- Peščanik - https://pescanik.net -

Marko M.

Fotografije čitateljki, Jelena Jović

Izveštavanje u slučaju hapšenja i izvođenja pred sudiju za prekršaje grupe beogradskih prostitutki i njihovog makroa, pravi je primer licemerja srpskih medija, njihovih doušnika i bigotne publike koja to smeće čita.

Seksualna radnica “Mimi Oro” zavredila je svojim hapšenjem i smeštanjem na izdržavanje sedmodnevne kazne – naslovne strane svih tabloida, koji joj se podsmevaju i koji je sramote. Na portalima se kao brejking njuz pojavljuje vest o tome kako je puštena na slobodu, nakon izdržane polovine kazne, kao da je u pitanju opasna kriminalka, što je prilika da se komentatori nad njom mentalno iživljavaju.

Istovremeno, makro, (zbog koga su devojke i pohapšene) tretira se sa mnogo više skrupula: mediji ga zovu inicijalom (Marko M.) i govore o njemu kao master majndu koji potresa estradnu i klabersku scenu (zlatni telefoni, brojevi VIP osoba, laptop i eksel čartovi bizniz planova i skupa kola). Podvodača, čoveka koji bi jedini zaista morao da bude krivično odgovoran za iskorišćavanje i podvođenje žena u cilju pribavljanja novčane dobiti, u medijima niko ne ismeva, njegove fotografije nisu na naslovnim stranama, o njemu komentatori i novinari ne misle ništa.

Nasuprot tome, cenovnik za pružanje seksualnih usluga je više nego izrabljujući: pomenuta devojka poznata u medijima isključivo po svojoj seksualizovanoj pojavi, za sat vremena kako ga zovu – “običnog seksa” naplaćuje 200 evra, od čega polovina ili ponekad čak i 70 odsto odlazi u ruke makroa, onog – zaštićenog inicijalima. Posebno je poražavajući podatak da se seks sa grupom od tri muškarca, u trajanju od tri sata, naplaćuje 400 evra, što seksualnoj radnici – u najboljem slučaju – ostavlja polovinu, dakle oko 2.700 dinara po satu i po muškarcu koji u grupi upotrebljava njeno telo. Skuplje dođe da ti se operu kola sa manje ruku, nego to.

Mediji, koji se iživljavaju nad uhapšenom prostitutkom, upravo su oni koji su je i vinuli u polusvet estrade: devojku skromnih intelektualnih kapaciteta, nikakvih finansijskih mogućnosti, podsmehom su napravili zvezdom i doveli u priliku da svoju prirodnu ljudsku potrebu – izlaženja iz bede – ostvari na jedini način na koji žena u tom svetu i može – seksualnom trgovinom. Njeno je ljudsko pravo da odabere takav put i sramno je da se kriminalizacija prostitucije svodi na privođenje i reketiranje samih seksualnih radnica, dok klijenti i makroi po pravilu ostaju izvan dometa i policije i pravosuđa.

Kao seks-pozitivna feministkinja, smatram da je prostitucija složen, a nikako monolitan pojam, da dobrovoljna seksualna trgovina punoletnih osoba bez posredstva makroa treba da bude dekriminalizovana, higijenski i zdravstveno regulisana i zakonski zaštićena. Osuđivati seksualne radnice na podsmeh u tabloidima i prekršajne kazne u bednim zatvorima, veće je iživljavanje nad ženom i njenim telom nego sam čin prostitucije na koji ona dobrovoljno pristaje. S druge strane, medijska scena koja je svakodnevno prepuna vesti, fotografija i motivacionih priča “starleta”, “modela” i “estradnih umetnica” koje se, kao u katalozima, nude sa stranica Kurira, portala Blica i Blic Pulsa, zapravo je deo ovog masovnog biznisa, u kom i mediji uzimaju svoj deo finansijske dobiti, baš kao i makroi i posrednici.

Sramno je iživljavati se na ženi koja dobrovoljno prodaje svoje seksualne usluge, podsmevati joj se jer je “kurva”, ako su sami mediji kurvu od nje i napravili, gurnuli je u ruke makroa sa zlatnim telefonima, klijentima iz vrha politike i biznisa, da za dvadeset dva evra na sat trpi neiživljene degenerike, koji će joj se posle, u istim tim medijima, grubo podsmevati.

U patrijarhatu, žena je ili kurva ili svetica, a na muškarcu je da to odredi: da li će je poniziti i upotrebiti, ili će je oploditi i diviti joj se. Mediji su dobro zaradili na telu i skromnom intelektu jedne siromašne devojke koja je noć provela u buvari. Svaka nam čast.

Peščanik.net, 28.12.2014.