Dubravka Ugrešić je otvaranjem izložbe u galeriji Grafički kolektiv otpočela svoje višednevno gostovanje u Beogradu. Povod za to je izlazak nove knjige eseja „Napad na minibar“ u izdanju Fabrike knjiga, uz koju je organizovana i njena izložba „Početnica za nepismene“. Govoreći o izložbi Branislav Dimitrijević koji je pisao i uvodni tekst, naglasio je da Dubravka Ugrešić poredi 19-ovekovnu i novu hrvatsku početnicu i na taj način markira jednu topografiju ideoloških promena koje su se dešavale.
„Ja ovu izložbu zovem početnica za pismene a ne početnica za nepismene zato što me interesovalo šta je van ovih ideoloških parametara, šta je u svakoj početnici što se prihvata zdravo za gotovo. To je okosnica svake ideologije, a to je da je da je slika prirodan znak a reč arbitraran znak, slika je nešto što prepoznajemo odmah, a reč je nešto što učimo“, pojasnio je Dimitrijević.
Autorka, koja se prvi put okušala u vizuelnoj umetnosti, rekla je da se ne smatra likovnim umetnikom.
„To je naprosto nekako prirodno došlo. Pokušaj vizuelnog izražavanja je u korespodenciji sa tim davnašnjim esejom „Početnica” koji je objavljen 1991.a kasnije objavljen u Kulturi laži, zatim sa novim esejom koji ima naziv Karaoke kultura, gdje ja pokušavam definirati ovu našu modernu digitalnu kulturu, i naravno, ima veze sa jako puno drugih stvari, ima veze sa kontekstima. Ta početnica 1991. spada u vrijeme raspada Jugoslavije i meni je poslužila kao najintimnija, možda meni najbliža metafora tog raspada, jer su u Početnici bili svi zajedno, i Milan i Ivan i Džafer i odjedanput su se svi oni posvadili, posvadila se ćirilica sa latinicom, oni avioni pod slovom a su krenuli zaista da bombardiraju naša sela i naše gradove, i tako je iz jedne perspektive početnice nikla ta metafora rata i raspada. Ono što se dalje dogđalao je takođe izašlo iz Početnice. Imali ste proizvodnju novih srpskih bukvara i hrvatskih početnica i bosanskih vjerovatno podijeljenih na tri. Imali ste taj razvod jezika, razvod latinice i ćirilice; današnja djeca u Hrvatskoj ne znaju ćirilicu, to su strane zemlje i strane književnosti i drugi pejsaži. To je bio taj kontekst. Ovaj ponovni interes za početnicu spada u novi kontekst“, istakla je Ugrešić napominjući kako smo iz Gutenbergove galaksije prešli u vreme digitalne kulture.
Izložbu čine tri grupe kolaža s isečcima iz bukvara i dodatim aplikacijama i paus-papirom, kao igra ponavljanja i preklapanja nekoliko nivoa, predstavljaju i svojevrsnu asocijaciju o utopijama socijalizma. U razgovoru sa novinarima Ugrešić je održala mini predavanje o današnjoj kulturi za koju smatra da pripada amaterima.
