- Peščanik - https://pescanik.net -

Kao Feniks

Foto: Peščanik

Ukrajinski ambasador kaže da u Srbiji trenutno boravi oko 7.500 državljana Ukrajine. Ti ljudi se, dodaje, ne osećaju sigurno kada na ulicama vide Z, simbol Putinove invazije. I zaista, majice sa slovom Z u Beogradu su jako popularne. Nose ih pretežno muškarci, a mogu se kupiti na svakom štandu duž Knez Mihajlove.

Takvu majicu je nosio Branko Jokić ispred Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Jokić je predstavnik Udruženja osoba sa invaliditetom Feniks. Članovi udruženja protestovali su zbog nemara države koja ih zanemaruje i obespravljuje čineći ih građanima trećeg reda. Javno su istupili kako bi se međusobno osnažili i ukazali da je pitanje njihovih prava značajno za čitavo društvo.

Ovako Jokić o životu svojih saboraca: „Ljudi i ne mogu da nas vide, jer mnogi i ne mogu da izađu iz svojih stanova i kuća, nemaju prilaz. Većina ne sme da putuje u grad jer ne zna da li će uopšte moći da koristi prevoz“. Ovi ljudi žive zarobljeni u svojim kućama. Nemaju ni približno iste izglede za pristojan život kao ostali građani. Gradovi nisu građeni za njih. Naprosto su zaboravljeni.

Sličnim se rečima može opisati život civila u okupiranim delovima Ukrajine. Naravno, onih koji uspeju da prežive. U gradu Lisičansku na istoku zemlje pre invazije živelo je oko 100 hiljada stanovnika. Danas je tu svega 20 hiljada mahom starijih ljudi. Vera Pavlivna, starija žena koja nije imala novca da napusti grad, kaže: „Ovo više nije život, sedimo u podrumima, samo danju ponekad izađemo“.

Odlukom ruskog režima opkoljeni Ukrajinci su zatvoreni u svoje domove. Baš kao žitelji Srbije sa invaliditetom. I jedni i drugi žive u strahu, bez mogućnosti da se slobodno kreću. Kritikujući domaći režim, Jokić govori hrabro i ubedljivo. On zna da se položaj osoba sa invaliditetom neće promeniti nabolje bez podrške društva. Zato nas poziva na solidarnost. Apeluje da rasuđujemo i delamo moralno.

Ali on zahteva solidarnost samo kada štiti sopstveni interes. Podrška ukrajinskim građanima na primer sasvim izostaje i on svojom majicom sa slovom Z otvoreno staje na stranu agresora. Apeluje na moralna čuvstva drugih, ali ih sam ne razvija. Šalje govornu poruku kojoj se opiru njegovi simbolički gestovi.

Jokića je sopstveni potlačeni položaj naučio značaju solidarnosti. Istovremeno, on je produkt društva koje se raspada, u kome solidarnosti više nema ni u tragovima. Te se vrednosti dosledno drže još samo neki aktivisti. Nisu to dobre vesti za Jokića. Bez solidarnosti ostaje nam jedino milostinja vlastodržaca. Samo što u tom slučaju ne možemo govoriti o dostojanstvenom, već isključivo o golom životu.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 16.06.2022.