- Peščanik - https://pescanik.net -

Igranje Sandžakom

Centar za razvoj civilnog društva (CRCD) sa vrlo ozbiljnom zabrinutošću prati razvoj događaja u Sandžaku. Posle jučerašnjeg govora muftije Muamera ef. Zukorlića na trgu u Novom Pazaru posledice arbitrarnih odluka Ministrstva za ljudska i manjinska prava kojima je suspendovano konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća dobijaju na težini i povećava se njihova opasnost po stabilnost Srbije.

Zukorlić je u svom govoru izjavio: „Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim delom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lepo, ili će biti vatre do vrha. Samo naša kuća goreti neće.”

Njegove reči neobično podsećaju na reči govornika na mitingu Srba sa Kosova, koji su 1986. demonstrirali ispred Skupštine SFRJ uz preteće reči: ili će srpska deca na Kosovu i Metohiji spavati mirno, ili niko u Jugoslaviji neće spavati.

Pretnje tadašnjih vođa kosovskih Srba ostvarile su se i Jugoslavija se raspala u ratu čije posledice još uvek traju. Neshvatljivo je da se njihovo ponašanje ponavlja na ekstremno neodgovoran način od strane danas nesporno najuticajnijeg bošnjačkog političkog vođe.

Zukorlićevo neodgovorno ponašanje omogućeno je nezakonitim ponašanjem Ministarstva za ljudska i manjinska prava koje je poništilo izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće. Ministar za ljudska i manjinska prava dr Svetozar Čiplić je jučerašnji Zukorlićev javni nastup prekomentarisao rečima da je „nečasno” što „osam ljudi sprečava izbornu skupštinu, jer žele dogovor o podeli funkcija pre nego što je skupština održana.” Zaprepašćujuća je neuverljivost s kojom ministar koji rukovodi delom uprave u državi koja se nalazi pod potpunom kontrolom rukovodstava političkih partija i koji je i sam dobio položaj ministra zahvaljujući dogovoru neformalnih grupa, neformalne dogovore koji su prethodili formalnom konstituisanju

Bošnjačkog nacionalnog vijeća karakteriše kao nečasne. Ove grupe preko partijskih rukovodstava kontrolišu sve tri grane vlasti, sprečavajući njihovu podelu, uzajamnu kontrolu i izgradnju pravne države. Zukorlić se načinu političkog ponašanja koje primenjuje naučio u Beogradu.

Zukorlićev zahtev upućen etničkim Bošnjacima u zemlji i u dijaspori da izdvoje po jedan posto svojih prihoda za finansiranje Bošnjačkog nacionalnog vijeća ima dva aspekta. On je, s jedne strane, grub pritisak na ljude koji će s obzirom na okolnosti, u kojima je već bilo ranjavanja iz vatrenog oružja, teško izbeći prinudno davanje „reketa”. S druge strane, ovaj zahtev uslovljen je nastojanjem da se Bošnjačkom nacionalnom vijeću omogući finansijska autonomija i izbegne finansijsko ucenjivanje vlasti u Beogradu. Ovaj zahtev otvara prostor za međunacionalno podvajanje, suzbija mnogostrukost identiteta, guši lična prava pojedinki i pojedinaca i otvara prostor za moguću kažnjivu zloupotrebu biračkih spiskova.

Član 114. Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina ne predviđa dobrovoljne ni „dobrovoljne” donacije kao izvor prihoda nacionalnih saveta. Ova vrsta finansiranja bi izazvala dodatne sukobe sa izvršnom vlašću s obzirom na odedbe iz članova 120 i 122 Zakona o nacionalnim savetima koje se odnose na upravni nadzor poslovanja nacionalnih saveta.

Treba podvući da je ef. Zukorlić svoje partokratske ambicije, praćene pozivima na linč predstavnika građanske opcije u Sandžaku u Glasu islama koji se nalazi pod njegovom kontrolom, naučio iz prakse političkog života organa vlasti i vodećih političkih partija u Srbiji. Mišljenje Venecijanske Komisije o Ustavu Srbije, sadržaj progress reports Evropske Komisije za 2008. i 2009, pa i svakodnevno iskustvo svakog građanina koji zna da i čistačica mora da ima partijsku vezu da bi se zaposlila, jasno govore da su Republiku Srbiju od njenih građana uzurpirala rukovodstva političkih partija koje se u datom času nalaze na vlasti na različitim njenim nivoima. Sistematsko višegodišnje kršenje člana 115 Ustava, neprihvatljivost odredaba iz člana 105 Ustava i iz Zakona o izboru narodnih poslanika koje omogućuju ustanovu blanko ostavki, samo su pravni izrazi stvarnih odnosa moći. Političari iz Beograda neprestano produžavaju ovakvo stanje; njihovim metodama služi se njihov novopazarski pandan. Na građanskom društvu je da se izbori za Republiku, Ustav, podelu vlasti i pravnu državu.

 
CRCD, 15.07.2010.

Peščanik.net, 15.07.2010.