- Peščanik - https://pescanik.net -

Dva carstva

Foto: Predrag Trokicić

U Podgorici se 3. i 4. maja održava međunarodna naučna konferencija o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori. Konferenciju organizuje Mitropolija crnogorsko-primorska SPC u saradnji sa Konferencijom evropskih crkava iz Brisela. U najavi stoji da će se na otvaranju gostima obratiti mitropolit Amfilohije i Kristijan Kriger, predsednik Konferencije evropskih crkava. Predviđeno je da putem video linka svoju reč uputi i dr Ahmed Šahid, specijalni izvestilac UN za slobodu veroispovesti i uverenja. Organizatori nameravaju da se „nа stručаn i društveno odgovorаn nаčin otvori jаvni dijаlog i sаgledа prаvo nа slobodu vere, veroispovesti ili uverenjа iz međunаrodnoprаvne, istorijskoprаvne i pozitivnoprаvne perspektive, jer je reč o univerzаlnom ljudskom prаvu i slobodi“. A sve u cilju doprinosa „opštem dobru“ i pomoći u izradi novog teksta Nacrta zakona o slobodi veroispovesti. Na naučni skup su pozvani i velikodostojnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica, nadležni državni organi, kao i predstavnici poslaničkih klubova u Skupštini Crne Gore.

Za svaku je pohvalu kada iz SPC čujemo pozivanje na opšte dobro građana, javni dijalog i univerzalna ljudska prava i slobode, te zalaganje za sve to, makar i u kontekstu prava na slobodu veroispovesti i donošenja novog pravnog akta. Sasvim je razumljivo i prihvatljivo da se verske zajednice u prvom redu zanimaju za pravo na slobodno ispovedanje vere. Međutim, za pojedine predstavnike SPC tu i prestaje razmišljanje o konceptu građanskih prava i institucijama demokratske pravne države. Time se stvara utisak da se „univerzalnim ljudskim pravima i slobodama“ pristupa selektivno.

Najveća zabeležena kršenja ljudskih prava građana albanske nacionalnosti odigrala su se za vreme vladavine Slobodana Miloševića na prostoru Kosova i Metohije. Ta činjenica nije sprečila mitropolita crnogorsko-primorskog da nedavno nahvali Miloševića koji je „ostao u vernosti kosovskom zavetu“. I predloži da se posmrtni ostaci bračnog para Milošević-Marković prenesu iz Srbije u Crnu Goru, pošto za državnika Miloševića, žalostan je mitropolit, „nema mesta u alejama velikana ili zaslužnih građana u Beogradu“. Sramotno je ponašanje države Srbije prema bivšem predsedniku i njegovoj porodici, smatra mitropolit. Dodajući da je Sloba bio sin teologa i veroučitelja i da mu nije bilo lako da raste bez oca.

Mitropolit sebe predstavlja kao Miloševićevog intimusa: „Davno pre hapšenja pričali smo o pripadnicima Unprofora u Srpskoj Krajini… kada su ih postavili kao među sa Hrvatima. Pitam ja Slobu da li je siguran da oni neće okrenuti cevi na nas, a on mi odgovara: ’Ma, daj bre, Amfilohije, šta to pričaš? To je nemoguće!’ Nažalost demantovali su ga dani koji su usledili. Verovao je strancima i to ga je skupo koštalo“. I još: „Ali bio je i prilično naivan. Verovao je onima koji su vodili Evropu i Ameriku da neće udariti na SRJ“. Mitropolitovo je načelo da strancima ne treba verovati, osim kada se zalažu za verske slobode u političkom okruženju neblagonaklonom prema SPC.

Vernici Kosovskog zaveta poznaju svoj put: „Nije prihvatio ucenu iz Rambujea, koja je bila jednaka uceni Austrougarske 1914. godine. To je kasnije i dovelo do bombardovanja zločinačkog NATO, koji je sa 19 najmoćnijih zemalja sveta kidisao na jednu malu i miroljubivu zemlju. I Milošević je bio primoran da potpiše Kumanovski sporazum. I kamo lepe sreće da su oni koji su došli posle njega sačuvali makar taj sporazum. Nadamo se da ovi danas koji vladaju Srbijom ne pođu njihovim stopama“. Nema veće počasti od ugledanja na zavetnog vođu, blaga je preporuka današnjem vladaru Srbije.

Slobodan Milošević je bio predsednik male, ali ne i sasvim miroljubive zemlje. Tako da je na kraju s pravom završio na sudu u Hagu pod optužbom za ratne zločine i genocid na prostoru Kosova, BiH i Hrvatske.

Mitropolit ima drugačije viđenje: „Reč je o sramnom činu koji nije smeo da se dogodi… to Srbija nije smela da dozvoli. Posle me je u ćeliji ubeđivao da će Kosmet opet biti srpski. Govorio mi je: ’Amfilohije, opet ćemo imati svoju državu u svojim granicama. Vratićemo naš narod na Кosovo i Metohiju, budite sigurni’. U tom optimizmu se i upokojio“. Nismo u stanju da potvrdimo ili opovrgnemo autentičnost reči pripisanih Miloševiću. Njegova navodna izjava oslikava osobu nesvesnu realnosti i položaja optuženika za ratne zločine. Ličnost nesposobnu da preuzme trunku sopstvene moralne odgovornosti. Pa ipak, pitati se da li je Miloševićeva izjava istinita navodi na krivi trag. Smisao mitropolitovog pripovedanja je konstruisanje usmenog predanja o Slobodanu Miloševiću – zatočeniku Kosovskog zaveta.

Odgovorni u SPC se zaista nalaze na razmeđi dva carstva: opštevažećih ljudskih prava ili pravdanja politike koja ih je masovno kršila. Ne mogu se služiti dva gospodara, znamo to iz Svetog pisma.

Peščanik.net, 04.05.2019.