuianga za gasovod Altaj za koji pre neki dan u Moskvi nije potpisan (očekivani) ugovor, pošto Kinezi traže nove konsultacije za ispitivanje tog projekta. Mihail Krutihin, partner u nezavisnoj konsultantskoj firmi RusEnergi, ocenjuje da je time pao u vodu Putinov pokušaj da ucenjuje Evropu s “alternativnom” prodajom gasa kineskim kupcima.

Onda je Putin u Beogradu rekao da ništa ne zavisi od Rusije nego od Evropske unije, i da gasovod Južni tok ne može da se gradi jednostrano. Sve se to i do sada znalo, samo je sada on to “napismeno” dao našoj Vladi – da se mane ćorava posla, da ne otvara još jednom radove na Južnom toku kroz Srbiju, i da ne zavaruje badava “potemkinova sela”.

Tako je Južni tok stavljen u stanje hibernacije dok Rusija i Gasprom ne prihvate pravila koja važe na energetskom tržištu Evropske unije. Kad će to biti, da li će biti, i da li je moguć kompromis – ne zna se. Za sada ne popuštaju ni Rusija ni EU.

A što se Srbije tiče – moguće je da slična priča kao s Južnim tokom bude i sa Fijatom i toliko očekivanim bescarinskim uvozom “srpskog” automobila na rusko tržište.

Baš zbog toga što beogradski mediji ispredaju bajke na temu izvoza fijata 500L, treba podsetiti da je Putin doslovce rekao “da je moguće o tome se dogovoriti” (a ne kako objašnjava naš premijer: “Na moju molbu prihvatio je da određenu kvotu Fijatovih vozila iz Kragujevca izvezemo u Rusiju”).

Čini se da i u ovom slučaju naša Vlada ignoriše realnost.

Prvo je, još prošle godine, radio Glas Rusije objavio da je tražnja za Fijatom u Rusiji “ravna besmislu, da su Fijatova vozila doživela fijasko veka, da je udeo Fijata na ruskom tržištu zajedno s Krajslerom tek 0,29 odsto, i da je cela grupa Fijat-Krajsler u Rusiji za godinu dana prodala samo 215 fijata 500. Ekstremno nepopularan – glavni je opis svakog Fijatovog modela u Rusiji, a upravo je beznačajna tražnja za njihovim modelima i brendovima koje kontrolišu primorala Fijat da prekine zajedničko ulaganje sa Solersom u Rusiji”, javio je Glas Rusije.

A pre neki dan direktor Fiat-Krajsler grupacije Serđo Markione izjavio je na pariskom Sajmu automobila da ne očekuje oporavak ruskog tržišta za narednih godinu dana.

Drugo, nije bez značaja ni činjenica da je Fijat deo multinacionalne američko-italijanske korporacije Fijat-Krajsler čije je sedište u Holandiji, i da ta kompanija može da se pridruži nekim drugim evropskim proizvođačima automobila koji su zbog sankcija Rusiji zaustavili izvoz u tu zemlju. Ukoliko takva odluka bude doneta na nivou korporacije, pitanje je da li će Srbija kao manjinski akcionar u Fijatovoj fabrici u Kragujevcu moći da joj se suprotstavi. I tada će izvoz automobila iz “srpske” fabrike Fijata za Rusiju biti zaustavljen (naravno, ako uopšte krene).

Dakle, stvari nisu tako jednodimenzionalne kako ih vide naši političari.

Mnogo je važno, možda i važnije od očekivanih milijardi evra, naravoučenije koje nam ostaje posle Putinove posete – neće moći da funkcioniše domaća mantra “i EU i Rusija”, kao što nije mogla ni ona “i Kosovo i EU”.

Jer, što bi rekao Putin, ništa bez EU.

 
Peščanik.net, 17.10.2014.