Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj posljednjoj sjednici, gotovo sedam dana nakon najveće prirodne katastrofe u modernoj historiji BiH, “donijelo zaključke u kojima se Vijeću ministara BiH nalaže ili preporučuje da poduzme određene korake, a vezano za poplave koje su pogodile našu zemlju.” Dodikov privatni član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je zakukao da “ako smo mi političari zgriješili, neka EU u ovoj situaciji ne kažnjava građane BiH”. Ko je, kad i kako zgriješio?
Kada je u petak, 17. maja, Maglaj preplavljen vodom, muljem i kanalizacionim izlučevinama i kada se do njega nije mogao probiti niko osim Oružanih snaga BiH, predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je, našavši se na licu mjesta, ocijenio da je situacija “depresivna” i vratio se u Sarajevo. Predsjedavajući Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda je, kao da se radi o kvaru na vodokotliću, otišao za vikend u Mostar, poručivši da ćemo se “kao ljudi dogovoriti kada sve prođe”. Premijer Federalne vlade Nermin Nikšić i bivši državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić su razmjenjivali međusobno optužbe o tome ko je nesposobniji, a ko bi bio nesposobniji da ima priliku. Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija je montipajtonovski konstatovao da je “vrijeme objavilo rat BiH”.
Nešto kao komandir
Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i ujedno komandant Civilne zaštite Federacije BiH Željko Ivanković Lijanović je nemušto ponavljao kako poplave nisu pogodile cijelu zemlju, već samo njen sjeverni dio, a predsjedavajući Izetbegović ga je džordžbuševski dopunio izjavom da “nije bilo puno ljudskih žrtava zasada”, jer “u Maglaju su se utopile tri žene”, a “te žrtve su mogle biti, s obzirom na katastrofu, i veće.” I dok se u Federaciji ne dešava gotovo ništa naročito, u Republici Srpskoj je situacija još nenaročitija.
Nakon što su, poslije Maglaja, Olova i Sanskog Mosta, pod vodom završili Prijedor, dio Bratunca, Doboj i Bijeljina sa okolnim selima, sigurnost stanovnika ugroženih područja je bila podređena sukobu vlasti i opozicije, to jest SNSD-a i SDS-a i njemu gravitirajućih partija.
Tako je premijerka RS-a Željka Cvijanović obznanila da su lokalne vlasti u opštinama koje je pogodila poplava tri dana unaprijed obaviještene o mogućim posljedicama vremenskih nepogoda, ali da nisu učinili nikakve preventivne radnje da se katastrofa ublaži. Time su, valjda, optužene i one opštine u kojima je na vlasti i SNSD da nisu slušale zapovijedi SNSD-a ili tako nešto. U svakom slučaju, nakon što se broj interno raseljenih u BiH popeo na gotovo 950.000, vlasti u oba entiteta se nisu dosjetile da su se sličnim izgovorima služile kada su ih 2013. “zatekli” katastrofalni požari u Hercegovini (kada su, zbog nespremnosti Civilne zaštite, požare gasili hrvatski kanaderi), ili snježnih padavina u februaru 2012. koje su u potpunosti paralizirale državu.
Jebo sad dokumente
Uvijek je, nekako, kriv onaj drugi. A ko je, zapravo, kriv? Ako je suditi po dokumentu “Revizija učinka – prevencija poplava u Federaciji BiH”, koji je još u januaru 2013. sačinio Ured za reviziju institucija u FBiH: “Sistem zaštite od poplava Federacije je fragmentaran, a odgovornosti svakog od nivoa vlasti nisu jasno utvrđene. Planiranje preventivnih mjera zaštite od poplava se vrši na nivou vlasti po različitoj metodologiji, bez usaglašavanja na vodnom području i utvrđenih prioriteta. Implementacija preventivnih mjera je parcijalna i ne postoji indikator učinka tako poduzetih mjera. Koordinacija institucija nadležnih za provođenje preventivnih mjera na vodnom području nije određena procedurama nadzora i praćenja se provode djelimično. Inspekcijski nadzor se provodi samostalno i nedovoljno je uvezan sa aktivnostima institucija nadležnim za upravljanje vodama”, dok u zaključku dokumenta stoji da “u posmatranom periodu nisu poduzete sve potrebne aktivnosti kako bi se sistem zaštite doveo u funkcionalno stanje. Od ukupno prikupljenih sredstava od vodnih naknada samo 25 posto je utrošeno na zaštitu od poplava. Izgrađeni vodozaštitni objekti su devastirani u proteklom ratnom periodu i kao takvi ne mogu obezbijediti efikasnu zaštitu od poplava na ugroženom području. Agencije su u postratnom periodu od ukupnih sredstava utrošile samo 8,3 posto sredstava za investiciono i tehničko održavanje izgrađenih vodozaštitnih objekata.”
