Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović oduzeo je Branimiru Glavašu, pravosnažno osuđenom ratnom zločincu, državna odlikovanja. U odluci objavljenoj u hrvatskom Službenom listu se navodi: „Branimiru Glavašu oduzimaju se sljedeća odlikovanja Republike Hrvatske: Red kneza Trpimira s ovratnikom i Danicom, Red kneza Domagoja s ovratnikom, Red bana Jelačića, Red Ante Starčevića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata i Spomenica domovinske zahvalnosti.“
Mnogobrojna visoka odlikovanja su oduzeta odlukom Visokog kaznenog suda Hrvatske prema kojoj je presuda za ratne zločine Glavašu postala pravosnažna 10. juna 2026. Sud je, naime, potvrdio sedmogodišnju zatvorsku kaznu za Glavaša u slučajevima „Garaža“ i „Selotejp“, utvrdivši da nije spriječio zlostavljanje civila među kojima je jedan od njih, Čedomir Vučković, bio prisiljen da pije sumpornu kiselinu iz akumulatora koja mu je ulijevana u usta. Vučković je molio i plakao, ali, navodi se da je vojnik koji mu je ulijevao kiselinu u usta insistirao da mora da je guta. Vučković je umro u stravičnim mukama usljed pretrpljenih teških hemijskih opekotina koje su dovele do razaranja tkiva, nagrizanja usne duplje, grla, jednjaka i želuca. To je prouzrokovalo unutrašnje krvarenje, perforacije organa te gušenje i smrtni ishod.
Čedomir Vučković, koji je sa suprugom živio u Osijeku, nestao je 31. avgusta 1991. Tog je dana, kako je to kazao njegov sin Bogdan Vučković, otišao na tržnicu i više se nikad nije vratio kući: „To je bilo vrlo neobično jer je bio tipičan obiteljski čovjek. Nikad se nije dogodilo da u određeno vrijeme nije došao kući. Moja je majka mislila da je ipak živ, da je negdje zatvoren, da ga je netko zadržao. Išla ga je tražiti, i u policiju, i kod nekih vojnih organa, i u humanitarne organizacije.“
Prema presudi, Glavaš, tadašnji komandant odbrane grada, naredio je pripadnicima Hrvatske vojske da uhapse određen broj Srba u Osijeku koji su potom ispitivani, uz propratna premlaćivanja i mučenja, o njihovom navodnom učešću u ratu. Njihova izmučena tijela pronađena su vezanih ruku, a usta zalijepljenih selotejpom prije nego su bačena u rijeku Dravu.
Sud je utvrdio da je u razdoblju od jula do septembra 1991. godine pripadnicima vojske pod njegovom komandom, Glavaš naređivao nezakonita privođenja srpskih civila koji su potom u osječkim podrumima i garažama ispitivani, teško premlaćivani i na druge načine mučeni, a civili Čedomir Vučković i Đorđe Petković i ubijeni.
Na prvom suđenju, 2009. godine, Glavaš i ostali optuženi osuđeni su na nekoliko godina zatvora, ali je konačnu presudu 2015. poništio Ustavni sud Hrvatske. Do tada je Glavaš već odslužio veći dio svoje sedmogodišnje kazne u zatvorima u Bosni i Hercegovini, u koju je pobjegao prije izricanja prvostepene presude. Glavaš se na državljanstvo BiH pozvao 2009. godine kada je tamo pobjegao nedugo prije izricanja presude po optužnici za ratne zločine u Osijeku. Nakon što je ta prva osuđujuća presuda postala pravosnažna, Hrvatska je od BiH tražila da Glavaš tamo izdržava zatvorsku kaznu jer se on u to vrijeme tamo skrivao.
Potvrda kazne Glavašu i njegovo upućivanje na izdržavanje kazne prvi je pravosnažno završen predmet sproveden na temelju sporazuma između Hrvatske i BiH o međusobnoj pomoći u krivičnim predmetima. Tim sporazumom je onemogućeno da osobe pravosnažno osuđene u jednoj od dviju država izbjegnu izdržavanje kazne zloupotrebljavajući dvojno državljanstvo. Tako je i bilo. Državljanstvo BiH Glavaša nije spasilo od izdržavanja kazne u BiH, a koju je izreklo hrvatsko pravosuđe.
