- Peščanik - https://pescanik.net -

Glasovi razlike

Max Ernst, Two young girl’s promenade across the sky, 1920

S vremena na vreme, u Srbiji se dogodi nešto što ujedini skoro čitavu političku scenu protiv onih pojedinaca koji su se usudili da misle svojom glavom i odgovorno donose odluke. Pre dve godine je kritika Tadićevog paktiranja sa nacionalizmom (primanje ordena koji je ustanovio Radovan Karadžić) izazvala gnev političke elite i pravu imploziju birokratskog nasilja. Ovoga puta dogodilo se nešto što će tradicionalni “lov na veštice” učiniti još opravdanijim budući da su vinovnici “Zla” koje je zadesilo Srbiju zapravo žene. Radi se o potpredsednici DS Nataši Vučković i njenoj koleginici Vesni Marjanović. Naime, one su se usudile da kao članice srpske delegacije u Parlamentarnoj skupštini SE (PSSE) glasaju za rezoluciju kojom se ruskoj delegaciji oduzima pravo glasa do 2015, kao i učešće u posmatračkim misijama. Za rezoluciju je pored njih glasao još i Vladimir Ilić (URS), koji u ovoj priči neće igrati značajnu ulogu, budući da je njegova partija propala na poslednjim parlamentarnim izborima. Nasuprot njima, ostali delegati glasali su protiv rezolucije (SNS i SPS) dok je predstavnica LDP ostala uzdržana. Ukupno sedam članova delegacije. Raspored glasova 3:3:1. Od trenutka glasanja za rezoluciju o Rusiji, srbijanska politička javnost, kao i medijska armada koja prati rusofilski populistički mainstream predvođen odlazećom/dolazećom Vladom, ne prestaju da prozivaju pre svega poslanice iz DS. Udarne vesti u medijima su one poput “Za izbacivanje Rusije glasali naši”, “Treba nam jedinstven stav u PSSE”, “Poslanica DS se pravda”, “Srbi glasali različito za ukidanja prava glasa Rusije u SE”. Javnost je skandalizovana, a činjenica da su ključne glasove razlike dale upravo žene političarke, uticala je da se muškarci političari jasno odrede prema ovom događaju. Njihove reakcije ličile su na reakcije izneverenih muževa patrijarhalaca koji su navikli da žene misle njihovom glavom i da se o tome nema šta razgovarati, tj. da se to podrazumeva. Jedan patrijarhalno rusofilni kontraudar došao je iz većine drugih partija, dok je drugi, manje očekivani došao iz samog DS-a, koja se nakon odlaska Tadićevih korumpiranih nacionalista još uvek nije pročistila.

Mora da je većina muških srca u Srbiji osetila bolne ekstrasistole dok je iznevereni internacionalni sekretar DS Dušan Spasojević, pred zgradom TV B92, objašnjavao novinaru zašto je podneo ostavku na sve funkcije u svojoj stranci. Ovaj Tadićev kadrovik, bivši ambasador u Turskoj, osetio se ugrožen pred neočekivanom reakcijom svojih partijskih koleginica. “Duboko sam nesaglasan sa takvim stavom narodnih poslanika, koji smatram ne samo suprotnim spoljnopolitičkim interesima naše zemlje, već i drastičnim odstupanjem od državotvorne i nacionalno odgovorne politike koju su, u ime DS i hiljada članova stranke, vodili i vode svi njeni lideri”, rekao je nervozni Spasojević, koristeći patrijarhalnu retoriku svog bivšeg/budućeg šefa Borisa Tadića, ka čijem jatu očigledno i gravitira. Ovakav domaćinski gest svakako bi mu mogao doneti lepe privilegije u još neozvaničenoj Novoj demokratskoj stranci, koja već dugo radi na demontaži partije matice, u kojoj su jedini misleći politički subjekti očigledno ostali samo bliski saradnici/e Dragoljuba Mićunovića. Dušan Spasojević se novinaru B92, a time i zaprepašćenoj muškoj populaciji u Srbiji, žalio na “kršenje stranačke procedure”, pravdajući svoju reakciju i potrebom “odbrane integriteta Spoljnopolitičkog odbora” na čijem čelu je sam stajao do pre dva dana. Kako će, pobogu, reagovati Vladimir Putin koji je, u vreme ove male drame u Srbiji i velike drame u Donjecku, brinuo pre svega o povećanju svojih prinadležnosti. Ivica Dačić je zadovoljan činjenicom jer je glasanjem delegata iz SPS i SNS Putinu poslata jasna poruka da vladajuća garnitura ostaje dosledna ruskoj politici nasilja, kao i to da će se sa nepoćudnim elementima pozabaviti gladijatorska arena. Pitanje je samo stila kako će se taj obračun vršiti. Sreća u nesreći je da su u pitanju žene, jer se sa njima ova scena obračunava mnogo svirepije. Forumi na internetu su proključali kao Mordor, a političari poput Miloša Aligrudića iz DSS-a pozivaju na jedinstvo i volju većine, koja se oko pitanja Rusije bespogovorno ujedinjuje.

Izvesno je da će Nataša Vučković i njena koleginica Vesna Marjanović još neko vreme morati da trpe udarce koji ovih dana pljušte sa svih strana. One su počinile politički hibris braneći posle toliko vremena srpske interese a ne ruske. Zanimljivo je da do ovoga ne bi ni došlo da Srbija nije 2004. bila primorana sličnim sankcijama u PSSE da poveća broj žena u svojoj delegaciji. Samim tim se i gubernijska svest srbijanske političke elite menjala ne voljom domaćih političara koji svakog dana govore o Evropi i reformama, već upravo pritiscima iz same Evrope. Isti je slučaj i sa pregovorima sa Prištinom. Da se Dačić i Vučić pitaju, oni bi postupali isto kao i Vladimir Putin sa Ukrajinom. Većina Tadićevih saradnika iz DS-a takođe bi radila isto. Sada se, međutim, došlo do toga da je ovim glasanjem prvi put napravljena razlika i unutar samog DS-a. Početkom aprila je unutar ove stranke odlučeno da se 31. maja održe stranački izbori na kojima bi se glasalo za novog predsednika/cu Demokratske stranke. Do pre dva dana, u moru partijskih aparatčika gotovo da se niko nije izdvajao. Preuzimanjem odgovornosti na poslednjem glasanju u PSSE, Nataša Vučković je preko noći izbila u prvi plan. Njena polemika sa srbijanskim političkim establišmentom može joj samo učvrstiti novoosvojenu poziciju unutar stranačke kampanje za lidera/ku demokrata. Konačno, nakon poraza Borisa Tadića na predsedničkim izborima u maju 2012. do danas se nije dogodila prava transformacija u toj stranci, budući da je Tadić u svom nastojanju da kontroliše sve oko sebe, prešao na počasno mesto predsednika stranke, ostavivši Đilasa da se sapliće o svoje noge. Izlazak Tadića iz DS-a bio je prvi korak u reformi ove stranke, dok bi pobeda kandidatkinje kakva je Nataša Vučković na stranačkim izborima predstavljao novu epohu u istoriji DS. Antipopulistički čin glasanja za rezoluciju o Rusiji u PSSE uliva nadu da je takva transformacija moguća.

Peščanik.net, 16.04.2014.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)