- Peščanik - https://pescanik.net -

Još samo ovaj put

Ide zima, a Vlada Srbija je najavila „rigorozne mere“ štednje, pa su se mnogi građani priupitali kako će platiti grejanje, ako ga bude.

Protekle sedmice, paralelno sa spomenutim Vladinim ekonomskim programom, međutim, došla je „dobra vest“ za one koji imaju radijatore priključene na toplane: čim su iz Srbijagasa zavapili da bez nove državne garancije od 200 miliona dolara neće biti gasa za toplane, ministar finansija Lazar Krstić je, samo dva dana nakon „prezentacije“ svog programa „kresanja subvencija“ za 300-400 miliona evra do 2017. godine, bio prinuđen da izjavi da „nikom ne pada na pamet“ da ne odobri državne pare za gas za toplane.

Tome je dodao da je Vlada Srbije u ovom slučaju „stavljena pred svršen čin“, te da se „nešto slično ne sme ubuduće dešavati“. „Samo još ovaj put“ je omiljeni slogan svih zavisnika.

Neobično, ali klasičan način erozije svakog državnog privrednog plana u Srbiji u poslednjih sto godina, putem „izuzimanja“, ovoga puta aktiviran je i pre nego što je paket za spasavanje državne kase počeo da se realizuje. Prema intonaciji jedne od Krstićevih izjava ovih dana može se naslutiti da će biti još „izuzetaka“, čak i prilikom sprovođenja famoznog „solidarnog poreza“ na plate.

Naime, na direktno pitanje da li će se rezati i plate u EPS-u, gde ima najviše onih iznad 60.000 dinara mesečno, on je rekao da „oni koji dobro rade moraju za to biti nagrađeni“. Možda je u vezi sa istim pitanjem i naprasna izjava Krkobabića juniora da je PTT Srbije veoma dobro poslovala ove godine – gotovo nikad bolje. Elem, može se dogoditi da se od „tupog državnog noža“ jedni sklone zato što su navodno loše radili, a drugi opet zato što su navodno dobro radili.

Ako se vratimo prirodnom gasu, kojim smo počeli ovu priču, evo još jedne „dobre vesti“, koja dolazi sa međunarodnog tržišta informacija: Blumberg je pre neki dan objavio da ruski Gasprom traži sindikovani investicioni kredit od 10 milijardi evra kako bi gradio kontinentalni gasovod „Južni tok“. Ta vest upućuje na zaključak da će ovaj megaprojekat konačno krenuti u ozbiljnu građevinsku realizaciju. Istina, ima ovih dana i vesti koje nisu toliko dobre ni za one koji računaju da se greju na gas, a ni za Gasprom.

Prvo, iz Bugarske dolazi priča da tamošnja vlada smatra da je kamata od osam odsto, koju će im Gasprom obračunati na kredit kojim će se graditi „njihov deo“ (50 odsto) trase „Južnog toka“ previsoka, pa traži da se ona smanji. Tu se, valjda, polazi od pretpostavke da će Gasprom dobiti nešto jeftiniji kredit za gradnju gasovoda, pa Bugari misle da ova firma ne bi trebalo da zahvati maržu prilikom „preprodaje“ kredita za izgradnju.

Pri tome, u Moskvi izaziva bes i najava da će se u Varni, gde „Južni tok“ treba da izroni iz Crnog mora, raspisati referendum na kojem građani treba da se izjasne da li taj gasovod osećaju kao ekološku opasnost (prethodni referendum u Burgasu upropastio je projekat naftovoda do Aleksandropulusa u Grčkoj, za koji je Rusija bila veoma zainteresovana).

Kod nas u Srbiji nema sličnog straha od zagađenja, nego baš suprotno, svi se otimaju za trasu očekujući da i njima zapadne neka crkavica od transportnih taksi. A kad je reč o ruskom kreditu za gradnju „Južnog toka“ kroz Srbiju još nismo obavešteni koja će se kamata nama proslediti (preko Ciriha) i da li Vlada Srbije radi na tome da ona ne bude viša od „evropske cene novca“.

Drugo, što je aktuelnije, ni sama činjenica da je Vlada Srbije odmah obećala 200 miliona dolara za uvoz gasa za grejanje ne garantuje baš stabilno i kontinuirano snabdevanje gasom naših potrošača, budući da se odnosi Rusije i Ukrajine ponovo komplikuju do te mere da mnogi smatraju da nije isključeno da se ponove krize snabdevanja iz 2006. i 2009. godine.

Ukratko, Moskva je izrazito protiv toga da Ukrajina potpiše ugovor o asocijaciji sa Evropskom unijom, već traži da Kijev uđe u zonu slobodne trgovine bivših članica Sovjetskog Saveza (bez pribaltičkih država), a u suprotnom preti sankcijama, to jest najavljuje „zaštitne trgovinske mere“. Pritisak je kulminirao kada je ruski Gasprom poslao ukrajinskom Naftogazu fakturu na sedam milijardi dolara koliko je, po sistemu „puno za prazno“, izračunato da je ukrajinski distributer trebalo da preuzme više gasa nego što je preuzeo prošle godine.

Istina, Gasprom se verovatno nada pozitivnom ishodu najnovijeg međudržavnog natezanja, jer već je napunio ukrajinska skladišta gasa (a možda i nije imao gde drugde da ga smesti). Ipak, treba u Srbiji pratiti rusko-ukrajinske svađe i ove zime, mada će otpor Kijeva prema ruskoj gasnoj politici porasti tek kada Evropska unija izgradi veliku gasnu konekciju ove zemlje (preko Slovačke) sa evropskim sistemom gasovoda.

 
Novi magazin, 18.10.2013.

Peščanik.net, 18.10.2013.