- Peščanik - https://pescanik.net -

Glasanje na zatvorenim biralištima

Sve mora da bude slika i prilika majčice Srbije, pa tako Srpska napredna stranka i Socijalistička partija Srbije svoju koaliciju, naprasno skrojenu nakon majskih izbora, sa republičkog uteruju na lokalni nivo. Dozvoljeno je sve što je zakonom zabranjeno: kupovina odbornika, ucene, pretnje, poruga.

Počelo je sa Vojvodinom, u kojoj crveno-crna koalicija od 1992. ima najmanje pristalica. Vojvodina je prethodno ponižena na drugi način. Dan uoči formiranja nove vlade pokrajine, Ustavni sud Srbije je 10. jula osporio ustavnost 22. odredbe Zakona o utvrđivanju nadležnosti Vojvodine, pa Vojvodina ne može da ima glavni grad, predstavništvo u Briselu, novac za svoju akademiju nauka i umetnosti, regione Srem, Banat i Bačku, koji su odavno na njenom grbu. Obrazloženje odluke je napisano na 85 strana i osporava i Statut Vojvodine, njen osnovni pravni akt. Tako je nova vlada Vojvodine sudski kažnjena oduzimanjem ovlasti. U toj vladi nije bilo socijalista, jer su oni i 2012. za birače Vojvodine bili trećerazredna stranka.

Iako su tek u oktobru Dani ludaje, svetkovina izgubljenog kompasa je poharala Vojvodinu. Tikvu, bundevu, misiraču samo u Vojvodini zovu „ludaja“. Srpskim specijalitetom „puzajući stranački udar“ nadomešteni su pučevi i državni udari. Socijalisti i naprednjaci su u desetak vojvođanskih gradova formirali vlast, iako na izborima nisu dobili toliko da bi vladali tim opštinama. Vlast su im dali odbornici-preletači iz Lige socijaldemokrata Vojvodine i Srpskog pokreta obnove. Ove dve stranke su bile u takozvanom „demokratskom bloku“, za razliku od „patriotskih“ SNS i SPS, koje su stekle renome u vreme Slobodana Miloševića. Demokratska stranka, stožer demokratske koalicije i prvoklasni izbor za vojvođanske birače, tako je oterana sa vlasti. Drašković i SPO sada dele sto i postelju sa onima po čijem su naređenju 1999. ubijena četvorica funkcionera SPO, a dva puta su pokušali da ubiju i samog Draškovića. Čanak je lane govorio o osnivačima dinastije SPS-SNS kao o „nacionalsocijalistima i njihovim fašističkim pomagačima – đubretu koje treba izvaditi iz bunkera i obesiti za banderu digitalnog sata (na Trgu republike)“.

Do polovine septembra, u pokrajini će se dokrajčiti prekrajanje opštinskih vlasti. Recept je jednostavan – strah podmazan novcem. U Zrenjaninu, trećem po veličini gradu u Vojvodini, L. U, pobegulja iz LSV, nastupa kao samostalna odbornica i podržava SNS. Obećan joj je posao i 15.000 eura da otplati kredit. Sa toliko para je Litvanija pomogla izbeglice iz Sirije. Noć pre preuzimanja vlasti u Zrenjaninu, što se moglo učiniti samo kršenjem Zakona o lokalnoj samoupravi, odbornicima SNS oduzeti su mobilni telefoni, autobusom su sprovedeni u jedan novosadski hotel, a oko hotela su u džipovima kružile gorile. Grb Zrenjanina se sastoji od tri vrste svetaca: onih u stojećem, ležećem i visećem položaju. Po šorovima je ponovo popularan poklič protiv NDH mobilizacije: „Pušku pa u Frušku“.

Pohod na Novi Sad mora da se završi 1. septembra. Desant na Novi Sad treba da pribavi provijant za nove pohode. U novosadskoj kasi je plen od 50 miliona eura. Naoružani boljševici su 1907. opljačkali poštanska kola državne banke u Tbilisiju da bi smogli para za nove revolucionarne poslove. Tada je ubijeno četrdesetak ljudi, pedesetak ranjeno, a lovina je bila oko 2,7 miliona eura. Pljačku su smislili Lenjin i Staljin, a mesto pljačke je posle Oktobarske revolucije preimenovano u Lenjinov trg i ukrašeno njegovom statuom.

