Javni istupi Jadranke Kosor sve više podsjećaju na prometnu nesreću: možete samo pokriti oči i očekivati najgore.
Tako je bilo i s najnovijim intervjuom kojeg je ekskluzivno, kao jedinog tog jutra, dala tjedniku Globus. Što više govori, to strašnije zvuči. Čisti karambol.
A u pozadini svega je paranoja. “Mojim protivnicima jedini je program govoriti protiv mene… Neimenovani visoki dužnosnici stranke lažima me pokušavaju onemogućiti u radu… Zna se dobro tko je dobar s kojim novinarom… To je naravno dio projekta i plana… Rade protiv mene… Pogledajte njihove reakcije na moj prijedlog, pune su uvreda… Jedini im je program da Jadranka Kosor mora otići… Svi govore samo o Jadranki Kosor… Oni rade kao ekipa… Zar moj prijedlog treba tako krvoločno napasti, proglasiti me pučisticom, ženom koja tone…”.
Plan za novi HDZ
I onda ono najbolje. “Postoji plan izvan HDZ-a koji pokušava već dulje utjecati na procese u HDZ-u. Sigurno više od godinu dana”, kazala je Kosor. “Rekla sam da postoji plan i da će doći vrijeme kad ću o tome progovoriti konkretnije”.
Spominje i “kuloarske priče o sastancima Ive Josipovića s nekim dužnosnicima HDZ-a”, a onda se vraća na “frontmana”. “Frontman je nevidljiv. Nije jedan od kandidata”.
Na logično pitanje je li opsjednuta teorijom urote, odgovara: “Nije ovo teorija urote. Ali svatko tko se koristi bilo kakvim inženjeringom i podzemnim igrama i eliminacijom drugih, ne želi dobro HDZ-u”.
Ona je HDZ. Samo ona čuva HDZ. Ona je jamac opstojnosti HDZ-a.
Duboko u rupi
Da nije žalosno, bilo bi zabrinjavajuće. Nije više čak ni smiješno. Jer pokazuje dubinu problema iz kojeg se Kosor ne može više iskobeljati.
Naime, paranoja nije dokaz snage nego slabosti. Potrošiti šest stranica intervjua na žalopojku o tome da su se svi urotili baš protiv nje (“Predsjednica Zajednice žena Katarina Zrinski Katarina Fuček naziva kolegice i traži da rade protiv predsjednice stranke”) ostavlja samo jedan dojam – da stvari više nisu pod kontrolom. Političkom i onom nad zdravim razumom.
Čemu služe izbori?
Nije sporno da mnogi žele odlazak Jadranke Kosor sa čela HDZ-a. To je legitimna želja prije svakih unutarstranačkih izbora: ona je ionako ostatak starog sistema, izborna je gubitnica, a sve više i javna sprdnja.
Sporno je što Kosor u tome vidi problem. A kad se grčevito želi zadržati vlast, ona neumitno bježi iz ruku.
Gomila nebuloza
Kosor pritom izlazi i s gomilom nebuloza. Upozorava na višak listića u izbornom procesu po ograncima, a zaboravlja da je takvim načinom ona zajedno sa Sanaderom osvojila stranku. Poziva na demokratičnost izbornog procesa, ali ne spominje kako je prisluškivala sastanke lokalnih organizacija.
Naziva se legalisticom koju može smijeniti samo Sabor HDZ-a, prešućujući kako je taj isti Sabor protivno stranačkom Statutu nju izabrao aklamacijom, a ne glasačkim listićima. Jer je tako Sanader rekao.
Sramite se umjesto Jace
A smiješno je kako se poziva na svoj program, a kad joj novinar odgovara kako ga ne može pročitati jer je njezina web stranica u izradi, ona odgovara: “Niste pokušali na pravi način”.
Nakon takvih izjava mora vas obuzeti onaj osjećaj stida koji osjećate umjesto osobe koja se otvoreno sramoti.
I tako dolazimo do frontmana. Onog iz sjene. Onog čije ime Kosor ne želi izreći. Ali zna se na koga misli. Na Sorosa? Na zelene i žute vragove? Na jalnuške diletante? Na one genetski programirane protiv nje? Na Josipovića? Na Mesića?
Smogovci i njihov frontman
Pa vjerojatno na sve njih zajedno, plus “Smogovci”, kako naziva svoje protukandidate, ali prvenstveno cilja na Ivu Sanadera. Onoga čije ime nije izgovorila otkako ga je najurila iz stranke.
Simpatično je kako ona koja se brutalno rješavala svojih protivnika, sada plače da to isto rade njoj. Kao potpredsjednica Vlade bacila je Jadranku Cigelj pod giljotinu zbog obavještajne obrade članova nevladinih udruga, baš kao što Sanader sada nju baca pod giljotinu zbog svega onog što je potpisivala umjesto njega.
Ona bi sada fair-play. E pa toga nema u HDZ-u.
Sanaderov autoritet
Ona koja je pratila Sanadera dok je gazio po drugima ne može tražiti zaštitu dok on gazi po njoj. Godinama nas je uvjeravala da njezin politički autoritet izvire isključivo iz Sanaderova autoriteta, a sada poručuje da njezin autoritet izvire isključivo iz obračuna sa Sanaderom.
Pa tko bi više vjerovao osobi koju podržava (jedino) Vladimir Šeks?
I da stvari budu još gore, svojim prijedlogom izbora “jedan čovjek-jedan glas” koji je sasvim očekivano pao na Predsjedništvu stranke, Kosor je unaprijed izgubila izbore. Umjesto da barem sačuva dojam snage i kontrole, priredila je uvertiru za sasvim izvjesni poraz na stranačkom saboru.
Paranoid android
Da se razumijemo, paranoja je uobičajena pojava kod stranačkih čelnika. Recimo, Zoran Milanović riješio se Željke Antunović zbog sumnje da anonimno kontaktira s novinarima. Ali paranoja je prije svega znak slabosti.
Znak nesigurnosti, manjka samoupouzdanja, straha od onih koji mogu dovesti u pitanje njihov autoritet kojeg nastoje održati represijom i manipulacijama. I slijedom toga, izoliranjem od okoline.
(Bez)opasna Jaca
To Jadranku Kosor ne čini bezopasnom, kako je žele opisati zagovornici slabog HDZ-a. To je čini opasnom na čelu stranke s dvadesetogodišnjom tradicijom represije, korupcije, kriminala, rasizma, ksenofobije…
Ako je “pukla”, a to je vrlo evidentno, onda bi je trebalo ostaviti na miru.
Index, 05.04.2012.
Peščanik.net, 06.04.2012.