Biro za izgubljene
Kancelarija za Kosovo i Metohiju je izmišljena kao okvir za sabiranje nejasnih i nerešivih okolnosti o kojima se ćuti, ili se ezopovskim činovničkim novogovorom saopštavaju loše vesti.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Kancelarija za Kosovo i Metohiju je izmišljena kao okvir za sabiranje nejasnih i nerešivih okolnosti o kojima se ćuti, ili se ezopovskim činovničkim novogovorom saopštavaju loše vesti.
Iz arhive (2013), povodom vesti da je skupština Saveta Evrope usvojila preporuku da se Kosovo primi u članstvo SE.
Macron i Vučić su naprosto trgovci. Jedan je u Parizu prodavao, a drugi kupovao. S tim što Vučić kao kupac nije otišao samo po avione, nuklearni reaktor… Došao je i po malo pozitivne propagande.
VIDEO i transkript – U ratu na Kosovu srpska vojska i policija ubile su preko 7.000 albanskih civila. U Srbiji su do sada osuđeni zločinci za ubistvo 77 albanskih civila. Govori Marina Kljajić, advokatica iz FHP-a.
VIDEO i transkript – Govore Shyhrete Berisha (četvoro dece i muž), Saranda Bogujevci (dva brata, majka i baka), Lulzim Vejsa (petoro dece i žena)…
Hvatati domaće zvaničnike u laži je dosadno. Jer oni stalno lažu. Evo, recimo, juče – Dačić: „nekoliko vekova se vodi borba za otcepljenje Kosova od Srbije i rušenje našeg teritorijalnog integriteta“.
Ako niste znali, Srbija je već 25 godina u ratu. Već 25 godina je komadaju, ali mi se ne damo. Jedino tako može da se razume početak obraćanja predsednika skoro svih građanki i građana Srbije.
AUDIO – Šta su tokom bombardovanja SRJ 1999. govorili i pevali Slobodan Milošević, Toni Bler, Milan Milutinović, Zabranjeno pušenje, Momčilo Trajković, Nekibe Keljmendi, otac Sava Janjić…
Šta je prethodilo nasilju nad manjinama, posebno Srbima, 17. i 18. marta 2004? Šta se događalo, ko su žrtve i da li je utvrđena odgovornost?
Srpskoj deci u Strumici u nedelju zabranili da se igraju s albanskom decom, a već u ponedeljak u Skoplju, odrasli Vučić i Kurti zajedno na grupnom portretu „lidera“ država zapadnog Balkana.
Vučić bi se morao kritikovati zbog nasilnih protesta, zbog pogibija u Banjskoj – ali beskrajno je glupo kritikovati ga kada realizuje makar mrvice iz Ahtisaarijevog plana.
Već četvrt veka većina političara u Srbiji priča – laže – da je Kosovo deo Srbije. Četvrt veka guraju rat, zločine i kapitulaciju pod tepih. Četvrt veka mi glasamo za manje zlo.
Kosovo iz naslova nije stvarno Kosovo. To je Kosovo iz imaginarija srpskog nacionalizma. Ko se ponadao da će se neko usuditi da zaista bude opozicija srpskom nacionalizmu, zalud se nadao.
Kosovo 2.0 – Na svega 30 metara nalaze se stanica policije Republike Kosovo i kancelarija paralelnih institucija kojima upravlja Republika Srbija. Zastave dveju država mlitavo vise na vrućini letnjeg dana.
Pošto se našla u situaciji da evropske vrednosti promoviše s Vučićem i Šešeljem, sledeći put Von der Leyen može da uzme četku i da po zidovima širom Srbije ispisuje – kad se vojska na Kosovo vrati.
Borell Lajčak Escobar Hill Stano zaslužili bi Nobelovu nagradu za očuvanje životne sredine, ako to postoji, samo da prestanu da se sastaju s Kurtijem i Vučićem. Neka ih zovu telefonom.
U poređenju sa ratom u Ukrajini i širenjem sukoba na Bliskom istoku, 30 muškaraca i trećerazredni političar u panciru ne deluju naročito bitno. Ali učili smo istoriju nebitnih sukoba na Balkanu.
Ahtisaari je umro tačno 15 godina posle proglašenja nezavisnog Kosova. I tih 15 godina Srbija je potrošila vrteći su u istom onom krugu u kom su se vrteli i Tadić i Koštunica.
Bez uzajamnog priznanja prava na zajedničku državu, Palestinci će zauvek pokušavati da povrate zemlju od Jevreja, dok će Izrael večno strepeti od uništenja u ratu do istrebljenja.
Kako je samo sudija za prethodni postupak teško oštetio epskog heroja Milana Radoičića! Pustio ga je iz pritvora, a zabranio mu je da ide na Kosovo! Junak bi išao, ali sud ne da.
Da na severu Kosovu ima neki zid, i na tom zidu neka slika (Mladićeva, Radoičićeva…) i da Aida Ćorović ode tamo i gađa jajetom zid, da l bi je sud kaznio ili bi joj tek zabranio ulazak na Kosovo.
Kurti je rekao da su u jednim kolima u selu Banjska pronađena dokumenta Radoičića. Mi smo se pitali: koja budala ide u ilegalnu oružanu akciju i sa sobom nosi dokumenta? Nismo poverovali Kurtiju.
Ne da ne slušaju, nego i ne čuju dobro. Kažeš im: ta, manite više to Kosovo, oni razumeju: tamanite. Ne vredi, to sve nepismeno, kažeš im da čitaju između redova, oni razumeju između rovova.
U pevanju uz gusle pomažu i pevači slabijeg kalibra, tematski i značenjski uklopljeni u veliku epsku matricu koju razvija glavni pevač, doduše ne slepi, nego svevideći – Vučić.
Dok Sinod poručuje da na nebu ima mesta za sve, bez obzira na versko i nacionalno poreklo, na zemlji je sve manje mesta za one koji pitaju o ulozi SPC-a u raspirivanju verske i nacionalne mržnje.
Sve je manje vremena za dobar ishod u hroničnoj kosovskoj traumi. Nije ga bilo ni pre nejasnog okršaja u Banjskoj, čije je žrtve Srbija ožalila sa jakom nelagodom.
Policijska akcija protiv pravoslavnih fundamentalista – kako ih vidi Kurti – nije smela da dozvoli da verski objekat postane poprište oružanog sukoba. Zato se sve završilo pregovorima i evakuacijom.
Da bi današnji dan mogao da bude proglašen danom žalosti, događaji na Kosovu bi se morali podvesti pod pojam naročito teške nesreće. To je, prema dostupnim informacijama, nemoguće.
Kako su se napadači iz manastira Banjska, gde su se u jednom trenutku povukli, prebacili na teritoriju Srbije, ako su kosovske snage bile opkolile manastir pre nego što su u njega i ušle?
Kosovo 2.0 – Vlasti u Srbiji vraćaju narativ o terorizmu Albanaca, uz optužbe da su ih prethodnici namerno oslobađali. Sudski spisi svedoče drugačije.
Za četiri meseca stigli smo od priče o miru i normalizaciji do izbijanja rata. Tražiti od Vučića da položi račun za ovo novo kolektivno padanje u ambis, bilo bi besmisleno.