Predsjednik Milanović je više puta izjavio kako Hrvatska ipak neće izručivati svoje ratne komandante drugim državama. On nije jedini. Niko u regionu ne izručuje „svoje komandante“ osuđene za ratne zločine jer mnogi ih ne doživljavaju kao takve. Milanovićeve izjave su usmjerene na optužnice koje dolaze iz susjednih zemalja, poput Srbije, naglašavajući da hrvatske vlasti neće tolerisati „pravosudne progone i politički montirane procese protiv hrvatskih generala koji su sudjelovali u Domovinskom ratu“. Prošle godine hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić je izjavio da on zapravo i ne zna da su počinjeni zločini od strane hrvatskih vojnika. „Koliko ja znam, a i premijer i predsjednik su zauzeli zajednički stav, a taj stav je i moj i cijele hrvatske javnosti da nema nikakvih novih optužnica, da hrvatska vojska nije činila ratne zločine, a pogotovo ne po zapovjednoj odgovornosti.“ Prema Ugovoru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju, dvije države izručuju vlastite državljane za teška kaznena djela poput organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca. Međutim, ovaj ugovor isključuje izručenje vlastitih državljana za kaznena djela ratnih zločina vjerovatno zato što se ona ne smatraju dovoljno „teškim“. U društvima u kojima poslije ratne generacije bivstvuju, ovakvo zakonsko rješenje možda i ima smisla jer kako je to i Anušić izjavio, ratni zločinci zapravo i ne postoje. Naime, „domovinski“ i „oslobodilački“ ratovi vođeni na prostorima bivše Jugoslavije mogli su izroditi samo heroje. Sve ostalo se računa, kako je to predsjednik Milanović rekao, kao politička namještaljka i „montiran proces“. Zatvorske muke
Vrijeme provedeno po bosanskim zatvorima između 2010. i 2015. godine, Glavaš je, baš kao i mnoge njegove kolege, odlučio skratiti pisanjem knjige. Uprava pritvora mu je prihvatila tadašnju molbu te su mu dopustili da u sobi drži laptop, ali bez priključka na internet. Radni naslov Glavaševe knjige je bio „Kronologija političkog progona“, i tada već imala je oko 150 stranica. Spremao se napisati oko 400 stranica, a Glavaš je tada bio uvjeren kako će pronaći izdavača bez poteškoća, vjerojatno znajući da su knjige ratnih zločinaca postale hit na bivšem jugoslovenskom tržištu. Da je Glavaš sebe htio predstaviti kao čovjeka sa svjetskim nazorima, a ne kao nekog radikalnog nacionalistu, te da je po opredjeljenju multikulturalan htio je posvjedočiti i činjenicom da osim što je pisao knjigu, on se tada pohvalio kako je u zatvorskoj ćeliji čitao i Kuran, te da je već pročitao pola knjige.
Glavaš je državljanin Hrvatske i BiH. Poput većine ratnih zločinaca on prelazi granice po potrebi, bježeći tako od zakona, presuda i sudaca, ali i od žrtava i svjedoka. Međutim, većina ratnih zločinaca ipak ima malo više sreće nego što je Glavaš imao u državama u koje su pobjegli. Većinu njih nije uhapsila domicilna policija kako bi odslužili izrečene kazne u susjednim državama. Tako, na primjer, jedan drugi pravosnažno osuđeni u BiH ratni zločinac Ilija Jurić još uvijek nije uhapšen i u Hrvatskoj kako bi izdržao izrečenu mu zatvorsku kaznu. Jurić je još davne 2017. godine pravosnažno osuđen za silovanje Lole, koja je sa troje maloljetne djece bila zatvorena u logoru sa drugim srpskim civilima u Odžaku, u Hrvatskoj 1992. godine.
Jurić je pobjegao u Hrvatsku prije izricanja drugostepene presude i tako „odslužio“ svoju zatvorsku kaznu od šest godina na slobodi. On takođe ima dvojno državljanstvo, BiH i Hrvatske. Za Jurićem je raspisana i Interpolova potjernica i potjernica Suda BiH. Čini se da su mu svi za petama, međutim to Jurića ni malo ne brine. Sudeći prema njegovom facebook profilu, on je svoje vrijeme izdržavanja kazne skratio pecanjem i povremenim odlascima u lokalne kafane sa njegovim bivšim suborcima. Jurić se, kao i mnoge njegove ratne kolege, ni malo ne ustručava da ovjekovječi ove trenutke i postavi ih na svoj profil tako da svi znatiželjnici i njegovi redovni pratioci mogu da ih vide. Neki, oni kojima je Jurić osobito drag, ih i lajkuju.
