- Peščanik - https://pescanik.net -

Kruševac kojeg više nema

Foto: Peščanik

Pandemija virusa SARS-Cov-2, izazivača bolesti zvane kovid-19, traje već pune dvije godine. Za to vrijeme svašta smo naučili o virusu, sebi samima, svijetu oko nas i Novaku Đokoviću.

Virus je, naravno, nastao prirodnim putem, osim ako nije pobjegao iz centra u Vuhanu, koji finansira CIA. Mi sami smo sluđeni medicinskim informacijama koje treba ukalkulisati u maršrutu od samoposluge do apoteke, osim ako nismo odgledali par ostvarenja sa dramatičnom muzikom na YouTubeu i priključili se na društvene mreže prije doručka, u kom slučaju nam je jasno da je opasnost izmišljena, vakcine smrtonosne, a čipovanje stanovništva glavni cilj Svjetske zdravstvene organizacije. Svijet je, naravno, ukliješten u međuprostoru između klimatskog haosa, sve izvjesnijeg kolapsa biosfere i sve neodrživijeg političko-ekonomskog sistema, osim ako nije u pitanju još jedna uigrana kombinacija Vatikana, masona, farmaceutske industrije i jevrejskog lobija. A Novak Đoković je, na bruku i sramotu australijskog Ministarstva za šikaniranje poštenih sportista, nepravedno osuđen na doživotno igranje probušenim lopticama, iako se zna, postoje podaci, razni stručnjaci tvrde, da je čista ozonska energija kojom se ljetos napojio u pećinama oko Visokog dovoljna da neutrališe opaki virus i odobrovolji svu izvorsku vodu od Atakame do Vladivostoka.

Šta se još desilo, a možda nismo naučili? Na primjer to da je, samo tokom 2021, na prostoru bivše Jugoslavije zbog pandemije stradalo, direktno ili indirektno, preko 80 hiljada ljudi, što je otprilike jednako broju stanovnika Kruševca. Takođe, tih 80-ak hiljada preuranjeno upriličenih sahrana je najvećim dijelom posljedica nedovoljne vakcinacije stanovništva. Uz to, u Evropi je povećana smrtnost od pandemije skoncentrisana u njenom istočnom dijelu a nedovoljna vakcinacija, kao glavni uzrok te povećane smrtnosti, u dobroj mjeri uzrokovana vjerovanjem u razne teorije zavjere. Kako to sve znamo?

Zagledajte se, recimo, u grafikon ispod, u kom svaka tačka predstavlja po jednu evropsku zemlju. Na vodoravnoj osi je procenat stanovništva koji se vodi kao kompletno vakcinisan (dakle, koji je primio maksimalan broj doza prije dodatnih, tzv. boostera). Ti podaci su preuzeti u petak, 21. januara, sa sajta New York Timesa, koji ih redovno ažurira. Na vertikalnoj osi je broj umrlih zbog kovida-19 na 100.000 stanovnika od januara 2021. do januara 2022. Procjena tog broja se zasniva na osnovu očekivane stope mortaliteta u nekoj zemlji i računanja razlike između te očekivane, „normalne“ stope smrtnosti i one koja je zabilježena tokom pandemije. (Metodološki detalji i podaci za grafikon su dostupni ovdje. Koristio sam one koje objavljuje The Economist.)

Prva stvar koja pada u oči, prije ikakve matematičke obrade: što je stopa vakcinacije veća, to je dodatna smrtnost zbog kovida-19 manja. (Kažem „zbog“, ne „od kovida“, da bih naznačio i indirektne smrtne ishode: recimo, slučajeve u kojima pacijentkinja ili pacijent, iako negativni na virus, nisu dobili odgovarajući tretman jer su, zbog pandemije, morali da odlože intervenciju ili pregled.)

