- Peščanik - https://pescanik.net -

Idemo!

Foto: Peščanik

#Analogna prošlost Srbije

Neke angažovane pesme imaju dug život, naročito ako nastanu u sredini nesklonoj promenama ili u kojoj se reforme tobože sprovode, dok ispod digitalne površine, odnosno futurističkog previewa, nastavlja da funkcioniše stara matrica. Jedna takva je i pesma „Idemo“, koju je napisao i otpevao Milan Mladenović sa svojim bendom Ekatarina Velika na albumu Dum-dum 1991. Takve pesme dobijaju nova izvođenja (Kao Da Je Bilo Nekad, 2002) i čitanja koja mogu da pomognu u boljem razumevanju regresivnih društvenih tendencija, čak i kada se one plasiraju u medijima kao najmodernije forme futurološke budućnosti, što se neretko događa u predizbornim spotovima Srpske napredne stranke. Ovoga puta, u objavljenim video tizerima nema poznatog lika sa ukradenom knjigom iz biblioteke niti izuzetnog saputnika iz aviona – njegova pojava je najverovatnije ostavljena za gradacijski vrhunac spota – već je na sceni nova generacija naprednjačkih funkcionera koje predstavljaju Marija Obradović, Igor Mirović i Vladimir Orlić. Kakve veze onda ima pesma „Idemo“ Milana Mladenovića sa pomenutim akterima kampanje, zapitaće se neko. Zar nije sve to bilo pre skoro tri decenije, kada se „digitalna budućnost Srbije“ nije ni slutila iza krvavog horizonta?

Da, bilo je to prilično davno, kada se nije ni razmišljalo o budućnosti, već isključivo o prošlosti u koju se jurišalo, bilo da je u pitanju bio Vukovar, Sarajevo ili Srebrenica. Pesma „Idemo“ uhvatila je upravo taj trenutak nesvakidašnjeg smrtonosnog elana koji je Miloševićeva politička elita pokazala na početku devedesetih godina, trenutak, reklo bi se, opasnog puštanja s lanca, kada su uz škripu otvorena vrata na garažama borbenih oklopnih vozila i tenkova, kojima se krenulo po komandi: Idemo! Ova pesma je nastala u isto vreme kada je ta komanda izdata, odmah pošto je kocka bačena, kada su samo retki mogli da shvate šta je to zapravo značilo i kakve će biti posledice takvog juriša. Rukopis ove pesme danas se nalazi u Narodnoj biblioteci Srbije, u Legatu Milana Mladenovića. Napisana je rukom na istrgnutom listu iz bloka sa logom Devetog samita nesvrstanih, koji je održan septembra 1989. u Beogradu. Pesma ima tri strofe u rasporedu koji je drugačiji od onog koji je poznat sa snimka iz 1991. Zapravo, počinje stihom „Nismo znali da je kocka bačena“ a završava se strofom o buđenju u atmosferi toplog doma kojim dominira prijatan glas sa radija, koji kaže da je počelo. Drama te bačene kocke, odnosno izrečene komande sa najvišeg mesta, u rukopisu ove pesme pojačava i Milanov crtež kocke, čije tri vidljive plohe sa brojevima 1, 3 i 4 podsećaju na odbrojavanje, iza kog će biti dopisan refren: Idemo!

Duh ove komande, koji se u Mladenovićevoj angažovanoj pesmi transformisao u upozorenje, ostao je prisutan u javnosti čak i trideset godina kasnije. On domira analognim ali i digitalnim svetom Vučićeve politike, on pali motore letećeg automobila kojim upravlja Vladimir Orlić, pošto aktivira mod letenja na svojoj nadlanici i naloži virtuelnom asistentu da otvori garažna vrata na nekom visokom spratu Beograda na vodi. Idemo!, kaže prijatan glas iz digitalnog okruženja i Orlić poleti iznad panorame novog kvarta. Ova komanda pokreće birače u predizbornoj kampanji dok NN lica krstare Medveđom ili Lučanima ili Severom Kosova. Ista komanda se aktivira kao glasački mod za juriš ka jednom broju na glasačkom listiću, koji je predstavljan kao digitalni zov budućnosti. Upravo tako funkcionišu video tizeri za naprednjački predizborni spot, koji se u medijima bliskim vlasti reklamiraju kao virtuelni portali za svet beskrajnih mogućnosti SNS-a.

Jedan takav svet je najavljivan i kada se vojna mašinerija pokretala početkom devedesetih godina, a računalo se na ekspandiranje uma glasača koji će u najavljenom proširenju fizičkih granica prepoznati beskrajne mogućnosti SPS-a i SRS-a, preteča aktuelne političke elite. Ova komanda oduvek je podrazumevala silu, iza nje su dolazila spaljena sela i srušeni mostovi i voda, malo krvava. Danas, košulje. U rukopisnoj verziji pesme „Idemo“, koja je premrežena autorskim korekcijama, vidljivi su putevi transformacije tadašnjih događaja u pesnički tekst koji bi trebalo da funkcioniše kao kontrapunkt političkom i militarističkom nasilju nad golim životom. Zato Sava iz trećeg stiha ostaje samo reka, odnosno postaje svaka reka koju će ta mašinerija pregaziti ili preleteti, dok se radio iz druge sobe u završnoj strofi transformiše u prijatan glas, koji kaže da je aktiviran mod za gaženje. Nakon njegovog javljanja, život nikada više neće biti isti. Zato je u konačnoj verziji ove pesme, koju je Milan Mladenović otpevao na albumu „Dum-dum“, došlo do potpune inverzije strofa u odnosu na rukopisnu verziju. Time je uspostavljena gradacijska tonska i tekstualna linija, koja je refren Idemo! preakcentovala tako da on zvuči kao Stanimo! Ovaj neverovatni efekat je ovu pesmu učinio jednim od najboljih antiratnih tekstova koji su napisani i izvedeni u vreme kada je to trebalo učiniti. On je ovu pesmu transformisao u trajno upozorenje za kritičko čitanje političkih poruka koje se emituju, naročito u kampanjama.

Tizeri za spot SNS-a, posebno Orlićev, pa i Mirovićev klip, nastali su na tragu starog imperativa, koji se zahvaljujući inovativnim tehnologijama maskirao u digitalni ambijent čistih linija iz kog se javlja prijatan glas, koji kaže da je budućnost počela, ali ona sa SNS-om. Međutim, kada bi se skinula digitalna maska, ustanovilo bi se da je Orlićev leteći automobil zapravo onaj crni džip, kome je tablica ispala na nekoj od njiva pored Medveđe, dok je po komandi skupljao građane i deportovao ih na biračka mesta: Idemo!

Peščanik.net, 10.10.2019.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)