- Peščanik - https://pescanik.net -

Japanski autobusi „vredniji” od 384 miliona evra iz EU

Devedeset i tri autobusa koje je Japan poklonio Beogradu „vredniji“ su od sve pomoći iz evropskih fondova čiji se samo mali deo ogleda u 220 ambulantnih vozila, mnogo adaptiranih škola, novoizgrađenim regionalnim deponijama, filterima u termoelektranama…

Ovakav zaključak proizilazi iz istraživanja javnog mnjenja obavljenog za Kancelariju Vlade Srbije za evropske integracije, u kojem je čak 45 odsto ispitanika na pitanje koji su najveći donatori Srbije od 2000. godine do sada stavilo Japan na prvo mesto. Na drugom se nalazi Rusija, sa 33 odsto, a tek na trećem Evropska unija – sa 31 odsto.

U stvarnosti je drugačije: najveću bespovratnu pomoć u protekloj deceniji pružila je EU – čak 48,7 odsto. Potom slede Sjedinjene Američke Države, 14,4 odsto i Nemačka sa 6,4 odsto. Japan je, prema podacima koje je prošle sedmice predstavila kancelarija, na sedmom mestu, učestvujući u ukupnoj pomoći sa 2,33 odsto. Samo u prošloj godini, pomoć Unije, od 384,52 miliona evra, bila je 140 puta veća od pomoći upućene iz Zemlje izlazećeg sunca, u vrednosti od 2,68 miliona evra.

Zašto, onda, građani misle drugačije? Ognjen Mirić, zamenik direktora Kancelarije i koordinator za fondove EU, kaže da je ovakvu neobaveštenost o vrednosti evropske pomoći, koja praktično čini pola ukupne pomoći dobijene iz sveta, teško objasniti. Konstatujući da je japanska pomoć „nekako najvidljivija, valjda zato što se građani svakodnevno voze tim autobusima”, on navodi i da je pomenutih 220 ambulantnih kola iz EU, takođe, važno za kvalitet života naših ljudi, te da jasnog odgovora nema.

S druge strane, naš sagovornik ukazuje na to da se jedan deo sredstava iz EU troši za izgradnju institucija, pripremu zakona i za obuku zaposlenih u administraciji „što je nešto što građani ne mogu da vide nego samo znaju da se zakon usvaja ili sprovodi, a ne znaju da se u pozadini tog procesa kriju sredstva EU”.

Pored toga, često se, kako kaže, dešava da neki evropski programi nose nazive koji nisu prepoznatljivi građanima. Recimo, „Erazmus mundus” ili „Tempus”, projekti preko kojih unija finansira visoko obrazovanje, na osnovu kojih naši studenti besplatno putuju u evropske države i završavaju postdiplomske studije. Pitanje je, dodaje on, da li studenti uopšte znaju da im je to putovanje obezbeđeno iz evropskih fondova, jer pomenuti programi u svom nazivu nemaju evropski predznak.

Od 2000. godine nije se, prema Mirićevim rečima, dovoljno govorilo ni promovisalo ono što je EU radila u Srbiji. Iako zadovoljan sadašnjim nivoom promocije evropskih projekata, što Vlade Srbije, što delegacije EU u Beogradu, on ističe da ubuduće „o tome mora više da se govori u medijima, a ne samo o uslovljavanjima iz Brisela”.

Od 2003. do 2006. godine evropska pomoć je dodeljivana iz programa pod nazivom „Kards”, iz kojeg je dobijeno 1,3 milijarde evra. Od tada do 2013. godine Srbija dobija takozvanu pretpristupnu pomoć (iz fondova IPA), u ukupnom iznosu od 1,4 milijarde evra namenjenih za tranziciju institucija i prekograničnu saradnju. Do sada je, saznajemo od Mirića, od te sume ugovoreno korišćenje 650 miliona evra.

Prema Izveštaju Kancelarije za evropske integracije o međunarodnoj pomoći u 2010, najveći deo evropskog novca otišao je lokalnoj samoupravi, republičkom budžetu i saobraćaju.

Građani nisu dovoljno informisani ni o pomoći koja stiže iz Amerike. Prema pomenutom istraživanju javnog mnjenja o evropskoj orijentaciji, oni misle da se ta zemlja među donatorima nalazi na šestom mestu (sa 13 odsto). Istina je, međutim, sasvim drugačija: SAD je po bespovratnoj pomoći Srbiji u protekloj deceniji bila na drugom mestu, obezbedivši 14,4 odsto ukupne pomoći iz sveta. Na tom mestu SAD su bile i u prošloj godini, zahvaljujući 30,92 miliona evra upućenih Srbiji. Najveći deo američkog novca odvojen je za lokalnu samoupravu, građansko društvo i za državnu upravu.

Na trećem mestu među donatorima lane je bila Nemačka, koja je za našu zemlju izdvojila 58,54 miliona evra, od čega je trećina bila namenjena energetici. Potom slede Italija, Švedska, Norveška, pa tek onda Japan.

 
Politika, 17.07.2011.

Peščanik.net, 17.07.2011.