- Peščanik - https://pescanik.net -

Izložba o Hitleru

BERLIN — Što se tiče samih stvari – radi se o običnim suvenirima – stara tašna, špil karata, sobna lampa. Čak je i predmet koji je privukao najviše publike jedna obična vezena tapiserija, rad nekih anonimnih seljanki. Ali predmeti na izložbi koja je otvorena u petak u Istorijskom muzeju Nemačke namerno su svakidašnji: njima se naglašava svakodnevica nekadašnjih običnih Nemaca koji su prihvatali, a često i glorifikovali Hitlera. Kućni predmeti su dekorisani nacističkim bojama i simbolima. Pomenutu tapiseriju, načinjenu u slavu jedinstva crkve, države i partije, izvezle su žene iz jedne crkve na nagovor svog sveštenika.

„Ovo zovemo samomobilizacijom društva“, kaže Hans-Ulrih Tamer, jedan od troje kustosa koji su organizovali izložbu u Istorijskom muzeju Nemačke. „Kao pojedinac, Hitler je bio sasvim običan čovek. Nije bio ništa bez naroda.“

Ova izložba, pod nazivom „Hitler i Nemci: nacija i zločin“, najavljivana je kao prva posleratna izložba u Nemačkoj čija je tema isključivo Adolf Hitler. U Nemačkoj je zabranjeno javno prikazivanje pojedinih nacističkih simbola, a kustosi su se potrudili da izbegnu izlaganje predmeta koji veličaju Hitlera. Njegova uniforma, na primer, ostala je u skladištu.

Umesto toga, izložba se bavi društvom koje ga je odgojilo i dalo mu moć. Ovo nije prvi put da istoričari tvrde kako Hitler nije ujedinio Nemce, već da su Nemci uzdigli Hitlera. Ali jedan kustos kaže da je ta poruka sada važnija za Nemačku nego u bilo kom periodu u proteklih šezdeset godina. Zbog rastućeg nacionalizma, sve otvorenijeg neprijateljstva prema imigrantima i generacijske udaljenosti od događaja iz nacističkog doba, stariji Nemci se pribojavaju da se istorija ne ponovi. „Jedini način da se ekstremisti zaustave jeste da se oni izoluju od društva, da se spreči njihov dodir sa buržoazijom i ostalim klasama“, kaže g. Tamer. „Nacisti su bili pripadnici visokog društva. To je bio opasan trenutak. Ne smemo dozvoliti da se ponovi.“

Nemci sve češće zaboravljaju teret svoje prošlosti i obnavljaju nacionalni ponos u pozitivnom smislu. Ali ima i uznemirujućih detalja koji se sa margina slivaju na javni prostor. U jednom bestseleru, čiji je autor nekadašnji bankar, promovišu se genetičke teorije inteligencije i tvrdi se da muslimani „zaglupljuju“ društvo. Jedan vodeći političar osuđuje „tuđe kulture“. Novoosnovana desničarska stranka nedavno je privukla nekoliko stotina ljudi na izlaganje ekstremnog desničara iz Holandije, Gerta Vildersa. Čak i državni zvaničnici govore kako deca imigranata maltretiraju rođene Nemce. Mediji svakodnevno izveštavaju o sukobima imigranata, naročito muslimana, i Nemaca.

Planovi za ovu izložbu započeti su pre deset godina, kaže g. Tamer. Stručni odbor ju je zamislio kao deo trajne politike sećanja i odgovornosti, za koju istoričari kažu da je počela suđenjem za Aušvic. Ovaj proces nije uvek tekao glatko. Izložba održana 1995. u Hamburgu doživela je žestoku osudu javnosti, jer je pokazala da su pripadnici Vermahta, ili regularne vojske, takođe vršili zločine na istočnom frontu, baš kao i SS-ovci, nacističke specijalne jedinice. Javnost nije bila spremna za proširenje odgovornosti za nacistička zlodela. Ali kustosi misle da je za ovu izložbu sada pravo vreme. „Bilo bi pretenciozno tvrditi da ova izložba može da preokrene talas populizma“, kaže Rudolf Trabold, portparol muzeja. „Pokušavamo da uradimo ono što možemo i da ostvarimo svoju misiju. Ali ja se ne bih usudio da tvrdim da će to nadmašiti populističku snagu Gerta Vildersa.“

