- Peščanik - https://pescanik.net -

Markale

Obnova tradicije političkih pamfleta, dve decenije od najdubljeg pada kojim je beogradska Politika učestvovala u državnoj i društvenoj dezintegraciji, ukazuje pre na spregu s vladom nego na ugled i visoko mesto u javnosti na koji se te novine pozivaju. O tome ne svedoče samo skromni tiraži. Srbija je ionako nadomak evropskog dna po potrošnji štampanih medija. Najnoviji od takvih pamfleta “Nasledstvo na tri dela” izazvao je reakciju predsednika Tadića, a nasledstvo i nasleđe gradonačelnika Nenada Bogdanovića, koji je dobio poverenje na neposrednim izborima, uvučeni u prljavu kampanju. Za pretpostaviti je da tu kampanju vode koalicioni partneri predsednika Tadića u drugoj vladi Vojislava Koštunice. Na intervenciju predsednika Tadića, glavna i odgovorna urednica odgovorila je da Politika ne prikuplja informacije za državne službe, da nije odgovorna za okolnosti u kojima se zatekla Bogdanovićeva porodica, i da vlast nema ingerencije nad njenom uređivačkom politikom. Predsednik je izjavio da se ne meša u uređivačku politiku, i da pretpostavlja da će “Politika, kao ozbiljan (sic!) list, voditi računa o tome da se na njenim stranicama objavljuje nešto što se može dokazati, a ne glasina”.

Glasine o ogromnom nasleđu gradonačelnika Bogdanovića prodrle su u medije dojavom nepoznate osobe iz Prvog opštinskog suda novinaru koji je saznao za termin ostavinske rasprave. Politika je iznela da se “nagađa se da je reč o imovini vrednoj između 20 i 25 miliona evra”. Politika je podatke o broju računa i sefovima zadržala za sebe, prepuštajući eventualnu istragu državnim organima. Politika je sugerisala i da se o toj imovini “nešto krije”, i da će istraga “detaljno ispitati građevinske poslove koji su sklapani u vreme dok se Bogdanović nalazio na čelu Beograda”, i da će se proveriti “protok” novca na njegovim računima.

Da li je uređivačka politika Politike zaista nezavisna, pre svega od vlade, u kojoj učestvuje i stranka predsednika Tadića? Kompanija Politika Novine i magazini osnovana je 2002. kao zajedničko preduzeće u kojem jednake uloge imaju Politika AD i nemački medijski koncern WAZ Medien Gruppe. “Osnivači ravnopravno donose sve strateške i operativne odluke, srpski partner zadržava nadležnosti nad uređivačkom politikom svih izdanja, dok WAZ ima odlučujući glas kada je reč o poslovnom sistemu”. Vlada postavlja upravni odbor čiji je predsednik reditelj Emir Kusturica, a javnosti najpoznatiji član akademik Matija Bećković. Ličnosti iz UO politički su bliske premijeru i bivšem režimu Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.

Predsednik Tadić već je propustio priliku da adekvatno reaguje na brutalan nasrtaj ruske državne televizije na premijera Zorana Đinđića i njegovu političku zaostavštinu. Njegov ministar spoljnih poslova pokrenuo je deo zloćudnog akcionog plana koji se odnosi na srozavanje diplomatskih odnosa sa zapadnim demokratijama, ali je Predsednik propustio da o incidentu razgovara sa odlazećim ruskim ambasadorom. Koji otvoreno podržava političke stranke koje su sprovodile, i prete da će to ponovo činiti, politiku ratne agresije, etničkog čišćenja, progona i ubistava političkih protivnika, pljačke i opšte dezintegracije. I dok je njegov savetnik za medije pisao za novine koje podsećaju na umnu zaostavštinu Zemunskog klana, Predsednik nije udostojio pažnje sve na koje je Politika, sa očigledne platforme izvršne vlasti, ukazivala kao na političke ekstremiste i nacionalne izdajnike. (Savetnik je u međuvremenu počašćen mestom u UO Novosti.) U pozivima na politički linč 21. februara, i političkoj manifestaciji koja je okončana javnim neredom, nasiljem i jednim ubistvom, učestvovao je i predsednik UP Politike. Prepostavljam da između poziva jednog od Politikinih kolumnista da huligani imaju puno pravo da nasrnu na moj stan, gde živi moja porodica, o čemu se oglasio i editorijal Danas-a, i pokušaja rulje da provali u stan Čedomira Jovanovića postoji organizovana sprega, gotovo institucionalizovana, o čemu bi trebalo da povede brigu nadležni tužilac. Ali ne želim da pišem o sebi. Osim o utisku da je beogradska Politika planski i smišljeno učestvovala u trovanju javnog diskursa i stvaranju atmosfere u u kojoj je Beograd pretvoren u Markale, a srpsko društvo srozano u obnovljenoj patologiji postosmanske dekadencije.

I još jedno pitanje. Kako će predsednik Tadić zaštititi Srbiju od buduće vlade Nikolića, Šešelja, Dačića i, ponovo, Koštunice, a prepušta svojim koalicionim partnerima svoje saradnike, kojih više nema, koji su utrli put političkom usponu koji je drugi put krunisao pobedom na predsedničkim izborima? Prve među političkim, ekonomskim i mentalnim žrtvama te vlade biće upravo oni najranjiviji, na koje je pao ukupni teret tekuće tranzicije. Zatim će nasrnuti na ukupne uspehe te tranzicije, s kojom će se lično obračunati. Ali se duhovno stanje upravnih odbora i editorijala državnih i paradržavnih medija neće značajnije promeniti. To su jedne iste ličnosti, i jedno isto mišljenje. Jedna od takvih poruka beogradske Politike je i da se “pojavila 17. marta jedinstvena knjiga – mala monografija KOSOVO JE SRCE SRBIJE čiji su izdavači Politika ad, Radio Televizija Srbije i Infinitas doo., autora Dragoslava Bokana.

 
Close to the Edge

Peščanik.net, 01.04.2008.