- Peščanik - https://pescanik.net -

Hrvatska u Evropi

Posle svih prepreka

Pre više od 20 godina, Nemačka je bila prva zemlja Evropske unije (tada je EU imala samo 12 članica) koja je priznala nezavisnu Hrvatsku. Berlin je čak zapretio unilateralnim priznanjem ako EU ne postigne konsenzus. Međutim, danas je Nemačka među poslednjima, ako ne i poslednja država EU koja će ratifikovati sporazum o pristupanju iz 2011, kojim će se ozvaničiti prijem Hrvatske u EU.

Ovo nije kraj ljubavne priče između Nemačke i Hrvatske, niti je to osveta za poraz u četvrtfinalu svetskog prvenstva u fudbalu 1998. Nemačka prosto trenutno predvodi grupu zemalja skeptičnih prema daljem proširenju Evrope, jer je vlada u Berlinu nezadovoljna stanjem stvari u novopridruženim državama.

Uz podršku Holandije, Danske i Finske, Nemačka zastupa stav da EU više ne treba da zbog političkih razloga zanemaruje pravila neophodna za osnovno funkcionisanje Unije, a to znači vladavinu prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ovu grupa država odbija svaki kompromis kada su ove teme u pitanju. Nemačka je čak predložila nadzor svih članica, i novih i starih, od strane Brisela, koji bi imao pravo izricanja sankcija, to jest zabranu pristupa nekim fondovima.

Grupa država okupljenih oko Nemačke smatra da je proširenje Evrope jedno od najvažnijih dostignuća u njenoj istoriji, ali da je u toku tog procesa učinjeno mnogo grešaka. Ukratko, neke zemlje nisu bile spremne za taj korak. Neposredno pre pristupanja Grčke, čak je i Evropska komisija smatrala da Grčka ne ispunjava uslove neophodne za status kandidata. Ali u kontekstu hladnog rata i drugih političkih razloga, vrata Evrope su ostala širom otvorena.

Nešto kasnije, Kipru je pošlo za rukom da postane članica iako nije imao, i još uvek nema, potpunu kontrolu nad svojom teritorijom. U trenutku pristupanja, Grčka je zapretila vetom na prijem ostalih devet država ako Kipar ne bude deo istog paketa. Što se tiče Rumunije i Bugarske, čitavih šest godina od njihovog pristupanja ove države ne ispunjavaju neophodne uslove i predmet su posebnog nadzora iz Brisela. Kada su one pristupale EU, politički razlozi smatrani su važnijima od tehničkih uslova za prijem.

Na Balkanu su države bivše Jugoslavije i Albanija bile ohrabrene pristupanjem Bugarske i Rumunije – ako su one dobile zeleno svetlo i mi ćemo dobiti priliku za ubrzano pridruživanje. Ali EU je naučila lekciju. Zaključak Brisela bio je: dvaput meri, jednom seci. Hrvatska je bila podvrgnuta strožijim uslovima za pridruživanje i prva je zemlja koja se suočila sa poukama ovih lekcija. Zato je proces njenog pridruživanja trajao 10 godina. Da su isti kriterijumi primenjeni ranije, neke od zemalja članica ne bi ni ušle u EU.

Prema poslednjem izveštaju Evropske komisije Hrvatska je sada spremna za ulazak, a EU namerava da iskoristi njen primer da bi povratila poverenje u proces proširenja.

Augustin Palokaj, Jutarnji list/PressEurop, 27.03.2013.

 

Stidljive reforme

Šta to bi? Na primer, sa preuranjenim prijemom Bugarske i Rumunije, iako nijedna od ove dve zemlje ni politički ni ekonomski nije bila spremna, a to nije ni šest godina i nekoliko milijardi dolara iz evropskih fondova kasnije? Šta se desilo sa Grčkom, koja takođe nije izdržala surovu konkurenciju i koja je spasavana milijardama evra? Celi svet se ovih dana bavi još jednom članicom EU, Kiprom, ostrvom sa gostoljubivim i misterioznim bankarima, miljenikom bogatih Rusa i Ukrajinaca, koga sa ivice ponora spasavamo sa deset milijardi evra – za sada.

Evropska komisija upravo je dala zeleno svetlo za prijem Hrvatske u EU. Svako ko pročita ovaj izveštaj ima osećaj da živi u paralelnom svetu: ne, ni reči o propuštenim reformama i ekonomskoj krizi koja već godinama pustoši Evropu. Na petnaestak strana potvrđuje se navodna spremnost Hrvatske da pristupi EU.

Međutim, kao i Grčka, Hrvatska je još uvek ogrezla u klijentelizmu, zemlja sa nesređenom upravom i naduvanim državnim sektorom, sa jedva funkcionalnim pravosuđem posle stidljivih reformi, sa raširenom korupcijom i gotovo zaostalom ekonomijom nepripremljenom za evropske izazove. Sve ovo detaljno je zabeleženo u izveštajima Svetske banke i MMF-a, Transparency Internationala i UN-a. Ali Evropska komisija ignoriše te činjenice.

Kroz njihov izveštaj provejava uporna težnja da se Evropa izuzme od političkih, a posebno ekonomskih merila. Evropa je stvar volje i ideja. Formalno, u EU se prema važećim ugovorima primaju sve zemlje koje ispunjavaju minimalne demokratske standarde, bez pominjanja ekonomije, ali to je samo izgovor. Kada to želi, EU odlučno sprovodi svoju ekonomsku volju – u Hrvatskoj na primer, kroz privatizaciju brodogradilišta.

Bundestag je poslednja instanca koja može da spreči prijem Hrvatske u EU, ali tamo će se glasati za njen ulazak. Mnogi poslanici nezvanično priznaju da prijem Hrvatske smatraju preuranjenim, ali da nemaju političke snagu da glasaju protiv, jer bi onda Nemačka ponovo bila protiv svih ostalih u Evropi. Na ovaj način Brisel i Berlin i drugim balkanskim zemljama šalju pogrešnu poruku – da su za ulazak u EU sasvim dovoljne i nepotpune reforme.

Florian Hassel, PressEurope/Süddeutsche Zeitung, 26.03.2013.

 
Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 29.03.2013.