- Peščanik - https://pescanik.net -

Jataci u tužilaštvu

Kao u dečjoj brojalici: „Kolariću paniću/ Pletemo se samiću/ Sami sebe zaplićemo/ Sami sebe otplićemo, tratararatata“, na pompezno najavljenoj konferenciji za novinare Vladimir Vukčević, tužilac za ratne zločine Srbije, u petak je ponovio sve što se godinama zna i nagovestio ono što se slutilo decenijama o jatacima optuženih za ratne zločine. Kaže da se Ratko Mladić krio u vojnim objektima dozvolom tadašnjeg načelnika generalštaba Nebojše Pavkovića, koji će 22 godine biti izvan dohvata Beograda, jer služi međunarodnoj pravdi. Mladića je skrivao i „visoki funkcioner vojne bezbednosti, sada general u penziji“, rekao je Vukčević. Bezimeni je Aco Tomić, ukazom Slobodana Miloševića zamenik načelnika Uprave bezbednosti, a unapređenjem Vojislava Koštunice načelnik kontraobaveštajne službe. Dve godine je Tomić zbog toga pod istragom.

Tužilaštvo vodi postupak protiv 13 osoba za koje se sumnja da su učestvovali u pomaganju i skrivanju haških optuženika, rekao je Vukčević ali nije otkrio njihova imena ni godinu dana nakon hapšenja poslednjeg begunca.

Tužilac je sazvao novinare dve nedelje nakon što je haški tužilac Serž Bramerc u Savetu bezbednosti UN ponovio da je „zabrinut što Srbija ne napreduje u istrazi i procesuiranju“ jataka, te da je važno da se sazna da li su begunce skrivali ljudi iz državnih službi ili samo rođaci. Bramerc to traži već pet godina. Mladić se krio najduže – 16 godina. Vukčević je i šef tima za hapšenje haških optuženika.

Beograd je telegrafisao Hagu: jataci su ili mrtvi, ili su u srodstvu sa optuženima, ili su van dohvata. Nema šanse za atake na jatake. Vukčević je govorio istog dana kada je Hrvatska, kojoj su širom otvorena vrata EU, proslavila Dan antifašističke borbe. One iz 1941, za koju Srbija nema dan u kalendaru.

Srbija je Međunarodni dan ljudskih prava 2010. proslavila tako što je oslobodila svih deset Mladićevih jataka. Jataci su bili petorica visokih oficira Vojske Srbije i Crne Gore, majka i dvoje dece, koji su zbrinjavali kreatora genocida. Optužnica opisuje Mladićevo „nepojmljivo divljaštvo“: „Hiljade ljudi ubijeno i sahranjeno u masovnim grobnicama, stotine muškaraca živih sahranjenih, žene i muškarci osakaćeni i poklani, deca ubijena pred majkama, deda prisiljen da pojede jetru unuka…“. Apelacioni sud je ukinuo oslobađajuće presude jatacima.

Mladića su u suverenoj državi Srbiji krili i kolaboranti iz vojske entiteta Republika Srpska na 11 lokacija. Bivši direktor BIA Rade Bulatović je znao ko zna 11 adresa.

Nakon ubistva Zorana Đinđića, Beranac Bulatović i Tomić uhapšeni su kao zaverenici u ubistvu. Posle stotinak dana su oslobođeni. Bulatović je bio savetnik za nacionalnu bezbednost Koštunice. Ime Koštunice, koji je u to vreme bio vrhovni komandant, Vukčević nije pomenuo.

Šifrarnik o skrovištima optuženika Stojana Župljanina, savetnika Radovana Karadžića, Bulatović je dobio godinu dana pre nego je Župljanin uhapšen. „Nemamo dovoljno podataka da se protiv Bulatovića pokrene krivični postupak, ali će biti saslušan“, obećao je Vukčević.

Tužilac je kazao da su Karadžiću pomagali članovi porodice kojima se ne može suditi. Žena i deca bivšeg predsednika Republike Srpske žive na Palama, a Karadžić je uhapšen u Beogradu. Iako su humanitarne radnice, jedna osnivačica Crvenog krsta RS, a druga propagandne radio stanice blaženog imena Sveti Jovan, ni žena ni kćerka nisu mogle ilegalno iz RS u Srbiju da pomažu mužu i ocu 15 godina. Mogle su jedino da natovarene novcem plivaju Savom nizvodno ili Drinom uzvodno. Karadžićev sin je proteran iz Srbije, jer se služio falsifikovanim dokumentima. Zakonski u Srbiji bračna i vanbračna veza imaju istu vrednost. Iako samo islam (čiji će bosanski pripadnici „za mjesec dana biti izbrisani s lica zemlje“, kako je govorio Karadžić 1991), dozvoljava poligamiju, Karadžić je u Beogradu imao dve saradnice u poslovima srca: Milu Damjanov i Milu Čičak, pa tužilac ne može ni njih staviti na spisak jatakuša.

Vukčević je zadivio novinare crtežom pokojnog Mome Kapora na kojem je lik sličan Draganu Dabiću u koga se Karadžić prerušio. Crtež ilustrira Karadžićevu knjigu pesama za decu od kojih su neke uvrštene u antologiju „srpske dečje poezije“ 2002, kada je optužnica već sedam godina bila pravosnažna. Karadžić je bio na haškoj poternici i sedeo u beogradskom Klubu književnika u društvu intelektualaca, uglavnom paljanskog porekla, kao i Kapor, član Senata RS.

