- Peščanik - https://pescanik.net -

Država ne uliva poverenje

Osećaj nebezbednosti, utisak da su pod stalnom pretnjom nasiljem kao i nepoverenje u državne institucije – posebno kada je reč o unapređenju prava i kontinuiranom otklanjanju bezbednosnih rizika, preovlađujući su odgovori pripadnika LGBT zajednice u Srbiji ispitanih u okviru istraživanja Kvirija centra za promociju kulture nenasilja i ravnopravnosti, koje je predstavljeno u četvrtak u beogradskom Medija centru.

Istraživanje „Ljudska bezbednost i LGBT zajednica“ rađeno je od decembra prošle do februara ove godine i pored elektronske ankete uključilo je i rad sa tri fokus grupe u Beogradu, Novom Sadu i Nišu.

Prema rezultatima ispitivanja koje je obuhvatilo nešto preko 300 osoba, više od 80 odsto anketiranih oseća se u znatno ili donekle nepovoljnijem položaju u odnosu na ostale građane; visok procenat ispitanih oseća nemogućnost da ostvari neka od svojih elementarnih ljudskih prava, a znatan broj odgovora ukazuje da ispitanici često trpe psihičko ili fizičko nasilje zbog svoje seksualne orijentacije, odnosno prisilu da ne otkrivaju svoje opredeljenje.

Od pozitivnih rezultata istraživači su izdvojili podatak da je preko 60 odsto pripadnika i pripadnica LGBT populacije u Srbiji svoje seksualno opredeljenje poverilo porodici, ili bar jednom njenom članu. Najčešće su to majke, zatim sestre te braća u nešto manjem procentu. Svega 9 odsto ispitanih je navelo da je svoju seksualnu orijentaciju saopštilo ocu.

Učesnici istraživanja su takođe odgovarali i na pitanja o medijskoj reprezentaciji položaja LGBT osoba u Srbiji, a pretežni utisci su da je reč o senzacionalističkom izveštavanju koje negativno (45%), odnosno jako negativno (12%) utiče na njihovu bezbednost.

Da državne institucije ne štite niti rade na unapređenju prava LGBT osoba u društvu smatra gotovo dve trećine ispitanih. Većina smatra da je zakonski okvir uglavnom dobar, ali da se zakoni koji štite prava LGBT osoba ne sprovode.

Institucije se bave bezbednošću LGBT osoba samo u slučaju sprečavanja neposrednog nasilja; izrada strategija bezbednosti – nacionalne i dve lokalne – obeležena je netransparentnošću i isključivanjem predstavnika LGBT zajednice. Oni su retko konsultovani u proceni rizika po bezbednost na lokalnom i nacionalnom nivou, što znači da njihov položaj neće biti izražen u strategiji, da se strateške mere za prevenciju i uklanjanje rizika po bezbednost neće odnositi na probleme LGBT osoba, kao i da budžetska i donatorska sredstva neće biti korišćena za rešavanje bezbednosnih problema u LGBT zajednici.

Ispitanici su izrazili potrebu da nevladine organizacije koje zastupaju prava LGBT osoba budu vidljivije u javnosti, kao i da vrše veći pritisak na institucije kako bi se prepoznali bezbednosni problemi zajednice, a na njihovom rešavanju radilo tokom cele godine – što bi jednom moglo dovesti i do bezbednog Prajda.

Istraživači su zaključili i da je položaj LGBT zajednice, u poređenju sa 2001, danas ipak postao politička i društvena tema te da su se organizacije izborile za veću vidljivost.

 
Pripremila Milica Jovanović

Peščanik.net, 12.09.2013.