Proteklih dana Hrvatskom se poput vulkanske prašine proširila priča kako se najpoznatiji hrvatski mistik Zlatko Sudac malo pogubio i, što bi se reklo, šenuo pameću. Govorkanja su potaknuta i odlukom Kaptola da velečasnom Sucu zatvori Dom za duhovne susrete u Lošinju i zabrani mu seminare duhovne obnove, te ga na neko vrijeme skloni iz javnosti.
Meni osobno najdraži prizor u cijeloj priči jest onaj kad sam Zlatko Sudac opovrgava glasine da je poludio, samouvjereno najavljujući u Jastrebarskom izgradnju Pastoralnog centra Milosrdnog Isusa s bankom biljnog sjemena, školom starih zanata i atomskim skloništem za dvadeset hiljada ljudi. Moderna zgrada sa suvremenim skloništem kapaciteta zagrebačke Arene trebala bi, kako je pojasnio ugledni marijoničar, izdržati potres od devet stupnjeva po Richteru.
Zbunila me malo ta stvar s potresom i atomskim skloništem. Istinabog, ne može se posrnulom Sucu poreći zdrav razum kad preventivno uočava svjetski zemljotresni trend. Da su na vrijeme gradili pastoralne centre s atomskim skloništima, ne bi bilo onoliko mrtvih u Haitiju, Čileu ili Kini.
Jadranka Kosor, recimo, praktički je istog dana u Banskim dvorima predstavila svoj plan za spas Hrvatske, od ukidanja kriznog poreza do smanjenja broja zaposlenih u javnoj upravi, ali nigdje u njenom ambicioznom Programu gospodarskog oporavka nema atomskih skloništa za slučaj katastrofalnog potresa. Za slučaj dakle da do kraja godine Seizmološki zavod u Zagrebu registrira kako su se tresla brda, a rodio miš.
Sljedeću će godinu preporođena Hrvatska dočekati tako s rastom BDP-a od 18 posto, nultom stopom nezaposlenosti i završenim pregovorima s EU, a onda će strašni potres od 8,5 stupnjeva Richterove skale u desetak sekundi poništiti sve napore Kosoričine Vlade. Od cijele hrvatske ekonomije preživjet će samo banka biljnog sjemena i škola starih zanata u Pastoralnom centru Milosrdnog Isusa, i dvadeset hiljada uplašenih, prašnjavih, ali živih i zdravih Hrvata u Sučevu atomskom skloništu duboko ispod Jastrebarskog.
Jasna mi je, kažem, zdrava ekonomska logika Sučeva Programa gospodarskog oporavka, ali zbunjuje me malo njegov duhovni aspekt. Da sam vjernik, naime, duboko bi moju vjeru pokolebala Sučeva sumnja: što, dođavola – dobro, zaboga – točno znači atomsko sklonište u molitvenom centru Milosrdnog Isusa? Slavni mistik, kako se čini, nije šenuo pameću, već vjerom – koliko je snažna vjera kojom će se moliti Milosrdnom Isusu ako je u nju unaprijed ukalkuliran gnjev Nemilosrdnog Isusa do devet stupnjeva Richtera?
Graditi crkvu sa skloništem – to je, braćo i sestre, u teološkom smislu isto kao hodati po vodi Galilejskog jezera u ronilačkom odjelu, s bocama kisika. Ili, šta ja znam, planom za procvat Hrvatske predvidjeti šest stotina milijuna kuna za socijalne naknade. Zapravo, kad bolje razmislim, Milosrdna Jadranka u svom programu i jest predvidjela dodatnih 600 milijuna kuna za socijalne naknade. Tješi, međutim, saznanje kako ona u svoj Program vjeruje koliko i Zlatko Sudac u Boga. U toj sam utjesi sklon stoga u vjerovati kako je premijerka svoj Program i radila u suradnji s velečasnim Sucem.
– Stalno kukamo da nemamo posla, da smo u recesiji, a ovo je prilika da zaposlimo nekoliko tisuća ljudi – neizravno je potvrdio Zlatko Sudac, predstavljajući projekt Isuslanda.
Priznat ćete da je riječ o upravo genijalnom konceptu: smanjenje stope nezaposlenosti, izlazak iz recesije i ekonomski oporavak Hrvatske zapošljavanjem Hrvata na izgradnji duhovnih centara, u kojima će za smanjenje stope nezaposlenosti, izlazak iz recesije i ekonomski oporavak Hrvati moliti Dragog Boga!
– Moramo mijenjati naša shvaćanja i navike: za gospodarski rast ne može biti odgovorna samo Vlada – objasnila je Jadranka Kosor predstavljajući svoj Program. – Traže se bolni rezovi, ali malo tko je spreman podnijeti ih.
Ukratko – shvatili ste – u slučaju katastrofe kriv će biti Milosrdni Isus. Osim ukoliko ne poznajete još nekog tko nam može pomoći, a spreman je podnijeti bolne rezove.
Globus, 27.04.2010.
Peščanik.net, 27.04.2010.