- Peščanik - https://pescanik.net -

Gradnja i razgradnja

Protest ispred skupštine 7. jula 2020, foto: Peščanik

Novi uspon ovdašnje pravoslavne crkve, modifikovane za potrebe nacionalnog tržišta, vremenski se poklapa sa početkom sveopšteg urušavanja države i društva. Proces je započeo pre tri decenije i traje još uvek. U tom periodu SPC se materijalno, kadrovski i infrastrukturno preporodila. Tako da će današnji roditelji koji detetu žele siguran posao i stabilnu budućnost, manje pogrešiti ako preporuče bogosloviju nego, na primer, vojnu školu. Za one malo veštije pitomce na raspolaganju su i nebrojene mogućnosti za napredak i unosnu karijeru na polju crkvene službe.

I šta je SPC uradila sa porastom svog društvenog i političkog uticaja? Ukratko: baš ništa. Ne postoji vidljiv rad u korist društva, kao što je stipendiranje učenika, humanitarno i socijalno staranje, ali ni ukazivanje, putem javne reči, na nepravdu i zagovaranje pravednijih društvenih odnosa. Može li sveštenstvo da propoveda u korist svoje štete? „I nama je izgledalo da sva ova priča sa antiustavnim zakonom“ – izjavio je mitropolit Amfilohije početkom godine – „prolazi neopaženo pred narodom koji je obremenjen egzistencijalnim brigama, koji je izgubio vjeru u zemaljsku pravdu i mogućnost da se do nje dođe“. Vidimo da pojedini u episkopatu nisu slepi za uslove u kojima živi većina građana: breme egzistencijalnih briga i nedostatak zemaljske pravde (jednakosti pred zakonom). I upravo je to kontekst u kojem bi hrišćanska crkva morala da „pruži utehu“, ali – još je važnije – i da ohrabri građane, bez obzira da li su njeni vernici ili ne. Međutim, da li bi ocena političke situacije bila ovako sročena da su odnosi između crkve i države u Crnoj Gori bolji?

Odnosi u Srbiji na relaciji država i crkva, vidimo to iz dana u dan i od slučaja do slučaja, stabilno su dobri. Donacija za megalomanski „Hram Svetog Save“ na Vračaru odobrena je od strane Vlade Srbije iz državnih rezervi upravo usred ponovnog zahuktavanja epidemije korona virusa, porasta broja obolelih i preminulih, te praktično kolapsa javnog zdravstvenog sistema u pojedinim gradovima. Pomaže Vlada Srbije i ugroženim mestima, ali sa deset puta manje novca. Da režim jednostavno ne brine o građanima i da im je pojam javnog interesa stran, u to smo se odavno uverili. Poslednje nedelo nedemokratskog režima je doprinos drugom talasu epidemije virusa: organizovanjem glasanja za Vučića, fudbalskih utakmica i dopuštanjem ostalih javnih okupljanja. Epidemija je spojila smrt javnog interesa i smrt obolelih građana u jednu celinu. Nameće se zaključak da je Vučić – kao i devedesetih – smrtonosno opasan.

„Mi gradimo hram, a hram gradi nas“, stara je parola akademika Matije Bećkovića u vezi sa izgradnjom gigantske vračarske crkve. I vidimo da je promašena. Hram nam je odlukom neodgovorne vlade progutao sredstva koja su mogla biti upotrebljena za pomoć zdravstvu u trenutku kada je to najpotrebnije. A samim tim je progutao i nas, građane.

I to nije prvi put. Hramovna vrata bila su zatvorena i pre više od godinu dana kada su građani tokom mirnih protestnih šetnji nameravali odati poštu ubijenom Oliveru Ivanoviću. Građansko nezadovoljstvo se, međutim, ne izražava uvek mirnim putem. Videli smo to sinoć ispred Narodne skupštine. Možda je trenutak da odgovorni u SPC ipak promene stranu. Nisu građani više za šalu. Zna to sada i Vučić.

Peščanik.net, 08.07.2020.

KORONA