„Tradicionalna formula koja se protezala kroz povijest kulture koju znamo,a to je najosnovnija autor – dijelo – čitalac, gdje je najprije najveća pažnja bila na autoru, pa se onda zahvaljujući tim modernim teorijama preselila na djelo, da bi se opet zahvaljujući tehnologiji, nekako prirodno preselila u ruke recipijenta. Taj recipijent koji se zove gledalac, slušalac, čitalac, on preuzima vlast. Najjednostavniji primjer je televizija, to nije insititucija sa vrha. Imate Big Brother show, to je i metafora za ono što se događa sa televizijom koja polako postaje ono čemu je namijenjena ispočetka, ona dolazi u ruke gledalaca jer je njima i namijenjena. Gledaoci mogu to kontrolirati, mogu telefonoirat, glasovati, mogu postavljati emisije, oni stvaraju svoju kulturu, a ona se dalje širi na internet. Ono što dominira u kulturi današnjice jeste fandom Harija Potera na televiziji koja ima milijune i milijune fanova. Vi mislite da su ti fanovi pasivni, nisu, hari poter živi dalje na internetu. Imate milione ljudi koji prekrajaju djela Dž.K. Roulings, koji nastavljaju život Harija Potera, kao da autor ne postoji. Nije važna ona, nego je važna kulturna zabava koja ide dalje na internetu. U toj suvremenoj kulturi, a sve je počelo sa internetom, vikipedijom, amateri preuzimaju vlast, amateri pjevaju, crtaju, pišu, plešu, amateri se glasaju, zvone, rade sve, i cijela ta djelatnost je omogućena zahvlajjući tehnologiji. U tom eseju ja se prisjećam kulture amaterizma u vrijeme komunizma. Komunizam je u sebi imao amatersku kulturu, da će jednog dana svi pisati, svi će slikati, svi će raditi stvari koje vole, svi će stvarati, i u komunističkoj praksi je to i postojalo; postojali su kino klubovi, amaterski foto klubovi, radionice, domovi kulture su nicali posvuda, postojali su amaterski bendovi, cijela škola hrvatskih konceptualista je izašla iz kino klubova i tako dalje. Ta kultura se u stvari ugasila, ona više ne postoji, Moja teza je da je komunizam umro ali su pobjedili amateri koji su preplavili cijeli svijet. Teza je jako zaoštrena i vjerojatno nije točna, ali je vrlo zabavna“, istakla je Ugrešić i dodala da je izložbu i napravila, te se stavila u poziciju amatera, da je neko ne bi shvatio pogrešno.
Govoreći o knjizi eseja „Napad na minibar“ navela je da je knjiga vrlo dobro složena. Ima uvodni ili početni esej, a to je – Opijumi u tom eseju govori o tome kako je, zapravo, taj “religiozni gen” u svima nama jak i kako on određuje čitavu kulturu. Knjiga ima četiri odeljka i osim tog uvodnog eseja slede vrlo kratki eseji koji su o svemu i svačemu, od politike, migracija, umetnosti i svega drugog. U četvrtoj sekciji nalaze se politički eseji. Tema prvog je Goli otok, tema drugog je o Radovanu Karadžiću, šta znači njegovo hapšenje i sve to skupa, i treći esej jeo tome kako je postala veštica.
Osvrnula se i na medije na prostoru bivše Jugoslavije, obzirom da je vešticom proglašena baš iz pera Globusovog investigativnog tima, odnosno Denisa Kuljiša početkom devedesetih godina. Medije i dalje smatra najstrašnijom pojavom na ovim prostorima. „Ono što je najstrašnije u svim dijelovima naše zajedničke domovine to su mediji. Oni su isti i nema boljih, i svi su strašni, i televizija je strašna, novine su katastrofa, nigdje ne vidim tako strašne novine i vizualno kao što ih viđam ovdje. Ne radi se samo ovdje tako. Iste su takve i u Rumunjskoj i u Bugarskoj. Vizualno su strašne, tekstovi su nečitljivi, prepuni su pornografije… Ako malo bolje pogledate, vidjećete da je najčešća riječ u hrvatskim medijima guza. To pokazuje da se nešto događa sa mentalnošću konzumenata“, naglasila je Dubravka Ugrešić.
Promociju knjige ona će nastaviti u četvrtak u 19 časova kada se u Narodnoj biblioteci Srbije održava okrugli sto „Humanistika u tranziciji“, na kojem će joj se pridružiti i Viktor Ivančić, Predrag Brebanović i Dejan Đokić. Razgovor će voditi Dejan Ilić. Posebno druženje sa čitaocima biće organizovano u petak u knjižari Beopolis gdje će se moći kupiti i nova knjiga Viktora Ivančića „Zašto ne pišem i drugi eseji“, takođe u izdanju beogradske Fabrike knjiga.
E-novine, 08.09.2010.
Peščanik.net, 09.09.2010.