Danima se već nacija ili vjernički divi ili nevjernički izruguje profesoru Matku Marušiću zato što je na tribini pod nazivom „Zdrav razum progovara: brak = žena + muškarac“, održanoj u Omišu, uvjeravao okupljene kako njihov glas „za“ referendumsko pitanje o ustavnoj definiciji braka može biti spasonosan za čitavo posrnulo čovječanstvo.
„Hrvatska je ostala zadnja zemlja koja može spasiti svijet od nastranih ljudi, a Srbima poručujem da smo im u toj borbi jedini prijatelji!“ – pozivao je nekadašnji dekan splitskog i prodekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta hrvatske i srpske bračnjake da zbiju redove uoči presudnih bitaka za očuvanje ćudorednog života na planetu. „Hrvatska je ostala zadnja zemlja koja može spasiti svijet! Svi najveći su pali. I Španjolska i Brazil, a mala Hrvatska još jedina pruža otpor. Kad to kažem, onda mi se smiju, a ja im kažem samo se vi smijte, ne samo da se dobro zabavljam, nego sam i u pravu. Ako sotona ipak nekim čudom pobijedi, časno ćemo primiti poraz i otići u povijest kao narod koji je pružio najveći otpor nastranosti!“ – bodrio je profesor Marušić spasitelje svijeta okupljene na ušću Cetine i pripravne da na sve Sodome i Gomore naših dana nasrnu kao drevni omiški gusari na mletačke galije nekoć.
Među onima što su ovih dana javno ismijavali Matka Marušića najglasniji je bio Ante Tomić koji se – ne vjerujući ni u spas, ni u Boga, ni u Njegov izabrani narod hrvatski – okomio čak i na profesorovu sklonost ka muževnoj ljepoti, sprdajući se s njegovom davnom izjavom o predsjedniku Tuđmanu kao o „izrazito lijepom muškarcu“ koji „ima visinu, nije debeo, ima prekrasnu sijedu i valovitu kosu, ima markantno lice i izgleda fenomenalno“. A predsjednik Tuđman nije bio samo fizički lijep, nego i – što je za ovu priču kudikamo važnije – duhovno oplemenjen sviješću o spasiteljskim potencijalima u Hrvata, o čemu se nije libio govoriti ni pred poslovično podozrivim predstavnicima međunarodne zajednice, pa je tako Carlosu Westendorpu bez imalo lažne skromnosti kazao: „Znate, mene će povijest smjestiti bok uz bok s Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije.“
U zemlji koju je vodio od svijeta neprepoznati spasitelj zapadne civilizacije, takva svijest o zadaći Hrvata da spase ubrzano propadajući planet nije spadala u državničke privilegije. Imali su tu svijest i ponosno je iskazivali i svećenici i državotvorni intelektualci, i sveučilišni profesori i bujanci, i članovi HAZU i članice HDZ-a, svi od kojih smo slušali kako je „usporedba Hrvatske sa zapadnim svijetom nemoguća“, jer bi to bilo „kao da uspoređujete Isusa s onima koji su izabrali Barabu“; kako je „hrvatstvo, tj. hrvatski način življenja“ dokazano „jedini lijek nemoralu Zapada“; kako „zapadne demokracije u usporedbi s Hrvatskom, najslobodnijom i najdemokratskijom zemljom na svijetu“ izgledaju „kao dvije ružne kćeri iz ‘Pepeljuge’„; kako bi „internacionalistički mediokriteti trebali od nas učiti što je to civilizacija, kultura, povijest, dostojanstvo, viteštvo i, naravno, Europa“; te kako je i sama Gospa – onima koji su je znali čuti – „potresno i znakovito govorila o usudu hrvatskog naroda, ali i njegovom poslanju i mjestu u Božjem planu spasenja svijeta“.
A da to hrvatsko poslanje u Božjem planu spasenja svijeta nije tek isprazna utjeha Odvjetnice Hrvata njezinim povijesno sjebanim klijentima, da to nije nikakva tuđmanoumna budalaština na koju su nasjeli Ljepotanovi pripuzi, svjedoče nam i bolno iskrene riječi jednog švicarskog psihologa koji je svom hrvatskom kolegi na uho – da ga retardirani zemljaci ne čuju – šaputao: „Vi ste Hrvati bogatiji od nas, jer vi znate što je ljubav. Mi na Zapadu znamo samo što je seks, ali ne znamo što je to ljubav.“ Svjedoče nam to i riječi francuskog vojnog biskupa Michela Dubosta koji se pred Gospom u Lourdesu i njezinim uniformiranim hodočasnicima neskriveno divio Hrvatima, tvrdeći da „imamo nešto što sve više nestaje“, da „imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti“.
Ako još ima nekoga kome nije jasno o kojim je to hrvatskim vrijednostima govorio zadivljeni francuski biskup, neka pažljivo pročita što je na tu temu kazivao kanadski pisac Michael O’Brien: „Bog bira Hrvatsku za bedem Europe. Demokracija na Zapadu je trula i na umoru, jer su oni odbacili svoj kršćanski identitet. A vi imate vjeru, znate tko ste i što ste, i zato ćete vi učiti nas, jer ste prokušani u vatri nevolja, a vaša je Crkva preživjela sve patnje. (…) Vi Hrvati imate specifičnu misiju u svjetskoj povijesti, prolazite vatru čišćenja, i vi ovdje možete izgraditi izvornu i iskrenu demokraciju na temelju kršćanskih principa! Vaša misija je u tome da Europi donesete novo duhovno nadahnuće, jer ona vrlo brzo gubi svoju vjeru. Imate veliki poziv, mali ste u brojčanom i zemljopisnom smislu, ali Bog je uvijek one malene i najmanje birao za najveća djela. (…) Usprkos vašim unutrašnjim podjelama, Hrvatska je ipak katolička zemlja, kao malo koja druga u svijetu. Još možete sačuvati snagu koju smo mi na Zapadu, bit ću izravan – prodali vragu! Kao stranac i u stranoj zemlji, molim vas: ne budite slični nama na Zapadu! Budite ono što jeste, jer tako nam možete pomoći da se i sami vratimo u život.“
Zato se ne smijte profesoru Marušiću, nego – svjesni ozbiljnosti trenutka – pripazite da ne budete smetnja Božjem planu da spas ovoga svijeta, što ga je tako brzopleto stvorio, ne povjeri ni Španjolcima ni Brazilcima, ni Francuzima ni Kanađanima, ni Švicarcima ni naizgled svemoćnim Amerikancima, već isključivo Hrvatima i njihovim posljednjim saveznicima u borbi protiv nastranosti – braći i prijateljima Srbima. Učinite, dakle, što vam je suđeno i spasite svijet koji je spao na to da ga spašavaju Hrvati i Srbi. Spasite ga, jer se ništa drugo i ne može uraditi za svijet kojega ni sam Bog više ne može spasiti od takvih spasitelja!
Novi list, 25.11.2013.
Peščanik.net, 26.11.2013.