- Peščanik - https://pescanik.net -

Kad premijer uhlebljuje

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Samo nekoliko sati nakon što su mediji objavili “saznanje” da će Željko Sertić postati direktor Razvojne agencije Srbije (RAS), Vlada je potvrdila tu “ekskluzivu” i postavila bivšeg ministra privrede u fotelju koju je sam dizajnirao i konstruisao.

Razvojna agencija osnovana početkom godine, zamenila je Agenciju za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), čuvenu po curenju u javnost e-mail prepiske u kojoj su tadašnji Dinkićevi kadrovi odokativno procenjivali ko će dobiti 2-3 hiljade evra po novootvorenom radnom mestu, ko 10.000, i razmenjivali informacije ko je od onih koji traže pare “naš” a ko “njihov”.

Potrebno je mnogo naivnosti da bi se poverovalo da će političari tek tako dići ruke od “naših” i “njihovih”, da će pristati da departizuju javni sektor, da će početi da poštuju propise ili da primenjuju mehanizme koji treba da spreče korupciju (konkurencija, transparentnost).

Neće to uraditi sami od sebe, ako ih na to ne nateraju javnost i mediji. A u vreme kada se svaka kritika i ukazivanje na lošu praksu proglašava neprijateljskom agresijom (ili rušenjem Vučića) bode oči i nije dobro kada i mediji, kao nešto najnormalnije, promovišu lošu praksu, kao što je direktno političko kadriranje i “uhlebljavanje”.

Razvojna agencija Srbije postoji već devet meseci. U januaru je, posle privremenog direktora, dobila prvog v.d. direktora, dotadašnjeg državnog sekretara u Ministarstvu privrede Miloša Petrovića. Njemu je rok na koji je postavljen istekao krajem jula. Do 12. oktobra niko se nije brinuo zbog toga, a onda je imenovan novi vršilac dužnosti, bivši ministar privrede. Tako su na mestu v.d. direktora jedan drugog nasledili ljudi koji su sačinili pravni okvir za instituciju na čijem su čelu. Za sada nema “saznanja” da li je i da li će biti raspisan konkurs za izbor direktora. U Službenom glasniku, na sajtu Ministarstva privrede i same Agencije, konkurs se ne pominje. Nema ga ni u vestima o “saznanju” da će Sertić biti direktor i u vestima kojima je potvrđeno da je postavljen za v.d. direktora.

Šta je ovde sporno?

Možda Sertić ima sve kvalitete potrebne ne samo za mesto vršioca dužnosti, već i za to da na mesto direktora bude postavljen u regularnoj proceduri, nakon konkursa. S druge strane, po prvim komentarima se vidi da ima ljudi kojima se čini neprimerenim (“pisao zakon za sebe”) da osoba koja je u Skupštini branila zakon po kome je Razvojna agencija Srbije osnovana – ubzro po okončanju funkcije ministra postane njen direktor.

Dodatno komplikuje stvar to što nadzor nad radom RAS vrši upravo Ministarstvo privrede, gde je “do juče” stolovao Sertić. Međutim, odredbe u Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije o “zasnivanju radnog odnosa i poslovne saradnje” po prestanku funkcije takve su da je moguće da nema pravne prepreke za postavljenje bivšeg ministra na mesto direktora RAS.

Pa u čemu je onda problem?

Barem u dve stvari: Zakoni (i onaj opšti – Zakon o javnim agencijama, i Zakon o ulaganjima, na osnovu čijih odredbi je osnovan RAS) propisuju da direktora Agencije imenuje Vlada Srbije posle sprovedenog javnog konkursa. Kada mediji “saznaju” da će neko zauzeti određenu funkciju, to može značiti da se “puštaju probni baloni”, da neko promoviše “svog kandidata”, ili naprotiv, da želi da dezavuiše kandidata za ovu funkciju – ili da je ovo zaista “gotova stvar”. Ovoga puta se ispostavilo da je reč o ovom poslednjem. Konkurs se u celoj priči – od medijske promocije do zvanične potvrde imenovanja – ne pominje, čak ni kao formalnost koju treba “odraditi”.

Iako znamo da politika odlučuje o funkcijama, nije dobro kada mediji, koji treba da budu odgovorni korektiv vlasti, bez pitanja prihvataju faktičko stanje – da je konkurs samo formalnost. Ili da se ponekad (kao što je slučaj sa javnim preduzećima) konkursi i ne sprovode.

U proteklim godinama imali smo nekoliko upečatljivih primera da su vršioci dužnosti dobijali ogromnu medijsku promociju. Jelena Marković smenila je svojevremeno Radoša Ljušića u fotelji v.d. direktora Službenog glasnika uz pompu i fanfare. Režim je organizovao toplu medijsku dobrodošlicu za ovu izbeglicu iz DS-a, najavljenu kao osoba sa planom koja nije došla na to mesto “po političkom angažmanu”. Niko nije pominjao, niti su mediji pitali, šta se desilo sa konkursom za direktora Službenog glasnika, raspisanim 18 meseci pre rotacije “vedeova”. Nekoliko meseci po postavljenju Marković, za nepunih 45 dana raspisan je i sproveden novi konkurs na kome je bivša portparolka DS-a izabrana za direktorku “u punom mandatu”. Tu vest su mogli da saznaju samo pasionirani čitaoci Službenog glasnika.

U takvom političko-medijskom okuženju, šta očekivati od konkursa u Razvojnoj agenciji Srbije i svim drugim agencijama i državnim preduzećima u kojima vlasti, uz podršku medija, promovišu vršioce dužnosti? O kakvoj departizaciji i profesionalizaciji govorimo? Da li će neki ozbiljan stručnjak željan dokazivanja pomisliit da ima šanse na konkursu protiv “viđenog” i “svečano otvorenog” v.d. direktora sa političkim pedigreom? Da li će se neko od službenika na rukovodećim pozicijama unutar firme ili agencije osmeliti da napravi korak napred u profesionalnoj karijeri i da na konkursu “izađe na crtu” šefu koga je lično Vučić tu doveo? Jer iz vesti kojom je najavljeno uhlebljenje Sertića ne proizlazi da je bivši ministar “viđen” za direktora zato što je najbolji kandidat ili zbog toga što je dobro upućen u materiju iz Zakona o ulaganjima, već se praktično konstatuje da će zasesti u fotelju iz koje se raspodeljuju subvencije kako bi se “uhlebio”.

Naime, mediji su saznali da je “premijer Aleksandar Vučić dugo tražio adekvatno mesto za Sertića”, a pri tome se “u više navrata spekulisalo o tome šta bi ministar privrede mogao da radi ubuduće”.

Za ovakvo stanje nije odgovorna samo vlada, odnosno premijer. Oni rade svoj “posao” – politički kadriraju, bez stvarne želje da nešto menjaju. Problem je u tome što im mediji pomažu plasirajući ovakve “ekskluzive”, promovišući vršioce dužnosti ne pitajući šta je sa zakonima, rokovima, konkursima, procedurama. I šta je sa pravnom državom.

Možda bi neko (s pravom) odmahnuo rukom i citirao čuvenu repliku iz Bureta baruta “Nije to najgore što nam se dešava”. U zemlji u kojoj policija ne reaguje na poziv čoveka koga su u Hercegovačkoj oteli maskirani razbojnici, mi se zgražavamo zato što se ignoriše procedura javnog konkursa. Mada, i jedno i drugo su cigle u zidu pravne države. I svejedno je da li neko taj zid ruši bagerom ili čekićem.

Autor je novinar iz Beograda i saradnik Transparentnosti Srbija.

Peščanik.net, 12.10.2016.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)