Izbori su raspisani. Od momenta kada je na snagu stupila odluka o raspisivanju parlamentarnih izbora, pa zaključno sa 3. oktobrom, državljani Srbije koji žive u inostranstvu imaju pravo da podnesu prijavu da žele da glasaju u državi u kojoj žive ili u kojoj će se zateći na dan glasanja.
Još desetak dana ostalo je do isteka roka za podnošenje prijave.
Šta se u praksi dešavalo do sada i sa kakvim problemima se sreću u tom procesu, izveštavaju mediji a svedoče neposredno i sami birači. Poznavaoci izbora često naglašavaju da „u izborima đavo leži u sitnicama“. Ovo su zapažanja o tim sitnicama, jer od njih zavisi hoće li građani koji žive u inostranstvu moći da ostvare svoje biračko pravo.
Pregledom sajtova diplomatskih predstavništava Srbije može se uočiti da je informisanje birača o izborima neujednačeno.
U nekim diplomatskim predstavništvima informacije su oskudne i u osnovi svedene samo na obaveštenje o tome da su izbori raspisani i da građani do određenog roka mogu da podnesu prijave za glasanje u inostranstvu. U drugima, sadržaj informacija uključuje i opis procedure podnošenja prijave, korake koje građanin treba da preduzme, kao i formulare za podnošenje prijava, što nam govori da su se zaposleni u diplomatskom predstavništvu potrudili da pomognu i olakšaju građanima da ostvare svoje biračko pravo, i to treba pohvaliti.
U procesu podnošenja prijava za glasanje zabeleženo je da su neka diplomatska predstavništva stavila pogrešan mejl na koji prijava za glasanje treba da se pošalje. Na primer, ambasada Srbije u Bratislavi je u dva navrata stavljala pogrešan mejl na koji se šalju prijave za glasanje. Najpre je reč Embassy bila napisana pogrešno, Embasy, što je potom ispravljeno ali je između reči u adresi ostavljen razmak pa mejl opet nije bio ispravan. Reagovali su građani u rasejanju i objavili ispravan mejl na koji se prijava može slati. Neki birači su se zbog toga prijavljivali za ambasadu u Beču, jer Beč nije daleko od Bratislave i spremni su da otputuju na glasanje kako bi ostvarili svoje biračko pravo. Imali su manjih problema, ali su ipak uspeli da podnesu prijave za glasanje.
Zabeleženi su i slučajevi diplomatskih predstavništava koja biračima ne dostavljaju potvrdu da su primili njihovu prijavu za glasanje. Svakome je valjda poznato da kada predate neki zahtev na bilo kom šalteru u bilo kojoj zemlji, dobijete potvrdu da ste zahtev podneli, ili ga prosledite mejlom sa koga dobijete povratni odgovor da je vaš zahtev primljen. Birači koji nisu dobili odgovor da je njihov zahtev primljen nalaze se u neizvesnoj situaciji i ne znaju da li će moći da glasaju ili ne. Tako prema navodima koji cirkulišu mrežama, ambasada Srbije u Španiji uopšte ne komunicira sa građanima. Državljani Srbije koji žive u Španiji tvrde da nisu dobili nikakav odgovor ambasade u Madridu ni danima pošto su poslali uredne prijave za glasanje na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji. Na društvenim mrežama „Eko straža“ je objavila da im se građani žale da su kontaktirali ambasadu Srbije u Španiji, ali da im odgovor i potvrda nisu stigli ni nakon više od šest dana. Opisujući svoje iskustvo sa podnošenjem prijave za glasanje u Berlinu, jedna građanka navodi da „ambasada u Berlinu definitivno ne radi ništa po pitanju prijava. Prvu [prijavu] sam poslala pre tačno 10 dana, zvala prošli četvrtak (rekli da traje procedura), juče poslala drugi mejl, sad zvala i lik spustio slušalicu kad je čuo moje pitanje. Pozovem opet i kažem – izgleda da se prekinula veza. Kaže on – trenutak. I spusti opet. Sad se javlja sekretarica. Zvaću ja opet, šta mi teško, nego ne znam da li to iole pomaže.“
Postoje i primeri dobre prakse diplomatskih predstavništava koja odmah po prijemu prijave za glasanje, mejlom potvrđuju da je prijava pristigla, a potom u roku od tri dana dostavljaju i rešenje da je prijavljeni građanin upisan u birački spisak u inostranstvu, uz informaciju o adresi na kojoj se nalazi biračko mesto.
Pojedina diplomatska predstavništva odbijaju da objave informacije o broju birača koji su podneli prijavu, iako je to podatak od javnog interesa budući da od broja birača prijavljenih za glasanje zavisi da li će u konkretnom diplomatskom predstavništvu biti otvoreno biračko mesto.
Do nekih podataka o broju prijavljenih birača može se ipak doći na društvenim mrežama. Tako saznajemo da je magični broj od „najmanje 100 birača“ za otvaranje biračkog mesta dostignut u Kuvajtu, gde se za glasanje prijavilo 133 građana, dok je u dalekoj Francuskoj Polineziji prijave za glasanje podnelo 118 birača koji su spremni da lete devet sati kako bi svoje biračko pravo mogli da ostvare u Australiji u Sidneju.
Grupa građana „Srbi u Holandiji“ reagovala je na odbijanje da se otvori biračko mesto, uprkos podnošenju potrebnog broja prijava za glasanje, i poslala otvoreno pismo holandskom ministru spoljnih poslova u kom traži da se ministar založi za stvaranje uslova za slobodne i poštene izbore u Srbiji.
Samoorganizovani građani koji žive u Kanadi i Sjedinjenim Državama redovno objavljuju koliko se građana prijavilo za glasanje, a koji su o tome obavestili i koordinatore u toj zajednici. Vankuver u Kanadi, kao i San Francisko, Las Vegas, Los Anđeles ili Majami u SAD samo su neki od gradova značajno udaljenih od diplomatskih predstavništava Srbije u tim zemljama, gde je broj građana prijavljenih za glasanje prešao prag. Ipak, i dalje je neizvesno da li će biračko mesto biti otvoreno.
Konačno, praksa očigledno favorizuje neke građane koji borave u inostranstvu. Uglavnom su to oni koji će glasati u Bosni i Hercegovini. Crta je zabeležila slučajeve i svedočanstva koji potvrđuju da se birači pozivaju da im se „pomogne“ da popune i podnesu prijave za glasanje na izborima.
Naglašavamo da birači koji žive u inostranstvu ne mogu da ostvare mnoga od svojih izbornih prava. Oni se bore da ostvare samo svoje aktivno biračko pravo – pravo da glasaju. Borba za aktivno biračko pravo vodila se tokom 19. veka. Ostaje nada da će birači iz dijaspore u 21. veku moći da ostvare barem to svoje pravo.
Peščanik.net, 24.09.2026.
Srodni link: Marijana Pajvančić – Prijave za glasanje van Srbije