- Peščanik - https://pescanik.net -

Lisci u kokošinjcu

Foto: Predrag Trokicić

Stabilokratska vlast građanima nudi sledeću ponudu (koja se, naravno, ne odbija) – zaboravite na pravdu, pravo, slobodu javne reči, radnička prava, obrazovanje, napredak, planove za budućnost i ostale luksuze – od svega toga nema ništa, mi vam nudimo ono što je najbitnije – bezbednost. Sa svih strana prete nam neprijatelji države – velike sile, strani plaćenici i domaći izdajnici, ekstremisti iz opozicije, tajkuni, lopovi, kriminalci i ostali. Mislite da je sa nama loše? Mala vam je plata? Nemate posao? Penzija nije dovoljna ni da pokrije račune? Budite srećni što se ne puca na ulicama i što nema građanskog rata – jer to je upravo ono što bi se desilo da nâs nema.

Naslovne strane tabloida svakodnevno nas obaveštavaju o planovima za nove ratove, prekrajanje granica, pokolje i istrebljenje svega srpskog – o glavi nam rade Amerikanci, Rusi, Albanci, Bosanci, Makedonci, Hrvati (mada ne i Nemci), Soroš, Hojt Ji, Mišković, Izetbegović (mada ne i Merkel)… Srećom, pa je mudri vođa tu da vešto manevriše između Scile i Haribde i održi našu malu barku na površini nemirnog mora spoljne i unutrašnje politike.

Istu funkciji ima i „dijalog o Kosovu“ koji služi samo tome da pokaže kako su duboko suprotstavljeni stavovi opozicionih aktera po ovom pitanju. Zamislite da nema mudrog vođe, pa da o Kosovu moraju da odlučuju žuti DOS kandidati koji su palili skupštinu, krali slike i tukli Milanovića? Svako bi vukao na svoju stranu, jedan bi potegao prangiju, drugi kamenicu, treći ko zna šta! I očas posla – eto nereda na ulicama. Ovako, mudri vođa odlučuje, i šta god da odluči, biće ispravno.

Ova je pogodba poznata – da bi se spasili iz prirodnog stanja u kojem je čovek čoveku vuk, a ljudski život opak, svirep i kratak, ljudi u Hobsovom mitu o društvenom ugovoru daju apsolutnu vlast u ruke suverenu. Nakon toga, oni se više ništa ne pitaju, ali barem znaju da je najgore izbegnuto – anarhija, bezakonje, rat svih protiv sviju.

Tako je u teoriji, a kako je u (stabilokratskoj) praksi? Evo kako – u roku od tri dana, u Nišu su izgorela tri automobila – prvi je pripadao zameniku gradonačelnika, drugi direktoru javnog komunalnog preduzeća „Tržnica“, a treći za sada neimenovanoj osobi, čiji identitet, kako kažu nadležni organi, „nije od javnog značaja“.

Prve dve žrtve, inače istaknuti funkcioneri vladajuće stranke, tvrde da su ovi požari podmetnuti. Zamenik gradonačelnika sumnja da su počinioci upravo iz njegove stranke, te da mu se ovim činom „šalje poruka“ zbog toga što je javno kritikovao proces izbora za direktore javnih preduzeća. On dodaje i da to nije prvi put da mu se ovo dešava i da mu je jedan auto već zapaljen 2011, pred unutarstranačke izbore:

„Mi smo tada bili opozicija, pa nije tada nikog ni bilo briga. Pretpostavlja se da je to bilo nešto unutar same stranke. Znate, tada su bili izbori unutar stranke, nova stranka, puno ljudi sa različitim metodama i različitim pristupima i neko se setio da napravi većinu tako što će da poplaše druge, koji podržavaju neke druge, pa će da mu upale auto.“

Naravno, ovakva unutarstranačka metodološka neslaganja nisu ništa novo – svi se sećamo subotičke rasprave o metodu „betonskih cipela“. Ono što je značajnije jeste da srpska stabilokratija ne samo da ne garantuje stabilnost i bezbednost svojim građanima, već ih direktno vuče nazad u prirodno stanje. Nasilni sukobi različitih interesnih grupa povezanih sa vlašću sve se više prelivaju na ulice srpskih gradova. Rečima direktora JKP „Tržnica“ – „Počinjemo da ličimo na divlji Zapad i ja ne znam šta je ovo“. „Ovo“ je srpska stabilokratija na delu.

Džon Lok se svojevremeno podsmevao Hobsu tvrdeći da ovaj veruje kako su ljudi toliko glupi „da se brinu kako izbeći povrede koje im mogu naneti tvorovi ili lisice, ali kako su zadovoljni, štaviše, kako to smatraju sigurnošću, ako ih progutaju lavovi“. Šta bi tek rekao o režimu u kojem građani smatraju stabilnošću to što, dok ih može progutati lav, lisci još uvek vršljaju ulicama kao po kokošinjcu?

Peščanik.net, 22.11.2017.