- Peščanik - https://pescanik.net -

Korov i hibiskus

Foto: Predrag Trokicić

Burno je bilo ovog vikenda u Crnoj Gori. Paljene su gume, bacan je suzavac, leteli su molotovljevi kokteli. Epilog je ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.

Nelegitimni predsednik odmah je uputio čestitke. Dan pre ustoličenja samom Joanikiju, a posle ustoličenja i premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću. Potonjem je čestitao jer „je pokazao da država ima instrumente i da može da sprovede u delo ono što je namerila da uradi“. A namerila je, i uspela, da obezbedi ustoličenje i onemogući demonstrante da spreče verski obred.

Pošto je uputio čestitke, nelegitimni predsednik uporedio je proteste u Crnoj Gori sa prošlogodišnjim neredima ispred Skupštine Srbije. Policija na Cetinju je, kaže, reagovala adekvatno kao i srpska policija godinu ranije. U oba slučaja državni represivni aparati branili su poredak.

Nelegitimni predsednik odbranu poretka vidi kao ultimativno ispravan cilj. Za njega se svaka rasprava tu završava. Za nas, ona tu tek počinje.

Banalna je istina da svaki državni poredak koristi fizičku silu kao sredstvo prinude. Bez prinude i pretnje silom, nema poretka. Znamo i da ljudi načelno pristaju na državnu prinudu, jer od države imaju koristi. Taj pristanak, ipak, nije bezuslovan. Obično kažemo da država legitimno zahteva našu poslušnost ako svi imamo udela u donošenju obavezujućih odluka i ako su te odluke u skladu sa osnovnim pravima i načelima pravde. Bez demokratije i pravde očigledno nema dobrog razloga da se bilo ko povinuje državnim zahtevima. Kada ih nema, na vlast gledamo kao na uzurpatora koji nelegitimno koristi silu da bi sačuvao moć.

U Beogradu su ljudi protestovali protiv režima koji je mesecima krio tačan broj žrtava korona virusa. Na osnovu lažnih podataka doneta je odluka o ukidanju svih važnih mera zaštite. Tako su ugroženi zdravlje i život velikog broja ljudi zarad izborne pobede. Režim je zadržao vlast na uštrb ljudskih života i u nelegitimnim okolnostima suspendovane demokratije.

Protest žitelja Srbije nije bio uperen protiv države i poretka u načelu, već protiv uzurpatora koji su poredak učinili nelegitimnim ne mareći ni za ljudske živote ni za demokratiju. Upotreba državne sile protiv demonstranata u Beogradu zato je bila nelegitimna. Na stranu sad što je intenzitet sile bio neprimeren i što je policija pendrecima tukla mahom mirne demonstrante.

S druge strane, cetinjski demonstranti pobunili su se protiv ustoličenja novog mitropolita pod izgovorom velike simbolične važnosti Cetinja za takozvani crnogorski nacionalni identitet. Ustoličenje su videli kao velikosrpsku pretnju, a vladu su optužili da je sučesnik i realizaciji te pretnje. Za velikosrpski uticaj optužili su dakle istu onu vlast koja je par meseci ranije, rizikujući svoj opstanak, usvojila Rezoluciju o Srebrenici. Za verske i svetovne zvaničnike iz Srbije pak novi crnogorski režim je tada bio antisrpski.

I dok su demonstranti u Srbiji zahtevali odgovornost i smenu nelegitimnog režima i njegovih kolaboranata iz kriznog štaba, pobunjeni žitelji Crne Gore pokušali su da crkvenim zvaničnicima fizički uskrate pravo na verski obred. Crnogorska policija primenila je silu legitimno štiteći prava crkve. U tome nema ničega spornog: država tome služi.

Kada nelegitimni predsednik Srbije čestita Krivokapiću što „je pokazao da država ima instrumente i da može da sprovede u delo ono što je namerila da uradi“, on to doslovno i misli. Njega ne zanima da li je to što je država namerila legitimno ili ne. On se divi samo goloj sili. Zato i ne vidi razliku između Beograda i Cetinja.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 07.09.2021.

ČIJA JE CRNA GORA