- Peščanik - https://pescanik.net -

Maj je odavno prošao

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Počeo je sastanak Komiteta ministara Saveta Evrope na kome će se ponovo razmatrati neizvršenje obaveza Republike Srbije iz presude u predmetu Zorica Jovanović, u vezi sa nestalim bebama. Tim povodom smo čuli kako se očekuje kritika ali i razumevanje za državu, jer je ona ipak uradila „nešto“. Kako navodi zastupnica Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava: „Dostavljali smo više puta Odeljenju za izvršenje presuda SE izveštaje o našim aktivnostima u vezi sa izvršenjem ove presude i u tom smislu uspostavili saradnju sa ovim telom. Održano je i više sastanaka sa predstavnicima roditelja nestalih beba i stručne javnosti. Niko ne osporava da se presude Evropskog suda moraju izvršiti, ali je izvršenje u ovom slučaju vrlo složeno i zahteva više vremena“.

Ako se neko još uvek seća, krajem prošlog decembra ministar zdravlja Zlatibor Lončar najavio je da bi „poseban zakon o nestalim bebama trebalo da bude donesen najkasnije do kraja maja 2015. godine“. Ministar je ovo izjavio u pauzi sastanka koji je održan sa roditeljima nestalih beba, u prisustvu svog kolege iz Vlade, ministra pravde Nikole Selakovića, i brojnih novinarskih ekipa. Posebno je zanimljivo da je ministar Lončar tom prilikom izjavio i da će „Srbija biti prva zemlja u svetu koja će doneti lex specialis kojim će se rešiti sudbina nestalih beba“. Nakon toga, prvi ministar u svetu koji se bavi istraživanjem sudbine beba nestalih u porodilištima (kao da je to hvale vredno postignuće) nikada se više, baš kao ni njegov kolega ministar pravde, nije sastao sa roditeljima nestalih beba, a čitav slučaj je nestao u lavirintu državne uprave.

O periodu pre donošenja presude u slučaju Zorice Jovanović, kada su roditelji nestalih beba smatrani pristalicama teorija zavere koji ne mogu da se pomire sa gubitkom svoje tek rođene dece, o anketnom odboru Narodne skupštine, o ignorisanju izveštaja Zaštitnika građana iz 2010. godine i svemu ostalom nećemo trošiti reči. To je nešto za šta je odgovorna prethodna vlada. Ni ova sadašnja, „prvi-put-u-svetu“ još uvek nije uspela da se izbori sa izvršenjem presude. A kada će – ne znamo.

Dakle, od donošenja presude u slučaju Zorica Jovanović, koja je postala pravnosnažna 9. septembra 2013. (doneta je u martu iste godine) do 16. septembra 2014. država nije uradila ništa. Beogradska grupa roditelja je još u proleće 2014. Vladi dostavila model Zakona o istraživanju položaja nestale novorođenčadi. Ispostavilo se da Vlada do danas nije odgovorila niti jednim jedinim listom papira sa bilo kakvim komentarom na ovaj model, a do prvog kontakta roditelja i nadležnih ministarstava došlo je tek nakon nekoliko priloga u medijima koji su izveštavali o propuštanju roka za izvršenje presude u predmetu Zorica Jovanović.

Roditeljima je nakon prvog obećano još nekoliko sastanaka. Sastanci su održani, na njima su pljuštala obećanja, ali ništa nije učinjeno. Između ostalog, obećano je formiranje posebnog tela u Ministarstvu unutrašnjih poslova koje će se baviti nekim od posebno teških slučajeva koji su dobro poznati svima koji su duže upleteni u rešavanje sudbine nestalih beba. Jedan od njih je slučaj ozbiljne sumnje da se nekoliko desetina posmrtnih ostataka novorođenih beba čuvalo mimo svake procedure u običnom zamrzivaču u jednom beogradskom porodilištu, da bi bila sahranjena pošto su otkrivena u sprovođenju spoljnog nadzora nad radom porodilišta.

