Pesma o pesmi
Jednom mi je drugar rekao
Ako želim da napišem pesmu
Dovoljno je samo
Da lupim Enter
Tu i tamo.
You and me song
Ja počinjem rečenice sa ‘ja’.
Ti reaguješ samo na rečenice sa ‘ti’.
Ja razmišljam naglas.
Ti govoriš u sebi.
Ja slušam Gang of Four.
Ti slušaš Shellac.
(Dobro, i ti slušaš Gang of Four)
Ja jedem gibanicu sa..
Ti jedeš picu bez..
Ja volim kad ljubim.
Ti ljubiš kad voliš.
Podela rada
– Usisaj ceo stan i pomozi mi krevet da pomerim.
– Dobro, za to je dovoljno vremena.
Mogao bih i prašinu nešto…
– Bravo!
– A šta ćeš ti?
– Da te gledam.
Jutarnja
– Uh, ovo je kao brak!
Ustali,
Popio kafu, ja cedevitu,
Spremila nam da jedemo,
Čitali novine i gledali TV…
– Pa šta je trebalo?
Da ne ustanemo?
Da ne jedemo?
Da ne pijemo?
Filozofski fakultet, treći sprat
Kad mi tako pošalješ kilometarski analitički tekst uz jutarnju kafu
Preispituješ društvene konvencije
I pronalaziš logičke inkoherencije u mojim iskazima
Tako bih rado mlatnula sebe
Prošlog proleća
Na klupi u parku
Kad sam shvatila da si ti onaj pravi
Jer si me pitao:
“Reci mi, a šta misliš o sukobu u Čečeniji”.
Anemija
Moja glava i jastuk su Jedno.
Trampa
Pojela bih džigericu
(Bukvalno)
Išla kod zubara
Pričala sa komšijama u liftu
Napisala 3 seminarska
Rešavala tati probleme sa kompjuterom preko telefona
U zamenu za osećaj
U trenutku
Kada shvatim
Da me nećeš pozvati.
No signal
Više ćutim nego što volim
A volim (da ćutim)
Nije problem kad ćutiš
Nije svejedno kad ćutiš o ćutanju
Nije lako kad odlučiš da ćutiš o ćutanju
Kako da postupim kad se onedostupiš?
Influenza svakodnevnog života
Gubim obdanice
Gubim vikende cele
Gubim zdravlje
Gubim pažnju
Gubim vreme
Gubim mesto
Gubim često
Ali doći će proleće, znam!
Sa prvim suncem
Odleteće sa terase
Već velike ptice
A i ja ću izaći
Prošetati
Dati koji ispit
Tart sa višnjama pojesti
Ili tufahije!
Pa da
U teškim trenucima za naš suverenitet
Predstoji povlačenje u svakodnevicu
Zato je treba unaprediti
Da bude vredna bekstva
Ni previše uzburkana
Ni dovoljno ušuškana
Želje nisu preterane
Osim već poznatih:
15 minutes with you Well, I wouldn’t say no…
Lost
Kao film kad gledaš od pola
Možeš da uhvatiš radnju
Ako ti neko prepriča
Ukratko
Tako i ja živim
Ne sećam se ničega
Do neke desete godine
A ni od tada nije mnogo bolje
I kad razmišljam o tome
Možda sam imala neke traume
Ne znam šta su snovi a šta sećanja
Da li je gorelo u Opatiji
A ja jela smokve
Da li me je pregazio bicikl
A ja se njim skucala u kontejner
I koliko puta sam se pravila da spavam
Da se ne smore oni što me uspavljuju
Pa i nije tako strašno
Mada mi se nekad čini
Kao u serijama
Posle kojih spuštam roletne
Zatvaram vrata
Izbegavam ogledala
Tamara Petrović
Autorka je student sociologije iz Beograda
Bgd. 2009. knjiga 001, Pesničenje, Škart
Peščanik.net, 11.03.2009.