Goran Hadžić je pobegao posle „poziva iz kabineta generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova (MIP). Hadžićeva majka i majka tadašnjeg generalnog sekretara su veoma bliske. Ipak, nemamo dovoljno dokaza da bi neko od njih bio krivično gonjen“, kaže Vukčević. Obe majke su uboge, zaboravne i nemoćne starice.

Dodaje Vukčević da je u to vreme, u februaru 2005, ministar spoljnih poslova SCG bio Vuk Drašković, predsednik Srpskog pokreta obnove (SPO), a generalni sekretar MIP Slobodan Vukčević, sin ministra za dijasporu Vojislava Vukčevića. Tako se bratstvo Vukčevića iz Lješanske nahije razapinje. Dekan fakulteta u Osijeku postao je kao izbeglica ministar na listi SPO. Osnivač je Srpske demokratske stranke (SDS) u Baranji i Istočnoj Slavoniji 1990, a Hadžić je bio predsednik SDS za Vukovar. Svi Vukčevići od Vuka potiču. Kao i Vukovar.

Tužilac prećutkuje da je Hadžićeva optužnica stigla iz Haga u MIP 13. jula 2004. u 9.30, uz informaciju da je Hadžić u svojoj novosadskoj vili. U 15.30 iz MIP-a je otposlata u sud. Istražni sudija, koji policiji nalaže hapšenje, dobio je predmet sutradan. Haški snimatelji su fotografisali bekstvo Hadžića iz njegove vile u 16.29, vlastitim kolima sa šoferom i sa prtljagom, onog dana kada su optužnicom baratali u MIP-u i sudu. Vozač je automobil vratio u 18.50. Odvezao je Hadžića na sat vožnje od Novog Sada. Policija je 15. jula izvestila sudiju da nije pronašla Hadžića na adresi vile.

„Pobegao im je ispred nosa“, naslovio je beogradski list Blic 20. jula optužbu tužiteljke Karle del Ponte. „Hadžić je pobegao, jer su ga upozorili tvrdokorni nacionalisti iz tajnih službi Srbije“, izvestio je The Telegraph.

Poslednji haški begunac je uhapšen sedam godina kasnije u selu Krušedol na Fruškoj Gori sa 372 stanovnika, pored istoimenog manastira, udaljenom pola sata vožnje od Novog Sada. „Hadžić je u dva navrata boravio u manastirima u Srbiji“, kaže Vukčević juna 2012. „Hadžić se sakriva u manastirima na Fruškoj Gori“, zna Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine u septembru 2006. Sveštena lica niko ne sumnjiči za jatakovanje, jer je crkva u Srbiji odvojena od države. Crkvu i državu vezuju samo zločinci.

Vukčević je pokušao da nabedi Florans Artman, saradnicu Del Ponte da je odala Hadžiću da je optužen. Artman je kao novinarka Le Monde-a izvestila da je ministar zdravlja Srbije Zoran Stanković za vreme rata bio u štabu Mladića, a kao predstavnica Tribunala da je Stanković kao načelnik VMA dozvoljavao optuženom za genocid da se tu krije i leči.

U vojvođanskom selu Lazarevu, u kome je nakon pet godina skrivanja uhapšen Mladić, Srbi čine 94,7 odsto, a Nemci koji su 1800. osnovali selo 0,03 odsto žitelja. Lazarevo je 1946. „vozovima bez voznog reda“ naseljeno partizanskim porodicama sa Romanije, iz višegradskog kraja, iz okoline Trnova i Kalinovika, u čijem ataru je rođen Mladić. Kaže Vukčević da je optuženog krio Bratislav Mladić, koji kao rođak ne može biti optužen. Pojam „rodbine“ je u interpretaciji Vukčevića širok kao „porodica“ u italijanskoj mafiji. U selu u kome je protestanska crkva 1998. godine prepravljena u pravoslavnu, začeta je peticija za promenu imena Lazarevo u Mladićevo.

Stanovnici jedne ulice u Novoj Pazovi dobijaju račune za komunalije na adresu “TKZ. Ratka Mladića”. Isto ime ulice je na internet mapi PlanPlus. U opštini tvrde da takva ulica ne postoji. Vojvođanska Nova Pazova je nastala 1790. godine doseljavanjem 882 kolonista iz Nemačke. “Vlakom bez voznog reda” od 1991. pristizali su drugi iz Dalmacije i Like, tako da danas Srbi čine 95,6 odsto stanovnika Pazove. U martu 2010. po jedna ulica u Beogradu, Nišu i Novom Sadu oblepljene su plakatima “Bulevar Ratka Mladića”. U maju 2007. je generalni sekretar Srpske radikalne stranke Aleksandar Vučić lepio na novobeogradskom Bulevaru AVNOJ-a plakat “Bulevar Ratka Mladića” i nalepnice sa likovima Mladića i Karadžića. Danas je on lider Srpske napredne stranke, jer je njen donedavni predsednik postao predsednik Srbije.

Monitor, 29.06.2012.

Peščanik.net, 29.06.2012.