Negde pred kraj 2014. Sektor za zastupanje Republike Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava Ministarstva pravde organizovao je sastanak državnih organa na kome je trebalo da se razmotri način na koji će se izvršiti ova presuda. Prethodno je država Komitetu ministara Saveta Evrope dostavila Akcioni plan u kome je bilo predviđeno da se do „15. decembra odlukom Vlade formira Komisija koja bi razmatrala slučajeve nestalih beba“, što je „rešenje koje je usaglašeno među predstavnicima relevantnih državnih organa“. Srećom, na ovaj sastanak je bio pozvan i Zaštitnik građana koji je odbio učestvovanje u ovoj šaradi i objavio odgovor Ministarstvu pravde na svojoj internet prezentaciji. Srećom, jer je javnost tako upoznata sa idejama države o izvršenju ove presude.

Ubrzo je organizovan i čuveni istorijski sastanak, na kome je ministar Lončar najavio da će Srbija dobiti poseban Zakon o istraživanju sudbine nestalih beba. Najavljeno je i da će model Zakona o istraživanju položaja nestale novorođenčadi biti polazna osnova za regulisanje ovog pitanja, da će se formirati radna grupa koja će pripremiti ovaj zakonski predlog i da će u njen rad biti uključeni predstavnici roditelja, profesori pravnih fakulteta, sudije, tužioci i ostali stručnjaci koji bi mogli da pomognu da se ovo komplikovano pravno pitanje konačno reguliše.

Umesto toga dobili smo – nacrt Zakona o postupku utvrđivanja činjenica o položaju novorođene dece za koju se sumnja da su nestala u porodilištima u Republici Srbiji. Roditelji su bili nezadovoljni predloženim rešenjima, jer su polovična i u suprotnosti sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Zorice Jovanović. Nakon toga je nastalo zatišje, da bi u međuvremenu država sastavila akcioni plan i prosledila ga Komitetu ministara sa novim obaveštenjima i planovima za izvršenje.

Tako je u poslednjem Akcionom planu koji je država poslala Komitetu ministara navedeno da će sudovi u vanparničnom postupku biti nadležni za sprovođenje istrage, kao i da će država blagovremeno, za sledeći sastanak Komiteta ministara u martu 2016, dostaviti informacije o tome dokle se stiglo sa izvršenjem ove presude. U Akcionom planu se ne pominje da su adresati zakona – roditelji nestalih beba, nezadovoljni i da ga smatraju sramnim. Na kraju će država zbog propuštanja roka za izvršenje presude verovatno dobiti koju packu od Komiteta ministara i na tome će se sve završiti.

U tome je i problem. Kada se osvrnemo na postupanje države, jasno je da ona sve vreme igra na najslabiju kartu Evropskog suda za ljudska prava – mehanizam za izvršenje presuda. Nije tajna da evropski sistem zaštite ljudskih prava ima probleme u izvršenju presuda, jer i u slučajevima kada utvrdi povredu prava garantovanih u Konvenciji, na državama je da sprovedu obaveze iz presude. One to nekada neće, a nekada i ne mogu da učine, iz različitih razloga.

Dražava Srbija je presudom obavezana da „preduzme odgovarajuće mere u cilju ustanovljavanja mehanizma koji bi omogućio svim roditlejima u sličnim situacijama da dobiju odgovarajuće odgovore i naknadu“. To znači da država treba da uspostavljanjem „mehanizma“ samo omogući da se sprovede istraga i da se utvrde činjenice u svakom konkretnom slučaju u kojem roditelji sumnjaju da su im novorođena deca nezakonito oduzeta u porodilištima širom Srbije.

Saučesništvo ili nesposobnost – prosudite sami. Roditelji nestalih beba već znaju odgovor.

Peščanik.net, 10.12.2015.

Srodni linkovi:

VIDEO – Nestale bebe + transkript

VIDEO – Nestali

Vesna Rakić-Vodinelić – Nestale bebe

Vesna Rakić-Vodinelić i Danilo Ćurčić – Predlog zakona o nestalim bebama

Sofija Mandić – Bebe dolaze na kraju

Danilo Ćurčić – „Ako se ukaže potreba…“