U cijeloj toj situaciji i uprkos ranijim katastrofalnim poplavama u Podrinju, a koje su najviše pogodile Goražde, Vlada Federacije BiH, odnosno premijer Nermin Nikšić, 36 miliona KM, koji su bili namijenjeni za zaštitu i spasavanje u elementarnim nepogodama, preusmjerava na druge vladine račune. Tehnički, zakon nije prekršen, budući da se radi o običnom beskamatnom kreditu koji određeni fond daje nekoj drugoj budžetskoj instituciji. Sve je “po zakonu”, baš kao i u slučaju bivšeg premijera Vlade FBiH, Nedžada Brankovića.
Vojska može pričati do sutra
U Republici Srpskoj je stanje daleko gore, budući da u budžetu ovog entiteta već godinama ne izdvajaju sredstva za krizne situacije, a u republičkom budžetu za ovu godinu je stavka o budžetskim rezervama koje se izdvajaju u kriznim situacijama potpuno izbrisana. Sa Civilnom zaštitom je gore od goreg, budući da se od 4,7 miliona budžetskih KM, izdvojenih za ovu instituciju, gotovo 3,6 miliona troši na plate zaposlenika, a svega 60 hiljada KM za nabavku neophodne mašinerije i opreme za krizne situacije. Prema tome, nema sumnje da bi katastrofalne poplave koje su zadesile BiH svakako nanijele ogromnu materijalnu štetu, ali isto tako je ta šteta mogla biti daleko manja, da ne govorimo o raseljenima i mrtvima. Prema podacima Oružanih snaga BiH (vjerovatno jedine državne institucije koja je u poplavnoj katastrofi dala sve od sebe da evakuiše i zbrine stanovništvo ugroženih prostora), to jest dokumentu Ministarstva odbrane BiH “Stanje na poplavljenim područjima BiH”, vodostaj nekih rijeka, kao npr. Bosne kod Doboja ili Save kod Brčkog, Broda, Rače, Srpca, Gradiške i Orašja (vidi tabele) ili nije prelazio kote vanredne odbrane od poplava (npr. u Doboju) ili ih nije prelazio previše.
Nema sumnje da bi dugoročno razmišljanje o poplavama i njihovoj prevenciji svakako smanjilo materijalnu štetu koja je nastupila radi totalnog nemara nadležnih entitetskih institucija. No, šta se na kraju zbilo? Opet ništa naročito. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na svojoj posljednjoj sjednici je “donijelo zaključke u kojima se Vijeću ministara BiH nalaže ili preporučuje da poduzme određene korake, a vezano za poplave koje su pogodile našu zemlju.” Dodikov privatni član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je zakukao da “ako smo mi političari zgriješili, neka EU u ovoj situaciji ne kažnjava građane BiH”. Baš bi bilo zabavno, kada se voda povuče, vidjeti scenu u kojoj razjareni službenici Evropskog parlamenta i ostatak briselskih birokrata dolaze sa željeznim šipkama i kandžijama da mlate napaćeni narod u kolektivnim centrima, a Izetbegović, Komšić, Radmanović, Lagumdžija, Bevanda na čelu sa Jerkom Ivankovićem Lijanovićem deru sa sebe sakoe i košulje urlajući “Nemojte narod, evo bičujte nas!” I mučenički dobiju izbore. Sa donacijama koje su već počele pristizati davno su naučili šta će.
BH Dani, 23.05.2014.
Peščanik.net, 22.05.2014.