- Peščanik - https://pescanik.net -

Jedan poziv menja sve

Pionirski park u Beogradu

Nedavno je u NIN-u Nadežda Milenković primetila da SNS u svojim spotovima pokazuje da ne razume osnovni postulat reklamnog biznisa – da se u reklami ne laže. Kako piše Milenković, „sva mudrost dobre reklame (je) u tome da istinu i samo istinu o svom proizvodu kažeš na gledaocu atraktivan način“.

Mereno ovim aršinima, novi spot iz iste kuhinje pokazuje znatan napredak. Iako nam ovaj spot zvanično ne upućuje SNS, već nešto što se zove „Budućnost Srbije – Aleksandar Vučić“, jasno je da on služi pre svega propagandi vladajuće stranke, odnosno njenog predsednika.

Za razliku od ranijih uradaka iste firme, ovaj spot je osvežavajuće iskren. U njemu vidimo dva demonstranta koji izvikuju parole protiv nelegitimno izabranog predsednika Srbije, ali ih u tome prekida telefonski poziv koji dobija jedan od njih. Nakon ovog poziva, između dvojice demonstranata dolazi do sukoba – onaj kojem je poziv bio upućen shvata da je pogrešio što je protestovao protiv režima, dok njegov saborac, uprkos novim informacijama, nastavlja da insistira da je režim loš i da sa njim ne treba sarađivati („ponekad vas mržnja čini slepim“, konstatuje glas naratora).

Šta je sadržaj poziva? Šta je ono što je uspelo da pokoleba antirežimskog demonstranta iz reklame? Razmislimo prvo o razlozima zbog kojih građani već više od četiri meseca demonstriraju širom Srbije. Jedan često pominjani razlog je medijski mrak, odnosno režimska kontrola medija. Drugi je narušavanje vladavine prava i uzurpacija institucija. Treći je nasilje režima prema kritičarima i protivnicima. Četvrti je nekažnjena uzurpacija javnih dobara i sa njima povezana krivična dela aktera za koje se opravdano sumnja da su povezani sa režimom. Peti su nepravični izborni uslovi. Šesti bi mogao biti nepoštovanje radničkih i građanskih prava, ugroženost građana kako na radnim mestima, tako i u svakodevnom životu. I tako dalje, i tako dalje.

Poziv koji ubeđuje jednog od demonstranata da se predomisli i „promeni stranu“ bi, dakle, mogao da bude odgovor na neki od mnoštva zahteva koji su upućeni sa građanskih protesta – vest o otvaranju medija, smeni i krivičnom gonjenju funkcionera vladajuće koalicije za koje se s pravom sumnja da su umešani u kriminalne radnje, oduzimanju funkcija onima za koje je dokazano da su plagirali doktorate, otkrivanju i krivičnom gonjenju ubica Olivera Ivanovića, otkrivanju i krivičnom gonjenju nalogodavaca noćnog rušenja u Hercegovačkoj ulici, stvaranju uslova za fer izbore, garantovanju prava i bezbednosti radnika u fabrikama i na gradilištima, deblokadi najvišeg zakonodavnog tela, garantovanju nezavisnosti sudstva, vraćanju niškog aerodroma u vlasništvo lokalne samouprave, i tako dalje i tako dalje.

Međutim, da je tako, da telefonski poziv u spotu zaista predstavlja odgovor na jedan od ovih zahteva, to bi naprosto bila laž. Znamo da plagijatori nisu smenjeni. Znamo da je skupština još uvek uzurpirana. Znamo da ubice Olivera Ivanovića nisu otkrivene. Znamo da je rušenje u Savamali zataškano. Znamo da su mediji još uvek pod kontrolom režima.

Zbog toga, telefonski poziv saopštava nešto drugo – demonstrant je dobio posao u „novoj fabrici“. Na primedbu svog saborca da „ne prihvatamo poslove u Vučićevim fabrikama“, novozaposleni demonstrant će odgovoriti – „Ali ja hranim troje dece!“

Poruka spota je više nego jasna. Demonstriranje je besmisleno, jer režim svakako neće uvažiti nijedan od zahteva građanskih protesta. Međutim, one koje su spremni da promene stranu, očekuje nagrada u vidu zaposlenja u „Vučićevoj fabrici“, koja naravno ne mora proizvoditi samo kablove, već i neke, kako se to danas popularno kaže, kreativne sadržaje. Pre nego reklama, ovaj spot je zapravo (sasvim iskreno) upozorenje: imaš decu, građanine, bilo bi baš šteta da ostanu gladna. Zato – pazi šta radiš.

Peščanik.net, 06.05.2019.

PROTESTI 2018/19.