- Peščanik - https://pescanik.net -

Jedna Betina vest

U sklopu redovnog agencijskog izveštavanja sa suđenja u Okružnom sudu u Beogradu zbog ratnih zločina u hrvatskom selu Lovas, evo kako je izgledala jedna nedavno objavljena Betina vest:

“Svedočeći pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, Mihajlović je rekao da je u Lovas došao 10. oktobra 1991. kao dobrovoljac, ali da nije video zločine nad hrvatskim civilima za koje se tereti i nekoliko pripadnika njegove jedinice.

„Video nisam, ali čuo jesam da je bilo maltretiranja i da su to radili ljudi koji su bili zaduženi za čuvanje zatvorenika i lokalna policija. Čuo sam i da su neki ljudi pobijeni, ali gde tačno, kada i ko su izvršioci nisam znao”, posvedočio je on.

Mihajlović je kazao da je čuo da su postojali zatvori u zgradi mesne zajednice i prostorijama zadruge na čijem je čelu, kako je naveo, bio prvooptuženi Ljuban Devetak ali da se nije raspitivao ko su pritvorenici.

On je rekao da je Devetak imao uticaj u selu, ali nije mogao da potvrdi izjave nekih od optuženih i velikog broja svedoka da je on bio komandant sela i da je sve rađeno po njegovim instrukcijama i naredbama.

Za stradanje civila na minskom polju 18. oktobra 1991. svedok je rekao da je saznao od pripadnike njegove jedinice i jednog od 14 optuženih za zločin u Lovasu Saše Stojanovića. „Dan-dva pre tog događaja bio sam na sastanku sa čelnicima lokalne vlasti u Lovasu, kada je dogovoreno da grupa dobrovoljaca krene sa pripadnicima JNA u pretres terena jer se po obodu sela pucalo”, rekao je svedok dodajući da nije krenuo u pretres terena jer je bio bolestan.

Mihajlović je naveo i da je na sastanku kom je prisustvovao i Devetak bilo reči o tome da budu povedeni i civili-meštani, ali nije precizirano da li će to biti samo pritvoreni Hrvati, kao i da se pretpostavljalo da je polje deteline minirano.

Svedok je rekao da ga je Slobodan Krnjački zvani Sajdžija tog dana obavestio da je Joca (optuženi Jovan Dimitrijević) ranjen u glavu i da su ga odveli u bolnicu i da mu je Saša Stojanović posle opisao šta se dogodilo, da je došlo do eksplozije i da je bilo mrtvih i ranjenih.

„Skrenuo sam pažnju Devetku da se ne prave brljotine koje će posle da se nakaleme dobrovoljcima jer desiće se nešto, neko će preživeti i šta posle”, naveo je on.

Prema navodima optužnice, tokom napada na Lovas 10. oktobra 1991. optuženi su ubili 22 civila u kućama i dvorištima, a do 18. oktobra ubijene su i 23 osobe u improvizovanim zatvorima. Optuženi se terete da su 18. oktobra načinili živi štit od civila i naterali ih da koračaju kroz minsko polje. Tada su poginule 22 osobe, a u istom periodu u sporadičnim incidentima stradala su još tri civila.”

Šta je od najvažnijih činjenica o suđenju za ratni zločin u Lovasu pomenuto, a šta prećutano u ovoj Betinoj vesti, nakon što su propuštene kroz filter cenzure i autocenzure? Pođimo prvo od onoga što je pomenuto.

U malenom hrvatskom selu Lovas godine 1991. dogodio se zločin protiv hrvatskih civila. Prema rečima svedoka Mihajlovića, „bilo je maltretiranja i to su radili ljudi koji su bili zaduženi za čuvanje zatvorenika i lokalna policija”, ali njemu, svedoku, nije poznato gde, ko i kako je izvršio zločine. O navedenim zločinima samo je čuo, lično nije prisustvovao nijednom od njih.

Nadalje, pomenuto je ime prvooptuženog Ljubana Devetaka, kao i imena dvojice pripadnika dobrovoljačke jedinice koja je upala u selo, Slobodana Krnjačkog zvanog Sajdžija i Jovana Dimitrijevića Joce. Najzad, pomenut je i ukupan broj žrtava: 22 civila u kućama i dvorištima, 23 osobe u improvizovanim zatvorima, kao i 22 osobe koje su optuženi naterali da gaze kroz minsko polje.

To bi, uglavnom, bilo sve što su čitaoci mogli saznati iz pomenute vesti. Šta je, međutim, ostalo prećutano?

Prećutano je da optužnica tereti ukupno 14 osoba i da se, sem ubistava o kojima se govori u agencijskoj vesti, ta ista lica terete i za teške zločine mučenja i silovanja.

Prećutana je, takođe, formacijska struktura optuženih: četvorica su nekadašnji pripadnici lokalne vlasti, četvorica pripadnici JNA, dok su šestorica pripadnici paravojne formacije Dušan Silni.

Iako se u vesti pominju dva datuma, 10. i 18. oktobar, nedostaje puna vremenska dimenzija zločina. Napad na selo dogodio se 10. oktobra, meštani su naterani da idu kroz minirano polje 18. oktobra. Šta se desavalo u međuvremenu i šta neobavešten čitalac nikada neće saznati iz ovako koncipirane agencijske vesti?

Neće saznati činjenicu da su optuženi Devetak i udruženi pripadnici JNA i paravojnih formacija zauzeli selo 10. oktobra, preuzeli lokalnu vlast, nakon čega otpočinje period saslušanja, mučenja, silovanja i iživljavanja, što traje punih 9 dana, sve do 18. oktobra.

Prećutano je i to da je, prema optužnici, prvooptuženi Ljuban Devetak okupio oktobra 1991. godine, u sadejstvu sa pripadnicima Srpske narodne obnove Mirka Jovića, ukupno nekih 60 dobrovoljaca kako bi napali selo Lovas, naseljeno pretežno hrvatskim stanovništvom.

Ukratko, ostavljeni su po strani podaci koji bi kod čitalaca mogli da stvore širu predstavu o zločinu, njegovoj pozadini i uzročno-posledičnoj vezi sa sličnim zločinima počinjenim u srpskim osvajačkim pohodima u ratovima devedesetih. Stvara se predstava o dejstvu samostalne grupe razbojnika iz nekog aistorijskog, mitskog vremena (kao u Kurosavinom filmu „Sedam samuraja”), iako je razbojnička družina delovala u sadejstvu sa JNA i u koordinaciji sa drugim paravojnim formacijama iz Srbije. Umesto na godinama starosti optuženih, koje se u ovakvim vestima redovno navode u zagradi iza imena, ovde se insistira na njihovim neformalnim nadimcima (Sajdžija, Joca), sa porukom skrivenom između redova da su to odmetnuti patološki pojedinci, nipošto deo nekog šireg vojno-državnog poduhvata, sa određenim strategijskim ciljevima, vojnom podrškom i logistikom, zbog čega je, na kraju krajeva, i osnovan Međunarodni sud u Hagu za zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Dokle god cenzurisani mediji budu bili u funkciji prikrivanja istine, odgovornost sa zločine države biće prebacivana na razne Joce i Sajdžije, a Beta će liferovati ovakve nemušte, osakaćene vesti, napisane u najboljem maniru nekadašnjeg Tanjuga.

 
Peščanik.net, 07.12.2008.