- Peščanik - https://pescanik.net -

Iz beležnice za emisiju 29.05.2009.

Obrazovanje i reizbor rektora BU

Kao jednu od mera u borbi protiv ekonomske krize Evropska unija planira da poveća izdvajanja za obrazovanja iz BDP sa 7 na 10 odsto, Indija ih je povećala na 20, a Kuba na 30 odsto.

U Srbiji se za obrazovanje izdvaja 3,5 odsto BDP, a za nauku svega 0,3 odsto. Izdvajanja za obrazovanje u Srbiji među najnižima su u Evropi.

Ministar prosvete Obradović izjavio je na svetskom samitu obrazovanja održanom u Beogradu da se iz ukupnog iznosa namenjenog obrazovanju, za visoko obrazovanje izdvaja oko 0,7 odsto bruto domaćeg proizvoda.

Na 14 državnih i privatnih univerziteta u Srbiji studira 260.000 studenata.

Broj visokoobrazovanih građana je oko 6 odsto u odnosu na broj stanovnika.

Godinu studija uspešno završi tek 16 odsto studenata.

Na poslednjem međunarodnom testiranju znanja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), poznatijem kao PISA test, učenici iz Srbije zauzeli su poražavajuće 41 mesto.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, od 7.365.507 stanovnika Srbije, potpuno nepismenih ima 232.925, samo diplomu osmogodišnje škole imaju 1.509.462 stanovnika, dok diplomiranih srednjoškolaca ima najviše, ukupno 2.596.348.

Višu školu završilo je 285.056 stanovnika, dok fakultetsku diplomu ima tek 411.895 stanovnika.


Reizbor Branka Kovačevića

Rektor Beogradskog univerziteta Branko Kovačević je bio govornik na mitingu Kosovo je Srbija u februaru 2008, posle kojeg je došlo do nemira u Beogradu i paljenja ambasada. Rektor je rekao da srpski naučnici i profesori, mada uzdrmani u veri u istinu i nauku, ostaju privrženi svojoj misiji – govoriće istinu i širiti pravo i nauku, koji su na primeru Srbije, na žalost, tako surovo pregaženi.

Ovo je psihološki rat, koji se ne dobija oružjem, već glavom. Dobili su naređenje da pucaju i zato vas molim da budete mirni, tako je rektor smirivao studente iz Srbije zaustavljene na granici sa Kosovom u februaru 2008.

Sa studenstkog foruma o susretu rektora sa pobunjenim studentima 2007: Rektor Kovačević nam je tom prilikom pretio na čudan način –govorio je da ćemo biti „otpušteni“ sa Univerziteta na kome je on, kako je sam izjavio, „gazda“. Na pitanje da li ima svoju privatnu policiju, rektor je odgovorio potvrdno, a ona se sastoji od „njegovih drugova sa kojima je trenirao karate“, dok je odrastao u naselju Bulbulder. Osim toga, rektor je za sebe tvrdio da je „lud“, „ćaknut“, i da „kad njemu dođe žuta minuta, mogao bi svašta da uradi“. Istakao je da je „ratovao u Kninu“.

Ubedljivom većinom glasova dr Branko Kovačević maja 2009. izabran je ponovo za rektora Univerziteta u Beogradu. Za njega je na sednici Saveta Beogradskog univerziteta glasao 21, od prisutna 24 člana tog tela. Kovačević, koji je bio jedini kandidat, obavljaće funkciju rektora u naredne tri godine.

Kovačević je kao prioritet u narednom trogodišnjem mandatu naveo završetak prvog ciklusa reforme visokog obrazovanja. On je kazao da do 2010. treba da bude uspostavljen evropski standard da se studira godina za godinom, zatim da prolaznost bude preko 70 odsto, a 90 na višim godinama studija i da domaći sistem visokog obrazovanja bude kompatibilan sa evropskim i Bolonjskom deklaracijom.

Prosečno trajanje studija na Beogradskom univerzitetu je skoro osam godina, a samo 15,9 odsto studenata završilo je fakultet u roku.


Korupcija: BU

Prvo empirijsko istraživanje postojanja korupcije na Univerzitetu u Beogradu obavio je Savez studenata Beograda, u saradnji sa Centrom za istraživanje tržišta FON-a, 2001/2002. godine. Tada je 36% studenata izjavilo da lično poznaje kolege upisane preko „veze“, dok je 67% samo čulo za takve slučajeve. Čak 37% lično poznaje studente koji su položili ispit preko „veze“, za novac, uslugu ili slično, a 19% ispitanika poznaje profesora koji prima mito.

Studentska unija Srbije je 2004. godine anketirala studente četiri državna univerziteta. Prema ovom istraživanju, 98% studenata je čulo da neki od oblika korupcije postoji na njihovom fakultetu. Da profesorima može pomoći njihov uticaj kada bi se našli u istrazi povodom korupcije, misli 70% ispitanika, a 57% njih ne bi prijavili slučaj podmićivanja za polaganje ispita.

Transparentnost Srbija je 2005.  u saradnji sa Institutom za filozofiju i društvenu teoriju, obavila prvo istraživanje nad asistentima, docentima i profesorima Univerziteta u Beogradu.

Da je osumnjičenih za korupciju na njihovom fakultetu bilo, tvrdi 35% ispitanih univerzitetskih radnika. Čak 48% nastavnika i saradnika smatra da su „prijateljske usluge“ dominantno koruptivno sredstvo, dok 20% njih smatra da je davanje novca najzastupljenije.

Samo 19,8 posto ispitanika bi prijavilo svaku nezakonitost, bez obzira na moguće posledice. Od onih nastavnika i saradnika koji korupciju ne bi prijavili, 39,4 posto njih kaže da to ne bi učinili zato što ne veruju da bi se išta uradilo na njenom sankcionisanju.


