- Peščanik - https://pescanik.net -

Habemus papam?

Imamo papu? Ne, nemamo. Nekako se rezultat naših sveže poluokončanih izbora može uporediti sa obrtom iz najnovijeg filma čuvenog reditelja Nanija Moretija. I kao što su tamo biskupi mislili da su izabrali papu, tako i mi sada mislimo da je neko dobio ove izbore i da je naša sudbina određena. Atmosfera svršenog čina je već tu, uplašeni i ozlojeđeni optužuju okolinu da je kriva za njihov rezultat. Crne projekcije se množe.

Međutim, izrazi lica političara u izbornoj noći govorila su da niko od njih nije zadovoljan i da se, po svoj prilici, niko ne oseća pobednikom. Najzadovoljniji su se činili, po sadašnjim procenama, ponovni istovremeni gubitnici i pobednici – naprednjaci. Lideri Demokrata, LDP i URS namršteno su komentarisali da vode i da će moći da naprave buduću vladu, dok je navodni pobednik izbora, Ivica Dačić, izabrao da likuje i odmah ucenjuje buduće većinske koalicione partnere. Pa zašto tako? Šta je to kvarilo sreću našoj ponovo izabranoj političkoj klasi?

Po svoj prilici, nisu to bili nevažeći listići, koji zamalo nisu prešli cenzus, ali su osvojili dobar deo mislećeg sveta. U izbornoj noći skoro da nisu ni pomenuti, dok su dan kasnije nanovo počašćeni starim epitetima neartikulisanosti, besmislenosti i gluposti. LDP u Beogradu nije prošao, ali je zato prošao u republici, i ako je verovati sadašnjem i verovatno budućem gradonačelniku Đilasu, njihova mesta u gradu ostaće nedirnuta. Cenzus nisu preskočili ni radikali ni Dveri, ali se to nekako ne računa kao korist od velikog broja nevažećih listića i teško da kvari sreću političarima koji su ostali.

Ostaje da im je sreću pokvario pogled u budućnost koja se čini jednako neodređena i još mutnija nego pre ovih izbora. Hoće li demokrate izgraditi nove autoputeve, povećati plate i ponuditi nove poslove, kako su pričali u kampanji? Ili nas, po najavama ekonomista i analitičara, čeka sve suprotno – otpuštanje 1/3 zaposlenih u javnom sektoru, rad sa skraćenim radnim vremenom (i platom) onih koji zadrže posao i nove privatizacije.

Hoće li verovatni koalicioni partner demokrata, i wannabe premijer, Ivica Dačić, oterati MMF iz Srbije, suprotstaviti se privatizacijama, povećati plate u privatnom i javnom sektoru, kao što je obećavao u kampanji? Teško, pogotovo što je Dačić nešto kao stand-up levičar koji nastupa samo u kampanji.

Sve što naši budući političari budu radili stalno će se sudarati sa njihovim obećanjima od pre nekoliko dana. Čuvena departizacija nije potrajala ni 4 sata. Gradonačelnik je obećao da će odvojiti od svoje „kvote“ dovoljno kadrovskih mesta za URS koji nije prošao cenzus. Ali, od koje kvote? Ako se sprovede departizacija, po modelu koji su predložili upravo Dragan Đilas i URS, onda on ne bi imao ni šta niti kome da daje rukovodeća mesta, pošto ona ne pripadaju strankama.

Za papu, je, mislimo mi, potrebno nešto više nego da bude izabran. Da bi bio pravi papa iza njega mora stajati barem nešto od elementarne principijelnosti, doslednosti i programa i to je ono na šta su na ovim izborima hteli da podsete nevažeći listići. I baš to se tolikima učinilo glupo, neodgovorno, morbidno, detinjasto, besmisleno. A što vam je to toliko glupo? Je li trebalo glasati samo prema ličnom interesu, videti ko koga poznaje i od koga može da ima neke koristi, pa na glasanje? Znamo u kojoj zemlji živimo, ko će sada tu da traži neke principe ili programe.

Mi mislimo da Srbija može bolje, šta da radimo. Nama je „beli glas“ bio i jedini, i što reče Marko Somborac, „tako neodoljivi“ izlaz.

 
Peščanik.net, 08.05.2012.