Videćete ga večeras, posle današnjeg naprednjačkog hepeninga, na televiziji. Ne znam da li na Hepiju ili na RTS-u ili na Pinku. Otići će gde mu kažu da ode. I vi ćete ga prepoznati.
Ako naprednjačko ritualno okupljanje prođe bez incidenata, on će u svom nastupu na televiziji biti umeren. Trudiće se da ne hvali odveć otvoreno vlast, da izbegne da napadne protivnike vlasti, da kritikuje samo neke neodređene bezopasne subjekte. Delovaće, bar meni, simpatično. Uostalom, on je moj pajtaš, što ne bi bio da mi se nije dopao.
Ali, ako oko naprednjačkog skupa bude bilo drugačije, ako bude nekih incidenata, ponašaće se sasvim različito. Biće mu naređeno da bude određen i odlučan. On mora da posluša. Kritikovaće, osuđivaće, napadaće, povremeno će čak (to mu se sve češće dešava) gubiti svaku samokontrolu.
Vi ćete ga osuđivati i raspinjaćete ga u svojim komentarima. A ja ću znati da je pre gostovanja u studiju uzeo dodatni betablokator, da je posle emisije popio još jedan vazodilatator, i da uvek noću, posle svojih medijskih odbrana naprednjaka, on šljema sam, u stanu, da bi oterao strah, i iscrpljenost. A on, inače, nije pijanica.
Dragi čitaoci, da li ste svesni da sve Vučićeve perjanice, medijske, političke, one iz biznisa, čeznu i nadaju se, više od vas i od mene, da se ova noćna mora što pre i što potpunije završi? Oni su ucenjeni, izmrcvareni, rastureni, isprepadani. A mi smo samo opljačkani.
Sad dolazimo do ključnog dela teksta. Kako je moj pajtaš postao naprednjačka medijska perjanica?
Samleo ga je život. Bio je slab (većina nas je slaba) i njemu se sudbina branioca naprednjaka desila. Nije je on izabrao. Politika ga je ščepala, tresnula i otela.
Kako politika pojede čoveka?
Postoje tri politička metoda.
Prvi je korupcija. Dobijete koncesiju, ili mesto u nadzornom odboru, ili redovni honorar, ili šefovsko mesto. Prodate se za 500 ili za 5000 evra mesečno ili za pola miliona evra odjednom.
Drugi metod politike je prisila ili pretnja prisilom. Uhvate vas u homoseksualnom odnosu sa nekim balavcem ili vam pokažu da ste kao direktor počinili ozbiljan finansijski prekršaj. Ili vam samo kažu da će vaš sin morati da se za mesec dana javi na izdržavanje kazne zatvora na koju je osuđen.
Treći metod politike je laska. Ona se danas najčešće javlja u vidu medijske traženosti. Zovu vas po studijima, traže od vas intervjue. Udari vas to u glavu. Što ste više u medijima, to ste više svesni svog postojanja. Smanjuje vam se nesvesni strah od smrti. Navukli ste se na medijsku vidljivost.
Mog pajtaša su napala sva tri metoda politike. Slomio se. Postao je naprednjačka perjanica.
A on je jako dobar čovek. Nežan. Lepa duša. Bio je divan sin. Odličan je brat. Mnogo voli svoju ženu. On je odličan otac.
Mom pajtašu, naprednjačkoj perjanici, i danas možete da poverite dete, nezavisno od detetovog uzrasta i pola, da on sam to dete vodi na more. Dete će biti odlično tretirano i dobro zbrinuto. Moj pajtaš je iskreno voleo decu, videlo mu se to u očima, mnogo pre nego što je dobio svoju. Da vaše dete koje je on odveo na more krene, nedajbože, da se davi, on bi skočio u more da ga spase, pa makar dobio ne jedan nego tri nova infarkta.
Moj pajtaš je jedan divan čovek. I naprednjačka perjanica.
Naprednjaštvo nije nešto što su ljudi slobodno izabrali. Vođeni interesom, strahom, prevareni.
Naprednjaštvo je prvenstveno nešto što se ljudima desilo. I slomilo ih.
Ako hoćete, pređite večeras, posle naprednjačkog mitinga, preko televizijskih kanala. Pa gledajte, među drugim, manjim naprednjačkim perjanicama, mog pajtaša.
Peščanik.net, 27.06.2026.