Birači su u maju vlast u Novom Sadu predali koaliciji koju je predvodila DS. U avgustu su neke članice koalicije pristupile SNS. Naprednjacima su za formiranje skupštinske većine potrebni socijalisti koji su u koaliciji sa demokratama i LSV. SNS je prišlo šest zaboravnih odbornika Romske demokratske stranke. Na prethodnim izborima je šef naprednjaka optužio njihovog za “fašizam”, a ove godine da ta stranka kupuje glasove za po 20 eura. SNS su prišla i tri odbornika SPO. Za razliku od etikete na konzervama sardina, stranka porekla odbornika i rok trajanja nisu važni. Važna je samo upotrebna vrednost. Srbija je ostala bez opozicije, a vlasnici biračkog prava bez slobodne volje.

SNS je republičkim koalicionim partnerima postavila ultimatum. Ako im do 1. septembra ne priđu u Novom Sadu, SNS će preispitati koaliciju sa SPS na republičkom nivou. Ako se koalicija razvrgne, to znači ili nove izbore, ili nezamislive kombinacije uz neizostavno ruganje izbornoj odluci građana i novo krivotvorenje rezultata majskih izbora. Socijalisti će popustiti, jer se plaše novih izbora. Tog 1. septembra 1969, Gadafi je pučem bez krvi oteo vlast u Libiji, da bi posle 42 godine skončao pretučen, streljan dok je bežao prašnjavom cestom.

U oktobru 1922, Benito Musolini, sin kovača i predanog socijaliste je organizovao marš 60.000 fašista na Rim da bi prinudio kralja da bira između fašista i antimonarhističkih socijalista. Kralj je, držeći se zubima i noktima jedne ruke za vlast, izabrao fašističku diktaturu. Kad se domogao vlasti, Musolini je koalirao sa nacionalistima, liberalima i narodnjacima. Promenio je izborni zakon, pa je 1924. Nacionalna fašistička partija postala jedina vladajuća stranka u državi. Socijalista Đakomo Mateoti je ubijen, jer je tražio da se neregularni izbori ponište. Socijalisti su napustili parlament, a Musolini je dobio odrešene ruke sve dok ga partizani nisu obesili 1945. na benzinskoj pumpi u Milanu.

Crveno-crni igrači su stalna postava reprezentacije Srbije. Za sivu budućnost bore se u crno-beloj atmosferi: Ivica Dačić i SPS su posle četiri godine zabetoniranog saveza sa DS odlutali u čelični zagrljaj SNS. SPO koristi ovu utabanu stazu. Lider SNS je svojedobno odbacivao koaliciju u kojoj je sada, optužbama: „Ni bog ne može da me natera u vladu sa SPS-om. Dačić je osvedočeni lažov i lopov“. Vođa SNS je u Skupštini Srbije rasprostirao prugastu uniformu sa oznakom „Dinkić 00001“ i zveckao lisicama, da bi njegov današnji koalicioni partner Mlađan Dinkić „čuo zvuk koji mu se sprema“… Dinkić mu je uzvraćao: „Vi ste ubica. Toliko ste ljudi indirektno ubili da me čudi kako možete da izađete na ulicu“.

Maja Gojković, potpredsednica stranke Vojislava Šešelja, sebi je osnovala Narodnu partiju, na izbore izašla sa strankom Dinkića, u izbornoj noći podržala DS, pa prišla bezbednoj SNS većini. SNS je zabola glogov kolac u Šešeljevu stranku.

Građane Srbije u parlamentu predstavlja 250 poslanika iz 45 stranaka, devet više nego u poslaničkim klupama Indije, koja ima 1,2 milijarde stanovnika.

Tzv. „velike stranke“ željne svakog glasa, na izbornim listama šlepuju male partije koje im dolivaju stotinak glasova, a posle podele izbornog plena odu onome ko da više. Vladu Srbije čini 17 ministara. Dvojica kao da su jednojajčani blizanci, iako su iz različitih koalicija. Dele jedan resor: jedan je ministar građevine i urbanizma, drugi saobraćaja. U ranijoj raspodeli resora, drugi je bio ministar za infrastrukturu, a prvi za kapitalne investicije. Lekar, koji je 2000. počeo kao ministar za nacionalne i etničke zajednice, održao se kao ministar raznih vrsta in continuo – sada je ministar trgovine i telekomunikacija.

Slede partijski pučevi po dnu Srbije. Lako je vladati, teško je upravljati, kaže Gete.

Monitor, 31.08.2012.

Peščanik.net, 31.08.2012.