Bijeg od kazne
U januaru 2015. godine, Ustavni sud Hrvatske je poništio konačnu osuđujuću presudu, a postupak protiv Glavaša i njegovih saoptuženih nastavljen je 2017. godine. Ponovno suđenje je formalno otvoreno u oktobru 2021. godine. Iako je Glavaš u posljednjem suđenju, 2023. godine, osuđen na sedam godina zatvora, sudnicu je napustio kao slobodan čovjek. Prvostepena presuda, koju je skoro potvrdio Visoki kazneni sud, izrečena je 27. oktobra 2023. godine nakon ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Zagrebu. Nakon izricanja presude u oktobru 2023. godine, vidno uzrujan presudom koja bi ga potencijalno trebala jednom zauvijek proglasiti krivim za mučenja i ubistva civila u Osijeku, Glavaš je rekao sucu: „Sram vas bilo, nabijem na k***c vas i vaš sud“, te istom napustio sudnicu.
Glavaš je iz sudnice otišao svojoj kući i preko društvenih mreža objavio kako je napustio Hrvatsku i otišao u BiH: „Za svaki slučaj. Što je budali i sucu u glavi, nikada se ne zna.“ Da dokaže kako svaki odlazak nije neminovno i bjekstvo, on je označio i svoju lokaciju, Drinovci. „Otišao sam u BiH, ali nisam pobjegao. Imam dvije putovnice. Ne želim više živjeti u Hrvatskoj. Ja sam ovu državu stvarao, ali nisam je zamišljao ovakvu kad sam stavljao glavu na panj. Nemaju niti jednog dokaza. Ovo je politička namještaljka. Nemam namjeru odslužiti ni jednog dana u zatvoru“, rekao je Glavaš.
Sudija Dražen Kevrić je nakon zadnje presude donesene 10. juna 2026. godine objasnio je da je Glavaš već odslužio pet godina, dva mjeseca i 27 dana kazne. Iako mu je ostalo još više od godinu dana kazne, sud će odlučiti kako će se ostatak izvršiti. Nakon konačne presude donesene prije tri sedmice, Glavaš je umirio pravosudne organe rekavši im da ovog puta nema namjeru ponovo pobjeći u BiH: „Nisam siguran hoću li uopće tražiti prijevremeni otpust, o tome ću još odlučiti. Ako ja to neću tražiti, još će imati muke sa mnom u zatvoru. Tu sam u Osijeku i nemam namjeru nigdje ići“, rekao je Glavaš nakon što je presuda izrečena.
Uzmi pa (ne) vrati
Ratna odlikovanja Glavašu najprije je oduzeo tadašnji predsjednik Ivo Josipović 2010. godine, navodeći da su djela za koja se on tereti „suprotna pravnom poretku i moralnim načelima u Republici Hrvatskoj“. Milanović je 2021. godine vratio Glavašu odlikovanja i čin general-bojnika koji mu je Josipović oduzeo. Milanović je to učinio zbog presude Ustavnog suda iz 2015. godine kojom je poništena njegova ranija osuđujuća presuda. On je tom prilikom izjavio da će morati ponoviti postupak oduzimanja ako Glavaš ponovno bude pravosnažno osuđen. Kako je Glavaš ponovno pravosnažno osuđen 10. juna 2026. godine predsjednik Milanović je oduzeo sedam odlikovanja Branimiru Glavašu, ali ne i čin general-bojnika.
Maratonski sudski postupak protiv Glavaša, kao prvog političara u Hrvatskoj kojem se sudilo za ratni zločin, trajao je skoro 20 godina, a obilježili su ga brojni prekidi i ponavljanja postupaka, kao i bjekstvo u BiH, gdje ima državljanstvo. Obilježile su ga takođe i prijetnje njegovim protivnicima, kao i novinarima koji su otkrili njegove zločine. Glavaš je 1996. godine hrvatskom istraživačkom novinaru Dragi Hedlu poslao poruku: „Ako ne prestanete istraživati ratne zločine, bit ćete pretvoreni u prah i pepeo.“ Hedl nikada nije prestao istraživati, nego je čak i objavio knjigu o Glavaševim zločinima.
Glavašu su u toku ovog postupka oduzeta pa vraćena odlikovanja pa ponovo oduzeta. On se prije nekoliko dana sa ponosom oglasio na svom Fejsbuk profile da on ima medalje još sjajnije od državnih jer šta je na koncu konca general bez odlikovanja? Glavaš je odlučio da pad svog muškog ponosa oduzimanjem istih zabašuri očevim odlikovanjima. „Sada ću u svečanim prilikama nositi tatina odličja kojim ga je odlikovao poglavnik NDH, dr. Ante Pavelić“, pohvalio se Glavaš.
Autorka je profesorka na Griffith Law School u Australiji. Stručnjakinja je za međunarodno pravo i tranzicionu pravdu.
Peščanik.net, 02.07.2026.