- Peščanik - https://pescanik.net -

Izbori u Poljskoj

Kšištof Tomašik: 20. juna će se u Poljskoj održati prvi krug predsedničkih izbora. Imamo deset kandidata, ali su mediji već odlučili da imamo izbor samo između dva desničara: Jaroslava Kačinjskog i Bronislava Komorovskog. Da li u ovakvoj situaciju treba stisnuti zube i glasati za kandidata PO (desni centar)?

Kinga Dunjin: Ne. Razlika između dva pomenuta kandidata u suštini je zanemarljiva. Pre svega ne treba pristati na ovakvu podelu snaga i treba postaviti pitanje šta će se to desiti ukoliko Kačinjski postane predsednik. Ne zaboravimo da su u pitanju predsednički izbori i oni neće omogućiti PiS-u (partija Kačinjskog) većinu u parlamentu. U Poljskoj predsednik ima ograničenu moć, a s obzirom na to da u vladi uglavnom sede ljudi iz PO, ona će biti još više ograničena. Pobeda Kačinjskog bi s druge strane ograničila vladu PO. Situacija u kojoj su i predsednik i premijer iz jedne partije predstavlja vladavinu jedne partije i ona nikada nije dobra.

K.T: Možda bi onda trebalo glasati protiv vladavine PO i njihove prividne politike ravnopravnosti. Dakle, za Kačinjskog.

K.D: Ne, nipošto. Naravno da nemam nameru da glasam za Kačinjskog i nemam nameru da bilo koga na to nagovaram. To što on predstavlja potpuno je suprotno mom sistemu vrednosti i mišljenju o politici. Samo pokušavam da skrenem pažnju na to da ne treba padati u histeriju i ponašati se kao Bartoševski i Vajda i tvrditi da će pobeda Kačinjskog potpuno uništiti Poljsku. Njegova pobeda jednako je loša kao i pobeda Komorovskog. Čini mi se da Kačinjski i ne želi da pobedi na izborima, ne isplati mu se. Ukoliko postane predsednik moraće da izađe iz partije, što će dovesti do unutrašnjih borbi za moć. Smatram da bi pobeda na izborima za PiS bila važan simbol, ali bi za partiju imala dugoročno loše posledice. U skladu sa tim, ukoliko neko ne voli PiS ne mora da bude zabrinuk zbog eventualne pobede njihovog kandidata na izborima. Ona bi imala i veliki uticaj na naredne parlamentarne izbore, jer Kačinjski ima veliki talenat da odbije ljude od sebe i za tri meseca svi bi počeli da ga mrze. Tome pomažu i mediji koji favorizuju PO.

K.T: U najnovijem broju Replike Adam Ostolski tvrdi da je za seksualne manjine najgori izbor Komorovski. Da li se sa tim slažeš?

K.D: Da, potpuno. Kada su u pitanju seksualne manjine Komorovski neće nikoga podržati, ni na šta neće pristati. Sigurno će se truditi da sakrije svoju homofobiju, glumiće liberala kako ne bi bio sumnjiv. Tako je i nastalo mišljenje da je PO liberalna partija, a nije. Liberalna je samo po pitanjima privrede, a sve ostale vrednosti koje propagiraju izuzetno su konzervativne. U takvoj situaciji, potpuno apsurdno, Kačinjski ispada bolji kandidat, jer barem govori glasno neke stvari i jasno je kuda ide linija podele.

K.T: Ako ne glasamo za Komorovskog i Kačinjskog, za koga onda?

K.D: Mislim da treba izaći na prvi krug izbora i glasati za bilo koga, samo ne za Kačinjskog i Komorovskog. Glas za njih znači podršku tom binarnom sistemu, sa dominacijom PO i PiS koji se ustalio, čini se vekovima, i koji ništa dobro nije doneo. Dakle, ako neko u drugom krugu izbora namerava da glasa za manje zlo, u prvom bi trebalo da izabere bilo koga, samo nje njih dvojicu. Svaki glas za nekog trećeg kandidata, glas je za veći pluralizam.

K.T: Problem je u tome što je teško odabrati tog trećeg kandidata. Ko ti najviše nedostaje u ovih ponuđenih deset?

K.D: Kao prvo, predstavnik levice, a kao drugo žena. Vrlo je simbolično to što su svi kandidati muškarci. Kada bi se pojavila barem jedna žena, barem neka kandidatkinja iz PO, verovatno ne bih za nju glasala, jer mi se PO čini ponekad konzervativnijim od PiS-a, ali bih se barem radovala što je ponuda različita. Osim toga, nedostaje i neko manje predvidiv. To je razlog zašto neću glasati za Napieralskog. Da bih poverovala SLD-u (Savez demokratske levice), oni bi morali da ponude nekoga ko bi, iako ne bi imao šanse da pobedi, barem simbolizovao drugačiji način mišljenja. Na primer, kada bi SLD odlučio da podrži Magdu Šrodu i investira u njenu kampanju, smatrala bih da je to gest koji pokazuje da se kod njih nešto promenilo. A ništa se nije promenilo, sve vreme su u pitanju ta sama gospoda koji uzimaju novac od države i predstavljaju neku vrstu političkog kartela u kome se smenjuju na funkcijama. Sve manje želim da učestvujem u svemu tome.

K.T: A drugi levičar, Boguslav Žentek, iz Poljske partije rada?

K.D: Moram priznati da je on zaista najveći levičar i najviše podržava različite manjine. Možda bi njega trebalo podržati kao signal da takvi pogledi imaju podršku.

K.T: Među seksualnim manjinama ima i ljudi koji nisu levičari i želeli bi predsednika koji je liberalan i socijalno i privredno. Zar ti se ne čini da bi za njih dobar izbor bio Andžej Olehovski?

K.D: Da, on u određenom smislu podržava različita udruženja manjina. Ukoliko neko nema levičarske poglede, Olehovski bi mogao biti dobar izbor. U skladu sa tim što sam već rekla: u prvom krugu vredelo bi glasati za svakoga drugog osim za Komorovskog i Kačinjskog. Postoji još jedna opcija, možemo precrtati sve i dopisati svog kandidata na primer Magdu Šrodu. Na taj način dajemo do znanja da nam ponuđeni spektar ne odgovara. Svesni smo građani, izašli smo na izbore, ali nismo pronašli nikoga ko nas predstavlja.

K.T: Ako precrtamo sve kandidate i dopišemo, na primer, Magdu Šrodu, zar time ne propada naš glas?

K.D: Ne. To je vrlo lep gest. Teško je u ovom trenutku započeti ovakvu akciju, ne verujem da bi ona mogla uspeti, ali ukoliko bi veliki broj glasova u izbornim kutijama bio takav, to bi predstavljalo nekakav protest.

K.T: Šta ćeš ti uraditi?

K.D: Ne znam. Vrlo je moguće da ću samo precrtati sve kandidate.

 
Kinga Dunjin je književnica i publicistkinja, sarađuje sa Krytykom Politycznom. Feljtonistkinja Gazete Wyborcze. Jedna od najpoznatijih predstavnica poljskog feminizma.

Izbor i prevod sa poljskog: Goran Injac

Krytyka polityczna, 11.06.2010.

Peščanik.net, 20.06.2010.