Druga stvar: matematičko slaganje tih dviju vrijednosti je prilično visoko. Kad računski program povuče pravu liniju kroz sve te tačke, one su uglavnom nanizane u njenoj blizini. Odraz tog slaganja je tzv. koeficijent korelacije, broj r u gornjem desnom uglu grafikona. Vrijednost tog broja može da varira između -1 (potpuna negativna korelacija) i 1 (potpuna pozitivna korelacija). (Nula znači odsustvo korelacije, i tada bi tačke bile bez reda razbacane na sve strane.) U ovom slučaju, koeficijent iznosi -0,78, a vjerovatnoća da je tako visoko slaganje proizvod slučajnosti je manja od 0,1% (što je označeno sa P < 0,001). Kvadrat tog koeficijenta, R2, iznosi 0,62 i označava mjeru kojom se razlike u jednom parametru mogu objasniti onim drugim. Sasvim konkretno: 62% razlike u smrtnosti među evropskim zemljama se može objasniti razlikom u njihovim stopama vakcinacije. (Ostatak od 38% otpada na parametre poput opšteg zdravlja stanovništva, efikasnosti zdravstvenog sistema, gustine naseljenosti i svega ostalog što bi moglo doprinijeti da neko izgubi život tokom jedne pandemije.)

Treće: žalosna društvena i politička realnost je nagomilavanje te dodatne smrtnosti na istoku Evrope, koji na grafikonu, predstavljene tamnonarandžastom, čine zemlje bivšeg Istočnog bloka i bivše Jugoslavije, plus Albanija, Grčka, Kipar, Turska i Izrael (uključen u ovu grupu zbog velikog broja stanovnika porijeklom iz istočne Evrope). Tačkica preko koje ide isprekidana linija medijane (dakle vrijednosti iznad i ispod koje se nalazi po jednak broj zemalja) označava Grčku. Iznad te linije, dakle iznad prosjeka po stopi smrtnosti od kovida, nalazi se 88% zemalja Istoka (sve sem Kipra, Slovenije i Izraela) i niti jedna ljubičasta tačka Zapada.

Četvrto je relativno očigledno, ali vrijedi istaći: velika razlika u dodatnoj stopi smrtnosti znači i dramatičnu razliku u ukupnom broju neplaniranih sahrana u protekloj godini. Na primjer, evropska zemlja sa najvišom stopom smrtnosti zbog kovida je Bugarska, što preračunato na ukupnu populaciju znači da je oko 44 hiljada stanovnika te zemlje izgubilo život zbog kovida u 2021. S druge strane, u Irskoj, zemlji zapadne Evrope koja je po broju stanovnika slična Bugarskoj, taj broj je ispod 3 i po hiljade.

Ovoliko evropskih podataka o vjerujućima u teorije zavjere nisam uspio da pronađem, ali jesam rezultate ispitivanja javnog mnjenja obavljenog u dvadesetak zemalja svijeta tokom avgusta i septembra 2020, dakle 8-9 mjeseci nakon početka pandemije i 4-5 mjeseci prije početka vakcinacije. Ponuđena teorija zavjere je glasila: „Korona virus ne postoji, već je izmišljotina koju su kreirali razni centri moći“. Kad se poslože procenti anketiranih koji su se sa tom tvrdnjom potpuno ili djelimično slagali u pozno ljeto 2020. naspram procenata vakcinisanih u januaru 2022 (ne uzevši u obzir podatke iz afričkih zemalja, zbog nedostupnosti vakcina), dobija se sledeći grafikon:

I ovdje vidimo sasvim solidno slaganje između podataka, uz 50% razlika u stopi vakcinacije svaljivih na dušu vjerovanju u navedenu teoriju zavjere. Kao i na prethodnom grafikonu, razlika između evropskog Istoka i Zapada je očigledna. Zemalja zapadnog Balkana u ovom ispitivanju nema, ali su obuhvaćene posebnim istraživanjem, u kom je između 70% i 80% anketiranih iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije odgovorilo kako vjeruju donekle ili veoma u bar jednu od šest ponuđenih teorija zavjere o kovidu.

