- Peščanik - https://pescanik.net -

Evropa kao spas

Godinu dana posle pobede na izborima, Fransoa Oland je sateran uza zid. Nikada do sada popularnost francuskog predsednika nije bila toliko niska posle samo 12 meseci na funkciji. Prema anketama o (ne)popularnosti, Olanda podržava samo jedna četvrtina Francuza. Istovremeno, retko kada je kao danas politički i finansijski manevarski prostor bio do te mere ograničen. Uprkost tome, Olanda sa svih strana pozivaju da deluje i to često u potpuno suprotnim pravcima. Sigurno se oseća kao da nikome ne može da udovolji.

Na konferenciji za medije povodom prve godišnjice dolaska na vlast, on je zamolio svoje zemljake za strpljenje i poverenje, a umesto opipljivih rezultata u borbi protiv krize i nezaposlenosti ponudio je samo patriotske floskule: „Francuska nije problem, Francuska je rešenje“. Pa čak i ako se rešenje zove Evropa?

Izgleda da barem on tako misli. Drugu godinu svog mandata opisao je rečju „ofanziva“. To konkretno znači da će insistirati na ideji ekonomske vlade za evrozonu, sa sopstvenim predsednikom, a koja će se najmanje jednom mesečno sastajati kako bi razgovarala o ekonomskoj politici, harmonizaciji poreskih i socijalnih standarda i zajedničkoj borbi protiv utaje poreza.

Pored toga, Oland priželjkuje da se pakt za rast, zaključen još u junu prošle godine, konačno upotrebi kao oružje u cilju podsticanja inovacija i zapošljavanja. Isto tako trebalo bi „odmah“ da se primene i već donete mere u vrednosti od 6 milijardi evra namenjene smanjenju nezaposlenosti među mladima.

Glavni zadatak EU, prema Olandu, nije više sanacija javnih finansija, već borba protiv recesije i njenih socijalnih posledica. Jedan od njenih novih instrumenata trebalo bi da bude i stari san o „evropskoj energetskoj zajednici, koja bi na evropskom nivou koordinisala prelazak na obnovljive izvore energije“. Pri tome Oland dobro zna da ovim svojim, ne tako novim predlozima, izaziva neke od svojih evropartnera koji se žale da tim potezima, pritisnut unutrašnje-političkim teškoćama, on predaje „vruć krompir“ Briselu.

Međutim, francuski predsednik se isto tako dobro seća da mu je protivljenje „merkozijevom“ fiskalnom paktu donelo simpatije i podršku i izvan Francuske. Tada mu je pošlo za rukom da makar kao fusnotu u već ratifikovani sporazum o automatskoj granici zaduživanja ubaci i skromni pakt za rast. Kako sada stvari stoje, time nisu bile iscrpljene njegove evropske ambicije.

Dok se svuda širi nepoverenje prema EU, Oland namerava da Evropu probudi iz „sna“ i da spase ideju o evropskoj zajednici: „Moj zadatak jeste da se suočim sa razlozima za ovo nezadovoljstvo među građanima koje bi moglo da ugrozi budućnost Evropske unije i da nešto povodom toga preduzmem.“

Njegova „nova etapa evropskih integracija“ predviđa sopstvena budžetska sredstva za EU, a „u nekoj kasnijoj fazi i zajedničke obveznice“. Ovo je prava rukavica u lice Angeli Merkel, koja je „evro-obveznice“ više puta striktno odbacila, smatrajući ih teretom za štedljive severne članice EU. Olandova evro-ofanziva mogla bi postati jedna od važnih tema u nemačkoj predizbornoj kampanji.

 
Rudolf Balmer, TAZ, štampano izdanje, 18.05.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 20.05.2013.