- Peščanik - https://pescanik.net -

Izbor fiskalnog saveta

Foto: Predrag Trokicić

Posle uobičajenog predizbornog vatrometa dobrih privrednih najava, nekako je zavladalo izvesno zatišje u prilivu ekonomskih vesti u Srbiji jer se celokupna pažnja javnosti usmerila na politička gibanja izazvana uličnim postizbornim protestima.

O privrednim pitanjima oglašava se praktično samo novoizabrani predsednik i još uvek aktivni premijer Aleksandar Vučić – a i on više deli ili obećava pare iz trenutno dobrostojeće državne kase (radnicima Goše, vojnicima i podoficirima VS, a zaposlenima u Agrokorovim preduzećima u Srbiji garantuje opstanak i sigurnost), kako bi relaksirao politički pritisak, nego što govori o glavnim temama ekonomske politike.

U aktuelnom „gluvom dobu“ u ekonomskoj javnosti Srbije, kada se ne zna „ko će šta biti“ u novoj vladi, privrednicima bi dobro došlo da se oglasi bar Fiskalni savet, ali tom i društveno, a ne samo ekonomski relevantnom telu, bilo šta ko mislio o njegovoj dosadašnjoj privrednoj filozofiji, 5. aprila je istekao šestogodišnji mandat, pa su i članovi ovog saveta zaćutali. Istina, predsednik Fiskalnog saveta Pavle Petrović poslednji put se oglasio ne tako davno, na Kopaonik biznis forumu početkom marta, ali je očigledno da se pritisak na tekući kurs Vlade Srbije – da se i ove godine drži ekonomske politike usvojene sporazumom Srbije sa MMF-om od pre dve godine, pojačava.

To je moguće uočiti i po sporadičnim parolama sa spomenutih omladinskih uličnih protesta, kao i po hronično ambivalentnom stavu opozicionih političkih stranaka prema spomenutom Sporazumu sa MMF-om – gde su stranke sa desnice glasno protiv njega, a one demokratske orijentacije upadljivo pokušavaju da izbegnu otvoreno izjašnjavanje o tom sporazumu, dok kritikuju praktično sve njegove mehanizme. Možda bi bilo bolje da poput Pavla Petrovića, predsednika FS, kritikuju to što se fiskalna konsolidacija državnih finansija ne sprovodi dosledno po Sporazumu sa MMF-om.

Jer, Petrović je i na kraju svog mandata otvoreno kritikovao Vladu Srbije što je dobre rezultate u politici štednje postigla više strožom naplatom poreza i doprinosa nego doslednim „rezanjem plata i penzija“ (gde je ostvareno tek pola planiranih ušteda); zatim, kritikuje Vladu što ne ide na brži tempo smanjivanja javnog duga, što podrazumeva smanjivanje fiskalnog deficita ne na sadašnjih projektovanih 600 miliona evra nego na samo 150 miliona evra; Petrović i Fiskalni savet posebno su zamerali, a i dalje zameraju Vladi što malo šta preduzima na dubinskom reformisanju i restrukturiranju javnih preduzeća i javnog sektora, što za posledicu ima stalno skupo „dotiranje“ javnih preduzeća i njihovih realnih gubitaka.

Neko će reći da je uprkos svemu tome još 5. aprila (kada je istekao mandat FS) predsednica Odbora za finansije Skupštine Srbije Aleksandra Tomić izjavila da je sam Pavle Petrović, kao predsednik Fiskalnog saveta, „obezbedio poziciju za novi saziv“, ali se posle te najave ništa dalje i ništa novo nije dogodilo. Prema propisima, za izbor članova Fiskalnog saveta kandidate treba da odrede predsednik Republike Srbije, guverner Narodne banke Srbije i Ministar finansija Vlade Srbije. Okolnost da se ništa ne čuje oko toga je li proces izbora novog saziva FS krenuo, ne znači automatski da oko tog posla ima nekih krupnih nesuglasica. Pre će biti, na primer, da dosadašnji predsednik države neće da se meša u taj posao poslednjih dana svog mandata, a da ostali ovlašćeni predlagači čekaju da taj posao dođe na red kod novoizabranog predsednika države.

Šteta što je to zasad tako jer bismo po sastavu novog Fiskalnog saveta (sa starim ili novim članovima) mogli bar delimično da zaključimo da li će generalni kurs ekonomske politike, uspostavljen Sporazumom sa MMF-om, ostati isti ili će se ići na neki novi. Problem je u suštini u tome što ni u našoj ekonomskoj javnosti više nema potpuno jasno odvojenih „škola mišljenja“, pa bi se „ideološki“, na primer, svi naši ekonomisti pre mogli podeliti na „prilagodljive“ i na one malobrojne „suviše neprilagodljive“, nego po bilo kojem klasičnom kriterijumu ekonomske filozofije. Zbog toga ni izvesno profesorsko nerazumevanje za muke modernog preduzetništva koje radi sa državnim kapitalom, a koje je, kako mi se čini, vladalo u Fiskalnom savetu, nije bitno za izbor njegovog novog ili reizbor starog saziva, pa taj posao ne treba odlagati.

Novi magazin, 21.04.2017.

Peščanik.net, 22.04.2017.