SPC All stars

Optužen da je u periodu od 1999-2002. seksualno zlostavljao četvoricu dečaka.

Proces protiv vladike Pahomija počeo 2003. godine u Opštinskom sudu u Vranju, a u aprilu 2005. godine, odlukom Vrhovnog suda, preseljen je u Niš gde je postupak počeo od početka.

Do kraja suđenja, u martu 2006. godine, dva krivična dela su zastarela. Presudom veća “usled nedostatka dokaza” vladika Pahomije je oslobođen optužbi za preostala dva krivična dela.

Sinod SPC je u trenutku podzanja optužnice izražavao „svoje žaljenje što sredstva javnog informisanja, pre bilo kakve sudske provere, tako olako prihvataju i daju u javnost nedokazane insinuacije kao činjenice.”

Svojevremeno bio starešina manastira Hopovo na Fruškoj gori, priveden je istražnom sudiji Opštinskog suda u Novom Sadu još 2001. godine i bio je osumnjičen za pedofiliju.

Istražni organi osumnjičili su ga da je počinio bludne radnje nad većim brojem dečaka od sedam do 11 godina u Dvorskoj bašti u Sremskim Karlovcima.

Okružni sud u Novom Sadu 2007. izrekao mu je jedinstvenu kaznu od godinu dana zatvora.

Poznat po javnom izražavanju podrške optuženima za ratne zločine i štrajku glađu na srpsko-crnogorskoj granici kada su mu crnogorske vlasti zabranile ulazak u Crnu Goru jer se nalazi na listi osumnjičenih za pomaganje haškim optuženicima.

Filaret je u manastiru Kumanica pružio utočište i monahu Ilarionu osuđenom svešteniku SPC za pedofiliju.

Filaret je širu popularnost stekao devedesetih na ratištima na području bivše Jugoslavije.

Krajem 2007. vladika Artemije predlagao je da se na tri dana za putnike zatvore administrativne granice Kosova prema Srbiji i se pozovu na mobilizaciju svi vojni obveznici Srbije, pod vidom provere spremnosti i edukacije, na tri dana, kao i da se organizuju vojne vežbe u oblastima blizu Kosova. 

Artemije stoji iza građevinske kompanije “Rade neimar” d.o.o. koja se nezakonito bavila poslovima obnovemanastira na Kosovu.

Prema istraživanjima B92 Artemije je Vojislavu Koštunici nudio da za 100 miliona dinara radi na obnovi crkava na Kosovu. On je želeo da posluje i sa državnim firmama, postoje navodi da je i Telekom Srbija angažovala firmu Rade neimar za postavljanje optičkih kablova.

Episkop Artemije je bivšem ministru za kapitalne investicije Velimiru Iliću nudio poslovnu sardnju u izgradnji montažnih kućica na Kosovu.


Crna reka, pozitivni pomaci u SPC

Duhovno-pravoslavni centar Crna reka gde se koriste metode srednjovekovnog zlostavljanja kao terapija u lečenju narkomana radi pod blagoslovom vladike Artemija.

Centar u Crnoj reci zvanično je registrovan 2005. godine, a država Srbija dala mu je dozvolu za rad.

Ministarstvo vera (ministar Milan Radulović) je u oktobru 2005. godine pomoglo Crnoj Reci sa 400.000 dinara. U obrazloženju stoji da im daju novac jer cene njihove napore „da u skromnim uslovima i uz primenu specifične duhovno radne terapije obavljaju jedan nadasve plemenit i human posao resocijalizacije i izvođenja na pravi put“.


Sinod kaže zatvaraj

Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve pozvao je vladiku Artemija da odmah raspusti nelegalni stacionar i saopštio da je sa „sa zaprepašćenjem i žaljenjem primio vest o brutalnom nasilju koje se, u okrilju manastira Crna Reka u eparhiji raško-prizrenskoj, primenjuje prema obolelima od bolesti zavisnosti“.

Episkop raško-prizrenski Artemije izjavio je da Duhovno-rehabilitacioni centar za lečenje bolesti zavisnosti, čiji je način rada, zbog fizičkog kažnjavanja štićenika, kritikovan ne pripada manastiru Crna Reka i da u njemu ne rade monasi.

Posle smene upravnika centra Branisalva Peranovića koji je lično učestvovao u zlostavljanju štićenika centra u Crnoj reci, vladika Artemije je na njegovo mesto postavio jereja Dejana Jakovljevića koji je za Večernje novosti izjavio:

Batine se koriste samo u izuzetnim i retkim situacijama, kao nužno zlo, kad nema drugog izbora….  Mnoge od njih batine su spasle, danas su normalni ljudi koji nam pomažu da druge izlečimo.“


Bogoljub Šijaković, aktuelni ministar vera

profesor filozofije na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu

kao kandidat crnogorske SNP (Srpske narodne stranke) bio savezni ministar vera u vladi SRJ od 2000. do 2001.

zalagao se da se Haškom tribunalu ne izruče Ratko Mladić i ostali optuženi za ratne zločine

važi za bliskog prijatelja najtvrđeg jezgra DSS

za ministra vera u aktuelnoj vladi Srbije izabran na predlog DS

u ime ministarstva vera nije odobrio usvajanje Zakona o diskriminaciji

o centru u Crnoj reci ministarstvo se nije izjasnilo, jer je zaokupljeno sukobom sa reis-ul-ulemom Islamske zajednice BiH Mustafom Cerićem kome je „zbog direktnih i indirektnih pretnji Srbiji i njenoj bezbednosti“ ukratilo gostoprimstvo u Srbiji.

 
Pripremio Miloš Ćirić

Peščanik.net, 28.05.2009.