Goran Bregović, rođeni Sarajlija, zemljaku Borisu Tadiću, takođe rođenom Sarajliji, u danima kada se obeležava 20. godina od početka četvorogodišnje opsade Sarajeva napravio je poklon-pesmu, tačnije kompilaciju od kompozicija Marš na Drinu i Oda radosti. Bregović se potrudio da zamaskira najpoznatiji srpski ratni marš Betovenovom kompozicijom, da poveže nespojivo – srpsku ratnu pesmu i himnu ujedinjene Evrope koja je nastala na antifašizmu i pacifizmu. Slično kao što Boris Tadić svoju politiku maskira evropskim integracijama, tako je i Bregović smatrao logičnim da mu pokloni Marš na Odu radosti.

Poklon Gorana Bregovića predsedniku svih Srba dolazi u danu njegove velikodušne ostavke i ponovnog kandidovanja na funkciju predsednika otadžbine. Bregovićev grozni neukus koji se godinama širi po regionu i ćoškovima planete izgleda da je sa oduševljenjem primljen u kabinetu predsednika u ostavci i izgleda da će to zaista biti soundtrack njegove predsedničke kampanje.

Marš na Drinu nastao je tokom Prvog svetskog rata, a kasnije je preuzet i zloupotrebljen od strane četnika, fašista i huligana raznih vrsta što su se tokom dvadesetog veka napatili u Srbiji. Godine 1992, na Miloševićevom referendumu o novim državnim simbolima, građani su je izglasali za novu himnu Srbije u histeričnoj atmosferi ratova za Veliku Srbiju. Ona to ipak nije postala, ali je u javnosti široko percipirana kao jedna od ‘najpatriotskijih pesama’. Danas ovu kompoziciju možemo čuti na skoro svim utakmicama u Srbiji i Republici Srpskoj u izvođenju huligana, na Ravnoj Gori, u Guči na četno-stejdžu, na skupovima Srpske radikalne stranke, Obraza, Nacionalnog stroja, Dveri, a na ogromnom broju arhivskih snimaka iz rata u Bosni – to je ona ‘srpska država preko Drine’ – ova pesma ide kao podloga scenama etničkog čišćenja i genocida koje su sprovodile snage bosanskih Srba i pripadnici Miloševićevih paravojski i policija.

Demokratska stranka verovatno misli da je baš simpatično i ‘autentično srpski’ da se mešaju Marš na Drinu, genocid, Republika Srpska, Oda radosti i Evropska unija. Transfer neprijatnosti i stid koji neki od nas osećaju pri ovakvim nakaradnim pošalicama, koje su već odavno kao pravilo utkane u kulturu ovog društva (ako se to može nazvati kulturom), opet se završavaju na istom mestu, u gluvoj sobi, dok negde napolju, a sada i na skupovima stožerne proevropske stranke, trubači sviraju Igrale se delije, Ko to kaže ko to laže Srbija je mala i Marš na Drinu. Dok ovo pišem, ulicom kneza Miloša u Beogradu u blizini ambasade republike Hrvatske, prolazi grupa navijača koji u megafon urlaju neku nerazumljivu pesmu, razaznao sam samo ‘… protiv ustaša …’. Beograđani spuštaju pogled u strahu od grupe dvadesetak dečaka koji su u vreme naše borbe protiv ‘ustaša i balija’ bili u pelenama, ako su uopšte bili rođeni.

Slobodanu Miloševiću, Ivici Dačiću, Vojislavu Šešelju i Tomislavu Nikoliću možemo da zahvalimo što su tu našu decu izrodili i vaspitali, Vojislavu Koštunici i Srpskoj pravoslavnoj crkvi što su ih izveli na pravi put, direktno u naš svakodnevni život, a Borisu Tadiću na tome što ih dodatno ohrabruje da i dalje rastu, postojano i hrabro, za srpsku stvar. Maskiranje Marševa na Drinu, Kalašnjikova i ostalih ‘patriotskih’ pesama i ikonografije koja bi trebalo da bude prokažena kao simbol ratnih zločina, u svima nama treba da izazovu osećanje stida, a ne morbidnog ponosa.


Marš na Drinu

U boj krenite junaci svi
Kren’te i ne žal’te život svoj
Cer da čuje tvoj, Cer da vidi boj
A reka Drina, slavu, hrabrost
I junačku ruku srpskoga sina.

Poj, poj, Drino vodo hladna ti
Pamti, pričaj kada su padali
Pamti hrabri stroj koji je
Pun ognja, sile, snage, proterao
Turčina sa reke naše drage.

Poj, poj, Drino pričaj rodu mi
kako smo se hrabro borili
Pevao je stroj, vojev’o se boj
Kraj hladne vode, Krv je tekla
Krv se lila, Drinom zbog slobode.


Oda Radosti

Radost iskra sve lepote,
Kćeri iz Elizija!

Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.

Tvoje snove vežu niti,
Što rastavi moda zla.

Svi će ljudi braća biti,
Krilo tvoje spajat’ zna.

(deo prepeva na srpski)

Peščanik.net, 04.04.2012.