- Peščanik - https://pescanik.net -

Ideja slobode: „Glup narod” i „poštena inteligencija”

Bio bi zabavan ishod opštih izbora, samo da Srbija nije na rubu kolapsa i nove dezintegracije. Tako je drastična kriza, u ekonomiji, institucijama, u etici odgovornosti. Tadić je, umesto svojih saradnika, za poraz okrivio „intelektualce”. Kao da su neka sila. I kao da „poštena inteligencija” nije imala nikakvu ulogu, ni marginalnu, u rušenju reformi i onih vrednosti za koje se Srbija zvanično opredelila u svojim odnosima sa Evropskom unijom: vladavina prava, jasna i uzajamno korektivna podela vlasti, slobodna tržišna ekonomija. „Inteligencija” je o sebi zauzela ono visoko mišljenje koje upravo karakteriše najgore osobine establišmenta. Nije Tadić poražen „zato što je ona kritički o njemu govorila”, ili „zbog toga što on to nije hteo da čuje”. I korumpirani političari i korumpirana inteligencija upravo su u jurišu na nove funkcije, privilegije i monopole: ambasade, ministarstva, upravne odbore… I Tadić i Nikolić su poraženi pošto se o njima, u drugom krugu, izjasnilo manje od polovine biračkog tela. Time je čitava srpska politika delegitimizirana. Poraženi su ne zbog poruka „inteligencije”, nego upravo zahvaljujući inteligenciji svih koji su, u ogromnoj, zadivljujućoj skupini od oko 800.000, odlučili da ne glasaju, zaključivši da je stanje nepodnošljivo, da nas gutaju recesija, korupcija, laž i beščašće.

Pobjednik ili gubitnik

Avangarda Srbije su navedenih 800.000 apstinenata, a ne „Prva” ili „Druga” Srbija, okupljene na logici ratnih i antiratnih profitera. I „Prvi” i „Drugi” su odgovorni za rušenje reformi i nov ulazak u zonu ekstremnog siromaštva. Svih ovih godina, na istovetnom ideološkom frontu, intelektualni establišment se borio protiv javnih sloboda i svakog pluralizma, protiv kapitalizma i evropskih vrednosti, protiv neophodnosti da tragamo za novim idejama, novim liderima i novim političkim organizacijama, u prilog očuvanju svih oblika monopola. Komunizam preveden u državni kapitalizam, i nacionalizam preveden u imbecilnu medijsku propagandu, dvoglava su neman u istom telu izopačenog političkog organizma.

Tadić je u noći 20. maja najavio da neće biti premijer, i upravo je od stranačkih organa prihvatio premijersku kandidaturu, svega nedelju dana docnije. Važno pitaje ovog trenutka je, da je li takva odluka ishod njegove izborne pobede, ili izbornog poraza? Da li je „preuzeo odgovornost” svestan neophodnosti dubokih i bolnih rezova u javnoj potrošnji, svestan da borba protiv organizovanog kriminala i korupcije podrazumeva suočavanje s delom vrha sopstvene partije, i najbližih saradnika, svestan da je Srbija nedovršen projekat kao teritorija, kao ljudska zajednica, kao infrastruktura, kao politički i pravni sistem? Svestan da se rezovi odnose i na Kosovo, i na odnos prema devedesetim, i na odnos prema zvaničnoj Rusiji i svih diktatura koje je širom novog trećeg sveta podržavala prethodna administracija, u koliziji sa onim principima na koje se obavezala u odnosima sa EU? Itd. Da li je odabran kao gubitnik, pošto će reforme, kako se već najavljuje, srozati njegovu popularnost, ili kao pobednik koji će nastaviti putanju populizma, korupcije, pljačke i gušenja javnosti?

Priznajem, za mene je bila prejaka, ekstravagantna, podrška Mila Đukanovića Tomislavu Nikoliću. Pre pola godine nisam dovoljno razumeo Đukanovićevu poruku da su strateške promene u Srbiji važnije od njihovog trenutnog kvaliteta. I Đukanović je persona non grata i „Prve” i „Druge” Srbije.

Da se vratim na temu. Ukoliko je uloga „inteligencije” u javnoj politici nakon 2001, i u toku poslednjih izbora, zaista bila tako važna, dokle doseže odgovornost u sistemu koji je generisao korupciju, afere, pljačku i medijske manipulacije? Ovde nema prostora da se samo nabroje budžetski i spoljno trgovinski deficit, pad stranih investicija, razorena umesto izgrađene infrastrukture, monopolizovano, autarhično tržište, poslovne, medijske i političke neslobode, najgora, u Evropi, zdravstvena zaštita, degradacija tužilaštva, sudova i advokature… Ili afere: satelit, kupovina ispita, diploma, doktorata, koferče, drumska mafija, građevinska mafija i Luka Beograd, Mosta na Adi, Miladin Kovačević i Bris Taton, Dulić, Dinkić, Dušan Petrović, monopoli u medijskom oglašavanju, afera Borik-Nikolaidis-Ugričić i ponovo urušen ugled Narodne biblioteke, pozatvarani beogradski muzeji, NIS i Banatski dvor, statua Alijeva na Tašmajdanu, vanustavni prenos vlasti na Kabinet predsednika republike i pretpostavljene nezakonite radnje nejgovog šefa kabineta Rakića, „reforma” pravosuđa i zakon o informisanju, zataškavanje političke pozadine atentata na premijera Đinđića…

Dronjave debate

Moj je sasvi ličan, intiman dojam, da su ostaci Miloševićevog i novog establišmenta okupljenog oko Koštunice i Tadića, udruženi s „Prvom” i „Drugom” Srbijom smišljeno, planski i uspešno kriminalizovali premijera Đinđića i njegov politički projekat, kako bi njegovim ubistvom Srbiju skrenuli sa „dobrog puta”. I Đinđić, i svi koji za njim celu deceniju iskreno žalimo, bili smo ponosni da smo, napokon, i mi na nekome dobrom putu. Zatim su sve ponovili i dok su potom kriminalizovali, bušili i razvaljivali LDP, koji je srozan na sopstvenu bledu i prljavu senku. Otud i aktuelne dosadne, dronjave „javne” debate o ulozi (politički aktivne) „inteligencije”, o „belim listićima” i „odgovornosti“ za „pobedu“ Nikolića… kao da i ona nije jedan parasloj, jedna paravojska, sa ulogom prividnog korektiva lidera i institucija. I ponosan sam da sebe ne smatram pripadnikom „inteligencije”, niti bilo koje i kakve „elite”. Ponosan sam pripadnik svoga „fjužn” naroda, srpskog, jugoslovenskog, evropskog, štagod da smo, a posebno ovoga ogromnog politički svesnog građanstva … a ima nas i dovoljno…

Pobjeda, 28.05.2012.

Peščanik.net, 29.05.2012.