- Peščanik - https://pescanik.net -

Ko cepa budžet

Nature, foto: Slavica Miletić

Rokovi

Ministar finansija Dušan Vujović je 24. novembra najavio da bi „Budžet za 2017. sledeće nedelje mogao da se nađe pred Vladom, a odmah nakon toga biće predat u parlament i usvojen u zakonskom roku”. Bilo je to još jedno kreativno tumačenje Zakona o budžetskom sistemu. Vujović je naime u toj izjavi ukazao da je „zakonski rok za donošenje budžeta 15. decembar, ali bi on mogao da bude donet i ranije, sve zavisi od dinamike rada parlamenta“. Sredina decembra zaista je rok za Skupštinu da usvoji Zakon o budžetu za narednu godinu. Ali to je samo jedan od 17 rokova koji su postavljeni u članu 31. Zakona o budžetskom sistemu. Problem je u tome što ti rokovi za pripremne radnje nisu poštovani.

Tako je, između ostalog, ministar finansija do 30. aprila trebalo da Fiskalnom savetu dostavi nacrt Fiskalne strategije za naredne tri godine, a Vlada je trebalo da usvojenu strategiju dostavi Narodnoj skupštini do 15. juna. Iz navedene izjave ministra Vujovića saznajemo „da je pripremljena i Fiskalna strategija za period od 2017. do 2019. i da bi ona krajem sledeće nedelje mogla da se nađe pred Vladom, a potom bude dostavljena Skupštini Srbije“. Kasna priprema i objavljivanje ovog planskog dokumenta, što ukazuje na umanjivanje njegove uloge, jedan je od razloga za slab plasman Srbije u okviru dvogodišnjeg međunarodnog istraživanja Indeksa otvorenosti budžeta, na šta Transparentnost Srbija ukazuje javnosti, ministru Vujoviću i njegovim prethodnicima od 2004. godine.

Sredina oktobra ove godine je bila rok da ministar finansija Vladi dostavi nacrt zakona o budžetu Republike Srbije. To se možda i dogodilo, ali nije poznato kada. Nacrt Zakona o budžetu nije objavljen na sajtu Ministarstva, ali da bi Vlada mogla da usvoji predlog zakona morao bi prethodno da postoji nacrt, koji utvrđuje Ministarstvo finansija na osnovu iskazanih potreba drugih ministarstava i ostalih budžetskih korisnika. To je prilika da se podsetimo jednog problema u pripremi budžeta koji bi postojao i kada bi se rokovi iz zakona poštovali. Građani uopšte nemaju mogućnost da utiču na najvažniji zakon koji se donosi svake godine kroz javnu raspravu, iako je ona obavezna po oba kriterijuma iz Zakona o državnoj upravi (Drugačije uređivanje pojedinih pitanja, Pitanja za koja javnost pokazuje interesovanje).

Najzad, pre nego što Skupština usvoji budžet, o tom dokumentu bi i skupštinski odbori i plenum u nekom normalnom stanju stvari trebalo da vode rasprave, kako zbog svojih partijskih obećanja, tako i zbog interesa građana. Da bi iole kvalitetne rasprave moglo biti treba da bude i vremena da se predlog budžeta, sa nekoliko stotina stranica obrazloženja i pratećim dokumentima, pažljivo iščita, pa je zato kao rok i predviđen 1. novembar, kako bi se narodnim poslanicima ostavilo dovoljno vremena za pripremu. Najava usvajanja budžeta u znatno kraćem roku, u situaciji kada ni nacrt nije objavljen, jasno govori o želji da se skupštinsko usvajanje svede na formu, što nije nikakava novina.

Opravdanje za probijanje rokova, ako ga ikome budu davali, Ministarstvo i Vlada će sigurno tražiti u pregovorima sa Međunarodnim monetarnim fondom i u održanim izborima. Zaista, Srbija je u položaju da sa predstavnicima MMF-a raspravlja o mnogim pitanjima koja su bitna za budžetsku politiku. Možda državni pregovarači nisu u mogućnosti da razreše koliko će ti pregovori trajati, ali svakako mogu da izmene zakone i da njima predvide pravila za ovakve situacije, umesto da krše postojeća pravila. Takođe, čini se da makar ove godine nije bilo realnog razloga za dug proces formiranja Vlade nakon izbora, a upitni su i razlozi zbog kojih su i sami izbori raspisani, s obzirom na predviđanja i ishod.

Cepanje

Predsednik Vlade Aleksandar Vučić je 28. novembra sa ponosom izjavio da je predloge ministara „pocepao i vratio na dalju doradu”. Sve to je praćeno očekivanjem da Vlada usvoji budžet do kraja nedelje (4. decembra). Prema „nezvaničnim saznanjima“, u konačnoj verziji Nacrta budžeta planirani su ukupni prihodi od 1.091 milijarde dinara, a rashodi od 1.121 milijardu dinara, što znači da je deficit budžeta 30 milijardi, ali je u nacrt državne kase za sledeću godinu ministar finansija iznad crte uneo i otplatu glavnice za preduzeća u državnom vlasništvu u ukupnom iznosu od 39 milijardi dinara. Na taj način je podignut nivo deficita, ili je, bolje rečeno, povećana njegova vidljivost.

Ako bi se poštovao Zakon o budžetskom sistemu i ako bi svako radio svoj posao, predsednik Vlade bi mogao da vrati budžet jedino ministru finansija, a ne i drugim članovima Vlade. Taj „čuvar državne kase“ prethodno ima priliku da se saglasi ili ne sa iskazanim potrebama budžetskih korisnika i da ih kao uobličenu celinu iznese i javnosti i Vladi kao Nacrt Zakona o budžetu. S druge strane, priliku da podrži štedljivu politiku i da snagom političkog autoriteta utiče na budžet, predsednik Vlade ima po Zakonu o budžetskom sistemu u doba pripreme Fiskalne strategije. Kao što smo videli, ovaj dokument će biti usvojen zajedno sa budžetom ili posle njega, umesto još letos.

Drugim rečima, ako su izjave o načinu pripreme budžeta istinite, one ukazuju ne samo na značajna odstupanja od odredbi Zakona o budžetskom sistemu, već i na neracionalno ustrojstvo sistema. Naime, ako samo od zahteva i limita koje postavlja predsednik Vlade zavisi koliko će novca biti na raspolaganju budžetskim korisnicima, onda je bolje da ti zahtevi i ograničenja budu postavljeni jasno na samom početku procesa. Pisanje predloga finansijskih planova, njihovih obrazloženja i usaglašavanje takođe košta mnogo dana rada brojnih državnih službenika. Ništa od ovde rečenog ne oslobađanja od odgovornosti ćutljive ministre. Njihova odgovornost je dvojaka – za rasipništvo ako su tražili više nego što im je potrebno, a ako su tražili realno a pristali na manje, odgovorni su za ćutanje o štetnim posledicama.

Autor je programski direktor Transparentnosti Srbija.

Transparentnost Srbija, 29.11.2016.

Peščanik.net, 30.11.2016.