Standardna primjedba kod ovakvih analiza je sadržana u izreci da korelacija ne predstavlja kauzalnost: možda proizvodnja malina ne diktira proizvodnju voćnih kolača, već obrnuto? Međutim, ta primjedba ne važi za sliku prikazanu ovdje: odnos nevakcinisanja i smrtnosti nam je dobro poznat iz mnogobrojnih istraživanja, a poznat nam je i odnos između (ne)primanja vakcine i vjerovanja u teorije zavjere, koji je amplifikovan putem društvenih mreža.

Naravno, glavnu krivicu za ovoliku podložnost smrtonosnim budalaštinama snose društveni sistemi istočnoevropskih zemalja. Takvo sujevjerje je direktna posljedica uzgajanja podanica i podanika nauštrb građanki i građana; na njega su društvene mreže nalegle kao komad balege na već gnojnu ranu. Poneki od tih kandidata za podanika bude izrazito nadaren za sportove sa reketom i, uz ogroman rad i požrtvovanost sebe i svoje krajnje antipatične porodice, postane najbolji u toj disciplini otkad se ista praktikuje. Međutim, to ne eliminiše ličnu odgovornost nekoga ko ima preko 30 godina i ko je u stanju da priušti sve, uključujući znanje koje školovanjem i vaspitanjem nije uspio da stekne. I tu dolazimo do istinske tragedije koja je zapostavljena u sapunici o heroju i perfidnom australijskom ministarstvu.

Mudre misli našeg šikaniranog poluboga, istovremeno poluvuka i poluuglednog biznismena, prati preko 10 miliona pari zadivljenih očiju preko Instagrama i Facebooka, a tu je i 9 miliona odanih i radoznalih na Twitteru. On daje intervjue i snima dokumentarce o sebi samom. Zasluženo ili ne, s takvom popularnošću dolazi stvarna društvenu moć; Novak Đoković je odavno prestao da bude „samo teniser“. On tu moć često koristi za širenje naučnih i medicinskih besmislica, te za pružanje podrške lokalnim političkim mračnjacima, bilo činjenjem (Dodik, sveštenstvo SPC, vladajući kleronacionalisti u Crnoj Gori, dr Nestorović) ili nečinjenjem (Vučić). S druge strane, najvatreniji Đokovićevi obožavatelji i obožavateljke, dakle oni istočno od Alpa, koji zaljubljeno gledaju svog heroja kako uzlijeće u nebo sa uzdignutim reketom, ostaju zaglavljeni u blatu korupcije i državne nebrige, opterećeni visokim krvnim pritiskom, prekomjernom tjelesnom težinom i šećerom u krvi, zatrpani dezinformacijama i ugušeni duvanskim dimom i čestičnim zagađenjem vazduha, što će reći da su kao stvoreni da ponude svoja pluća i krvne sudove na polzu i razmnožavanje jednom virusu kao što je SARS-CoV-2.

Stoga, način na koji Đoković bira da ulaže svoj društveni kapital (da ne kažem ugled) nikako nije društveno neutralan i nikako se ne tiče samo njega. Njegovo odbijanje da se vakciniše i, što da ne, populariše vakcinaciju kao najefikasnije sredstvo protiv pošasti koja je za godinu dana zbrisala čitav jedan Kruševac sa lica nekadašnje zajedničke zemlje, jednako je pokazivanju jednog šampionski uzdignutog srednjeg prsta svim onima, naivnima i ranjivima, koji se redovno uznose njegovim trijumfima i čija je šansa da od kovida preminu, ne ostavivši potomstvu stotine miliona dolara, turobno realna.

Iza par grafikona sa tačkicama se kriju stotine hiljada smrti koje su se mogle spriječiti da nije bilo vjerovanja u opskurne verzije stvarnosti koje propagiraju javne ličnosti poput Novaka Đ. Iza lika sportiste multimilionera koji, nasmijan i uvjeren u sopstvenu bezgrešnost, nonšalantno širi virus i vjeru u prečišćavanje vode lijepim mislima stoji arogancija i spremnost da preko leševa koje ne vidi zakorači u besmrtnost.

Peščanik.net, 24.01.2022.

KORONA
NOVAK ĐOKOVIĆ