- Peščanik - https://pescanik.net -

Izaberite pravdu

 
Zašto su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji? To je jednostavno pitanje. Ali ono istovremeno zadire u same temelje politike. Najveći problem u nemačkom društvu je porast nepravde i nejednakosti. Potpuno je svejedno koju statistiku posmatramo, rezultati pokazuju isti trend – Nemačka se promenila. Nemci se moraju zapitati u kakvom društvu žele da žive. U 2013. ukazaće im se prilika da daju odgovor. Trebalo bi da godinu parlamentarnih izbora učine godinom pravde.

Pravda je opasna tema. Ona prodire u pukotine sistema preteći da ga raznese. Potpunom vrlinom nazvao ju je Aristotel, koji ne govori previše o osećanjima, ali kada govori o pravdi – pada u zanos. On kaže da je pravda vrlina koja obuhvata sve ostale i „divnija je od jutarnje i večernje zvezde“. Stare dobre reči.

Za Aristotela pravda nije pitanje bogova i prirode, a mogli bismo da dodamo – niti je nepromenjivi rezultat anonimnih tržišnih mehanizama. Ona je proizvod ljudskog delovanja.

Čovek odmerava drugog čoveka prema njegovom osećaju za pravdu. Mera je važan pojam. Svaka vrlina teži objektivnosti i meri. Pravda je najviša vrlina jer je gotovo potpuno zasnovana na meri. Čak i bog mora da prihvati da mu drugi sude. „Zašto bezbožnici žive, stare i jačaju?“, pita Jov. I Jahve je odgovoran za svoja obećanja i svoje ideale.

Jov je prepušten bogu, ali je nad njim moralno superioran. Jov pokazuje da je čovek bolji i u stanju da se ponaša bolje čak i od boga. Ernst Bloh je pisao o tome. Jov se bori sa bogom i sa svojim razočarenjem u svet, pri čemu nagoveštava neki bolji svet. I zaklinje se. Postoji ideja pravde. A kada ta ideja i stvarnost dođu u raskorak, počinje gunđanje. Ovo je divna Luterova misao. Iz gunđanja se rađa žalba. Iz žalbe optužba. A iz optužbe ustanak. Jov se buni. Ali bog gunđa. Jovova žalba je konkretna. Bog izbegava odgovor: „Gde si ti bio kada sam ja stvarao svet? Reci mi od kada si ti tako pametan?“ Onda bog počinje da jadnom Jovu postavlja pitanja o prirodi, na koja on naravno nema odgovor. Ali Jova ne zanima priroda. Bog zaobilazi pitanje pravde i, kako Bloh kaže, „na moralna pitanja odgovara fizičkim“. U džinovskim kosmološkim odnosima, u moru univerzalnih nužnosti bog neutrališe pitanje pravde.

Bog sa Jovom razgovara kao što bi neki finansijski špekulant razgovarao sa Occupy aktivistom: „Gde si ti bio kada smo finansirali globalni rast i zasipali svet novcem?“ Bog i finansijska industrija kažu: „Nema alternative“. Plima i oseka globalnih struja kapitala slede nepromenjivu prirodu novca baš kao što rajske reke Fison, Geon, Hidekel i Eufrat slušaju reč Jahvea.

Bog pita Jova: „Da li si dospeo do izvora mora ili si hodao po tlu dubina? Da li su se pred tobom otvorila vrata smrti ili si ugledao kapije tame? Znaš li koliko je zemlja široka? Reci, znaš li to sve?“ Šta bi Jov trebalo da odgovori? On o kapijama tame zna koliko i o himalaya opcijama, variance swapovima ili constant proportion portfolio instrumentima, ili kako god da se zovu instrumenti uz čiju pomoć se naše društvo našlo na ovom fatalnom kursu. Kada bi „tržišta“ mogla da govore, od nas bi tražila da zaćutimo.

Zadatak politike je da ućutka tržišta i zadovolji interese opšteg dobra. Sledeće godine birači treba da se postaraju da politika preuzme ovaj zadatak. Per Štajnbruk je dao takvo obećanje. Nadajmo se da će ga i održati. Prilikom svoje nominacije održao je uverljiv govor, pun obećanja na koja treba da ga obavežemo.

Oni su snalažljivi i fleksibilni, ti naši političari. U intervjuu Frankfurter algemajne cajtungu Štajnbruk nije delovao tako odlučno. „Pa zar je trebalo da održim govor koji bi demoralisao moju partiju? To bi bilo apsurdno. Morao sam i želeo da pokrenem SPD, ali to me ne čini marionetom čije konce povlače opskurne levičarske snage, kako to opisuju neki komentatori.“

Moramo dobro da pripazimo da 2013. ne postane godina smirivanja strasti. Kurt Kister je pre nekoliko dana u Zidojče cajtungu napisao: „Svođenje ovog društva na pocepanu ne-zajednicu bogatih i siromašnih je nedostatno rešenje, a imajući u vidu raznolikost života, čak i pogrešno“. Glavni urednik Zidojče cajtunga je u pravu – društvo se ne sastoji samo od podela. Ali pitanje koje se postavlja u izbornoj godini nije šta je društvo, već u kakvom društvu želimo da živimo.

To je pitanje vrednosti, a ne ideologije. Ko brka vrednosti sa ideologijom taj veruje da se politika iscrpljuje i završava u administraciji. Ali i to je ideologija i to ona koja ide u prilog moćnima i jakima. Ova ideologija želi da nas spreči u postavljanju prostog pitanja o bogatstvu i siromaštvu. To ne smemo da dopustimo. Svake četiri godine imamo izbor. Niko nam neće biti kriv ako ga ne iskoristimo.

 
Spiegel, 31.12.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 03.01.2013.