Šetajući muzejom, Erik Pignolet, Belgijanac koji već 22 godine živi u Berlinu, kaže da mu je drago što Nemci više ne izgovaraju: „nisam znao“. Ali dodaje da ga brinu paralele između tog i današnjeg vremena. „Kada bi se danas pojavio neko poput njega, to bi bilo vrlo opasno“, kaže on, dok razgleda predmete posvećene Hitleru.  „Mnogo je nezaposlenih ljudi, mnogo je nezadovoljnih političkim rukovodstvom, i oni bi glasali za nekog takvog, kada bi se on pojavio.“

Kada su se vrata muzeja otvorila u 10 ujutru, napolju su ljudi već čekali u redu. Oko 3.000 posetilaca je platilo šest evra za ulaznicu, kako bi videli skoro 1.000 izloženih predmeta, fotografija, video snimaka, uniformi, i čuli priču o privlačnoj snazi jednog čoveka i jedne partije koji su nudili zaposlenje, ponos i osećaj odlučnosti, dok su s druge strane ispoljavali neviđeno nasilje i brutalnost prema svakome ko im se nije povinovao.

„Tema ove izložbe su Hitler i Nemci – što podrazumeva društvene, političke i individualne procese putem kojih su mnogi nemački građani postali pokretači, zaverenici i pomagači u holokaustu“, kaže Kostanc Stelcenmiler, stipendista Nemačke Maršalove fondacije Sjedinjenih Država u Berlinu. „Sada je opšteprihvaćeno mišljenje da je to bilo tako, a to odbijaju da priznaju samo malobrojni starci i zavedeni ljudi, i marginalna ekstremna desnica. Ali trebalo nam je dosta vremena da stignemo dotle.“

Muzej je predmete izložio u suterenu, ispod uličnog nivoa, kako bi bilo mračno i tiho. Tri slike Hitlera, projektovane na bioskopskom platnu, otvaraju izložbu. Iza njih se nalaze slike radosne gomile, vojnika na paradi i drugih demonstracija narodne podrške. Iza ugla su detalji o tome kako je minhenska elita prihvatila Hitlera. „Žene preduzetnika, poput Elze Brukman, utrkivale su se koja će prva odvući Hitlera na neki društveni skup“, piše u jednom komentaru.

„Naši nekadašnji nastavnici su bili deo tog sistema, i sećam se da su nam stalno govorili da je nemački narod prva Hitlerova žrtva“, kaže Klaus Peter Tribel iz Sefelda, nadomak Minhena. Izložba objašnjava prvobitnu primamljivost nacista, koji su bili vrlo vešti u populističkom kreiranju osećaja jedinstva i stremljenja zajedničkom cilju: „Prisustvovali su popularnim sportskim takmičenjima, filmskim premijerama, otvarali autoputeve i industrijske pogone“, kaže se u jednom komentaru.

Izložena su i poznata prugasta zatvorenička odela iz koncentracionih logora, i mape koje prikazuju podelu Poljske između Nemačke i Rusije. Ali osnovna poruka je nedvosmisleno ponavljana na pločicama poput one koja se nalazi pored pisama dece odvedene u koncentracione logore, na kojoj piše: „Hitler je uspeo da sprovede svoje vojne i istrebljivačke ciljeve jer su vojne i ekonomske elite bile voljne da vode njegov rat.“

Ova izložba, uz sve fotografije madog i obožavanog Hitlera, takođe pokušava da razbije iluziju da se nacističkom duhu naprosto nije moglo odoleti. Johan Georg Esler je dokaz da je „pojedinac mogao da se razvije u borca koji pruža otpor.“ G. Elser je bio stolar koji je pokušao da ubije Hitlera početkom rata, i koji je zbog toga obešen. Međutim, zbog njegove priče, pojedini posetioci se pitaju zašto njihovi roditelji i dedovi nisu odbacili Hitlera. Zašto su svi poludeli. „Moj otac je bio u hitlerjugendu“, kaže Gutfreund Keler, dok šeta izložbenom salom sa svojim mužem i dvema ćerkama. „Teško je to razumeti.“

 
Michael Slackman, The New York Times, 15.10.2010.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 21.10.2010.

Srodni link: