U Frankfurtu je tokom vikenda došlo do nasilnih sukoba između policije i antikapitalističkih demonstranata. Prema tvrdnjama organizatora, bilo je oko 200 povređenih. To je manje nego u Istanbulu, gde je tokom protesta protiv turskog premijera Erdogana povređeno više od 1000 ljudi. Međutim, obrazac je u oba slučaja isti: policija nasilno guši građanske proteste i slikama nasilja pokušava da diskredituje demonstrante. Ali to više ne prolazi.

U Frankfurtu je policija iz povorke od oko deset hiljada ljudi izvela njih 900 pre nego što su i stigli do svog cilja – Evropske centralne banke. Demonstranti su opkoljeni. Frankfurter Allgemeine Zeitung piše: „predveče je policija konačno razbila demonstracije, tako što su ušli u masu i izvodili ljude napolje“. Načelnik frankfurtske policije, Achim Thiel, sležući ramenima tvrdi da ponašanje nekoliko „remetilačkih“ faktora njegovim ljudima nije ostavilo drugog izbora osim da pohapse demonstrante kako bi utvrdili njihov identitet. Isti legalizam, samo sa još više nasilja, zastupa i premijer Erdogan. Neće njemu „nekolicina izgrednika“ naređivati šta da radi.

Frankfurtska policija se u 2012. već istakla prekomernom upotrebom sile tokom antikapitalističkih protesta. Tek je februara ove godine saopšteno da su učesnicima Blockupy protesta morali da isplate po 500 evra za pretrpljeni duševni bol, jer su ih satima nezakonito držali u pritvoru. Ovu presudu je doneo okružni sud. To je nemačka pravna država u punom sjaju svoje efikasnosti. Ljudi žele da protestuju, a država im to zabranjuje. Demonstranti se hapse. A onda kao odštetu, jer su ih lišili njihovih osnovnih prava, dobijaju – novac.

Sve po zakonu. Sve ima svoj poredak. Ali to je čudan poredak, jer on vidi pretnju tamo gde ljudi ostvaruju i zahtevaju svoja prava, a koja on onda želi da otkupi. Zato što se osnovna prava mogu kupiti za 500 evra. Kao „povod“ za hapšenje, frankfurtska policija je u svom izveštaju navela „antikapitalizam“.

Ali svejedno je da li država demonstrante kupuje ili ih mlati, glavno je da ih ona ne poštuje. Ona im ne veruje. Ona ih diskredituje. Američki etnolog, David Graeber, opisao je kako su protestanti iz Sijetla omalovažavani kao deca bogatih roditelja ili kao nasilni anarhisti. Državi je sumnjiv svaki otpor. Zakon se mora poštovati. Zakon je u pravu. Ko hoće da ga menja, na raspolaganju mu stoje određeni postupci. Ali to je nevoljno priznato pravo. Ono je protivrečno ideologiji poslušnosti, koja je još uvek jača od ideala odgovornosti.

Pri tome i za Frankfurt i za Istanbul važi jedno: država greši kada misli da slike nasilja diskredituju demonstrante. One pre svega diskredituju državu koja izaziva nasilje, umesto da ga stavi pod kontrolu. Slike krvavog 66-ogodišnjeg inženjera, Dietricha Wagnera, teško povređenog vodenim topom tokom demonstracija Štutgart 21, imale su veliki uticaj na poraz tadašnjeg pokrajinskog predsednika na izborima.

Brutalne slika iz Istanbula štete imidžu Turske kao ekonomskom divu sa Levanta. A slike policije iz Frankfurta diskredituju zajedničku evropsku valutu, koju sve više ljudi vide ne kao vezivni, već kao razjedinjujući element Evrope.

Država koja kao odgovor na proteste može da ponudi samo nasilje, u očima javnosti gubi legitimnost. Nasilna država je slaba država – i u Frankfurtu i u Istanbulu.

Spiegel, 03.06.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 05.06.2013.

Srodni linkovi:

Ivan Krastev – Od politike do protesta

The Guardian – Istočnoevropski autokrati

London Review of Books – Turska levica

Stefan Aleksić – Kiss in Taksim Square

Süddeutsche Zeitung – Tihi plesač

In These Times – Tursko proleće?

Orhan Pamuk – Sećanja na javni trg

Ian Buruma – Muke s demokratijom

PressEurop – Neka sve ostane po starom

Milutin Mitrović – Istanbulski kesten precvetava

Financial Times – Jaki protesti, slaba opozicija