Sve je to velika zabuna oko Splita kao turističkog grada. Jest da je ovih dana, kao omiljena destinacija stranaca, pun kao šipak, ali ispada da je sve to privid i da grad pod Marjanom tek ima postati prava turistička meka, jača od svetišta u Lourdesu, privlačnija i od Međugorje, toga planetarnog mjesta hodočašća u kojemu Gospa već godinama liječi sve s reda i ne pita za cijenu. U tako oštroj konkurenciji uskoro bi, samo ako bog da, imao pobijediti upravo Split, a sve zahvaljujući vizionarstvu svoga gradonačelnika. Čovjeka koji noćima ne spava od brige kako u Split dovući turiste, a da im se pri tome ne nude samo skaredne Sodome i Gomore, oni razuzdani mega koncerti na plažama, nego nešto onako, baš za dušu, kršćanski, a opet isplativo.
I dosjetio se toga jutra premudri splitski gradonačelnik apsolutno fenomenalne ideje. Sve nakon duge noći naprezanja i mozganja, onako razapet između svojih privatnih grandioznih pothvata, građenih sredstvima grada, i razmišljanja o tome kako Splićane uvjeriti da je baš on unaprijedio njihov socijalni položaj, samo što oni to ne vide, nego se pozivaju na neke tamo sumnjive činjenice o ogromnoj nezaposlenosti, kulturnoj retardaciji…
Uglavnom, vlasnik Splita sjeo je toga jutra u svoj crveni ferrari, dojurio na radno mjesto, na brzinu okupio braću, sestre, bliže i daljne rođake, to jest Gradsko vijeće, i pobjedonosno kliknuo: „Ne želim ostati upamćen kao gradonačelnik koji nije napravio ništa za Split i zato je odlična stvar da na Marjanu izgradimo veliki spomenik Isusu koji bi bio turistička atrakcija, novo svetište gdje bi dolazili vjernici sa svih strana. Mi smo ipak katolički grad i katolička država“, pojasnio je Željko Kerum, nakon čega se prolomio gromoglasni aplauz njegove bliže i daljnje rodbine, to jest članova Gradskog vijeća. Nitko od prisutnih podanika nije se naravno usudio postaviti instant dijagnozu vlasniku Splita i na brzinu ga hospitalizirati, pa je ideja o Isusu na brdu Marjan iznad Splita obišla grad i državu istom brzinom kao da je premijerka Kosor recimo ponudila ostavku.
Uglavnom, Kerumov bi Isus imao biti visok 39 metara – trideset i devet! – odnosno veći od Isusa u Riju i Poljskoj, ustvari najveći na svijetu! I dok se ono malo građana Splita koji su još pri sebi krste s obje ruke, gradonačelnik kaže da će ovih dana „uputiti Isusa u proceduru“.
A dok Isus bude „u proceduri“ sredjivanja papira, dotle je u proceduru već otišla druga, ništa manje važna, ideja vlasnika Splita, trgovca i profitera Keruma, ona o gradnji nekoliko impozantnih spomenika takozvanim povijesnim ličnostima. Koji bi se svi imali natakariti na splitsku Rivu. Tako bi gradonačelnik – koji voli imati sve najveće: automobile, vile, jahte, hotele…, pa doktori sigurno znaju o kojem je tu sindromu riječ, samo ih nitko ne pita – dobio i Isusa većeg od pozamašnog nebodera, koji bi s vrha Marjana pazio na katolički grad u katoličkoj državi. To naravno ako omanje brdo uopće izdrži takvu težinu. I smijuljio bi se Isus potiho jer je značajno veći od onih važnih gipsanih faca, dole na Rivi.
Makar su one, prema mišljenju intelektualne gromade, Keruma, najvažnije ličnosti novije povijesti s ogromnim zaslugama za mir i slobodu. Pa će mir u svijetu simbolizirati kip Pape Vojtile, a slobodu, a tko drugi nego Franjo Tuđman. Na Rivu, na kojoj nikada nije postavljen niti jedan spomenik, čak ni danas omrznutome Titu, zasjesti će konačno onaj mrzovoljni zlikovac Tuđman, zaslužan za specifičnu vrstu slobode koja podrazumijeva ratne zločine, podijelu Bosne, rasap Hrvatske… ili pak ratni logor Lora u Splitu, u kojemu su srpski civili doslovce vidjeli svoga boga, mučeni strujom, batinama, silovanjima…
I sad se ono malo pametnoga svijeta u ludome gradu muči odgonetnuti je li Kerumu u glavu udarila vrućina, je li totalno poblesavio, ili je riječ o populizmu posrnulog političara koji ovim demagoškim, retardiranim trikovima pokušava osvojiti glasove na predstojećim parlamentarnim izborima. Oni optimističniji, kakvih ima tek nešto sitno u gradu opustošene industrije, carstvu nezaposlenosti i dešperacije, nadaju se da će sve te morbidne ideje vlasnika Splita otići u vjetar, kao propagandno-izborni egzibicionizam.
No, ne bi se u tako dobar ishod baš trebalo kladiti. Barem kada je riječ o spomenicima na Rivi, kojima taj napušeni trgovac živežnim namirnicama, kao i svi nacionalisti, pokušava zapravo retuširati povijest i u vječnost uklesati tipove poput Tuđmana. Zločinca kojemu će konačno pravu mijeru najbolje uzesti golubovi. Koji baš vole spomenike. Za svoju malu i veliku potrebu.
I tako, dok svijet više skoro ne poznaje institut klasičnih spomenika, Balkanci navalili na njih, sve od Marjana do Vardara. Ovdje Isus, Tuđman, Papa…, u arhitektonski moderni centar Skopja tamošnji su radikali nasadili monumentalni, grozni kip Aleksandra Makedonskog, makar su im Grci zabranili upotrebu imena, jer da je to njihov junak. U Višegradu, u Bosni, onaj mahniti Emir Kusturica, sada Nemanja, gradi cijeli jedan grad, Kamengrad, kao cinični spomen na srpske „pobjede“, što je ljepše ime za masovni srpski zločin nad višegradskim muslimanima. A sva je ta spomenička egzaltiranost zapravo dobar, zbirni podsjetnik na žilavi ovdašnji nacionalizam koji počast uvijek odaje samo lažnim idolima, sjecikesama, protuhama, zločincima…
Mladina, 15.07.2011.
Peščanik.net, 21.07.2011.