- Peščanik - https://pescanik.net -

Goodbye

Tresle su se gaće, a onda je Car ostao – go.

Od velikih priča i obećanja, ostao je samo mulj. Od poplava.

K’o kec na jedanaest.

Tako su našoj Vladi „legle“ poplave.

Kako vreme odmiče, poplave postaju Vladin jedini i najjači izgovor da ne žuri s neophodnim i bolnim ekonomskim merama. Poplave su i bokvica koju Vlada previja narodu na „žive“ rane da (narod) ne iskrvari, bar do sutra. A za prekosutra ćemo da vidimo, teško nama.

Polako blede obećanja iz ekspozea našeg premijera o neizbežnim i bolnim merama da bi Srbija izbegla krizu državnih finansija.

Kako blede obećanja, tako se izoštrava opasnost predstečajnog stanja.

U međuvremenu iz naše Vlade i dalje stižu ispazna ohrabrenja tipa „energična fiskalna konsolidacija i disciplina su preduslovi za bilo kakav privredni rast u budućnosti“ (ministar finansija).

I to u trenutku kad iz vlasti stižu dve kolosalno važne vesti:

prva, da će Srbija ove godine imati „rast“ bruto društvenog proizvoda (BDP) između nula i minus 0,5 odsto. Dakle, Srbija će zabeležiti pad BDP.

druga, da je budžetski deficit posle pet meseci 116,6 milijardi dinara, a planiran je za celu godinu – 182,5 milijarde („Niko nema deficit kao Srbija“, bio je tako nostalgično simpatičan naslov u jednom mediju).

Za ovakav „rast“ BDP-a ministar finansija krivi, pogađate već koga – poplave.

Za deficit se ne kaže ko je kriv, ali se podrazumeva da je to Vlada, jer ona troši kapom i šakom i ono što nije zarađeno.

Tim povodom profesor Milojko Arsić opomenuo je Vladu: „Ovogodišnji fiskalni deficit u Srbiji premašiće dve milijarde evra i biće najveći u novijoj ekonomskoj istoriji od završetka hiperinflacije.“

Član Fiskalnog saveta prof Vladimir Vučković kaže da bi deficit mogao da bude 2,8 milijardi evra, (8,7 odsto BDP-a) i da „gotovo da neće biti države u svetu koja će imati veći budžetski deficit, a svakako je neće biti u Evropi.“

Vučković kao prvi test Vlade vidi rebalans budžeta i upozorava da je to „poslednja šansa“ jer je Srbija sve bliže predstečajnom stanju, a ako se ništa ne promeni dospeće do javnog duga od čak 80 odsto BDP-a.

Svetska praksa kaže da od četiri države sa tolikim dugom – tri sigurno upadaju u krizu javnog duga (bankrota), pa Vučković predlaže da Vlada više ne traži opravdanja za dalja odlaganja; u suprotnom, moramo da se uzdamo u ludu sreću ili da čekamo da se stvari otrgnu kontroli, ako Srbija zapadne u krizu javnog duga.

Vučković smatra da je Vlada mogla da iskoristi poplavu za brže rešavanje problema a Srđan Lazović, potpredsednik Saveta stranih investitora, kaže da „poplave ne smeju da budu izgovor za bilo kakvo dalje odlaganje reformi i da plan fiskalne konsolidacije mora da reši goruće probleme rastućeg budžetskog deficita i javnog duga.“

Vučković, međutim opominje da „još nije sazrela svest da već sada moraju da se naprave nepopularne mere.“

I gle, čuda.

Baš su poplave ministru finansija (a osnovano se pretpostavlja i Vladi) poslužile kao „korpus delikates“ za – odlaganje rebalansa budžeta. Novinske agencije prenose izjavu ministra da je „šteta od poplava ogromna, a veliki uticaj na budžet imaće šteta na elektro-energetskom sistemu, posebno potapanje kopova u Kolubari, zbog čega Srbija sada uvozi struju umesto da je izvozi.“

Vladina neformalna računica je da će poplave smanjiti BDP za 2-3 odsto (600 do milijardu evra).

Na to profesor Vučković kaže da će poplave dati negativan doprinos u proizvodnji struje i da će uticati na poljoprivredu, ali – ne tako snažno koliko se u prvi mah činilo.

I profesor Arsić ima ozbiljne rezerve prema Vladinom naduvavanju posledica poplava po BDP i državne finansije. On je izračunao da negativan uticaj poplava na rast BDP-a neće biti veći od 0,5 odsto i da će povećati fiskalni deficit 0,2 do 0,3 odsto („i bez poplava BDP bi imao nulti rast, a fiskalni deficit bi bio oko osam odsto“).

Arsić ocenjuje da je Vlada u protekle dve godine najavljivala krupne reforme i mere fiskalne konsolidacije, ali da su one često izostajale, pa su sada potrebne krupne mere štednje.

Da li je u pravu profesor Vučković kad kao argument za odlaganje nepopularnih mera navodi „nesazrelu svest“?

Ima svesti, ali nema hrabrosti – moglo bi se zaključiti po učestalim izjavama Vladinih zvaničnika.

Tako, na primer, ministar privrede kaže da će fiskalni deficit u ovoj godini premašiti 7,8 odsto BDP-a i da je „toliko veliki da ne može da se reši za godinu dana nego za tri godine.“

I bolna mera otpuštanja viškova zaposlenih u državnoj službi odlaže se za dogodine. Ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da u državnoj upravi radi oko 28.000 ljudi, a u javnom sektoru oko 760.000 i da je to „previše, pa se broj zaposlenih mora smanjiti.“

Govoreći upravo na tu temu – reforme Zakona o državnoj upravi – ministar privrede misli „da će trebati mnogo vremena da se taj Zakon donese, jer potrebno je mnogo vremena da se izađe na kraj sa birokratima koji veoma uporno čuvaju svoja stečena prava.“

I za kraj, poslastica koja sve objašnjava. Ministru privrede valjda se omaklo: „Imamo ogromnu većinu, pa možemo da usvojimo bilo šta i da to odmah sprovedemo u delo.“

Pa kad je tako, što se onda Vlada stalno krije iza poplava i uporno viče „goodbye, goodbye“ hitnim i neminovnim merama za sprečavanje stečaja države?

 
Peščanik.net, 25.06.2014.