- Peščanik - https://pescanik.net -

Ispočetka

Pokret Dveri uputio je otvoreno pismo političarima – Nikoliću, Dačiću, Vučiću – gde navodi da će u okviru “Nedelje ponosa”, u prostorijama Centra za kulturnu dekontaminaciju, biti organizovana izložba fotografija Elizabete Olson Valin, “na kojima je Isus predstavljen kao homoseksualac ili transvestit u ženskim cipelama, a Bogorodica kao lezbejka”. To, kažu Dveri, vređa njihova “pravoslavna hrišćanska osećanja”, pa ako mogu muslimani da protestuju zbog nekog glupog filma, mogu i oni da se ugledaju na islamsku braću. Taliban nije vera, nego pesnica.

Izgleda da je Srbija osuđena da ponovi – ako ne celu, a ono barem u nekim ključnim tačkama – istoriju iz početka. Izgubljena država, Jugoslavija, prema kojoj su usmeravali svoje osećanje pripadnosti (čak i kad su sebe prepoznavali kao Srbe, bili su to Srbi „pobednici u dva svetska rata”), s čijim nestankom je nestao i čitav moderni identitetski prtljag, do te mere da se moraju vratiti na 1389. i bitku na Kosovu polju; izgubljena četiri rata (Slovenija, Hrvatska, Bosna, Kosovo), kad se srušila ne samo priča o „pobednicima” u velikim istorijskim sukobima (a da nikad nisu prebrojali svoje neshvatljivo velike gubitke koji su zapravo znaci zapanjujućeg slepila za stvarne promašaje), do te mere da posle toga ličimo na posrnule, bombama rasterani polusvet u kojem je toliko sabijenog straha da ga istiskujemo u trzajima, kroz međusobnu galamu i agresiju jednih prema drugima; tanko hrišćanstvo, vekovima pretvarano iz vere u priziv spasenja putem države, ozbiljno pomešano sa praznovericama i paganskim obredima gde je za Božić važniji totemski badnjak, a za Uskrs prasetina zalivena rakijom, gde su popovi inkasanti, a hramovi građevine za pranje para; privreda zastarela, srušena, zarđala, popljačkana ili u rukama, odnosno u džepovima lukavijih prevaranata; kultura tek daleko sećanje na stvaralaštvo, a zapravo ili poza iz predmodernih vremena ili puka zabava pomešana s pornografijom; osećanje za slobodu izgubljeno u žudnji da se bude rob ili sluga samo da se nađe sklonište; pojam solidarnosti ili odgovornosti za bližnje satrt sebičlukom i socijalnim autizmom; javnost u kojoj su laž, pretvorstvo i ćutanje postale opšte i važne vrline; demokratija izgubljena ispod demagogije; društvo raspalo u parčiće koji se, poput u tresku razbijenog leda, sve ubrzanije udaljavaju jedni od drugih; nacija koja sebe proždire, bez nataliteta i bez puta, kojoj nacizam svakodnevno kuca na vrata; ne razume svet, sve se pravdajući da svet ne razume nju…

Zato sve ispočetka. Srbija se opet uči toleranciji, verskoj i kulturnoj, kao da je u 17. veku; ne uspeva da crkvu odvoji od države, kao da je u 18-om; sriče ekonomiju kao u 19-om, a 20. vek joj ostaje prazan, uzalud potrošen, iz kojega ništa ne može da uzme a da to sa sobom ne povuče opasne senke i još opasnije ambise. Ne da u Srbiji nema vrlo finih, veoma obrazovanih i sasvim pristojnih ljudi; možda čak nisu ni (brojčano) manjina; ali su potisnuti, raspršeni, utišani od strane premoćnije većine kojoj je varvarstvo bliže, i koja se brže zbija u urliku plemenskog toplog brloga. Sve ispočetka. Čak se i kraj uvek zbiva ispočetka.

 
Libreto, 04.10.2012.

Peščanik.net, 04.10.2012.