- Peščanik - https://pescanik.net -

Merkel protiv ostatka sveta

Nepisano je pravilo da su izjave posle sastanaka visokih državnih zvaničnika stvar kompromisa. Na skupu u Kemp Dejvidu, lideri 8 velikih industrijskih zemalja su se obavezali da će učiniti sve kako bi osnažili i ponovo pokrenuli svoje ekonomije, pri čemu „odgovarajuće mere“ ne znače za svakoga isto. Svi su dali prepoznatljive izjave – Angela Merkel, kao i Barak Obama i novi predsednik Francuske Fransoa Oland. Daleko važnije je kako će oni svoje izjave objasniti građanima svojih zemalja. Za Merkel je bilo najvažnije da se u zajedničkoj izjavi ne pojave reči „programi za rast“. Obama i Oland bili su zadovoljni dogovorom o „direktnim merama za podsticanje rasta“.

To pokazuje da su konflikti između štednje i rasta i nakon Kemp Dejvida ostali nerešeni: na jednoj strani Nemačka, a na drugoj ostatak sveta.

Evropa je najopasnije žarište svetske krize, a kancelarka se smatra najodgovornijom za to, u dobru i u zlu. Njeni najvažniji saveznici, SAD i Francuska, rešenje krize očekuju iz Nemačke. A Merkel je svojim insistiranjem na gvozdenoj disciplini štednje samo produbljuje. Njen kurs je možda popularan u Nemačkoj, ali je na međunarodnom nivou ona potpuno izolovana.

Mora se reći da je razumevanje za poziciju Berlina tokom godina poraslo. Niko ne krivi Nemce zato što ne žele da neograničeno plaćaju za greške drugih, ali uprkos ovome kurs štednje Angele Merkel smatra se ogromnom greškom. Biće potrebno učiniti mnogo toga kako bi se smanjio međunarodni pritisak na nemačku vladu.

Pogled u ne tako daleku prošlost može da razjasni stvari. Pre dve godine, na sastanku G-20 u Torontu, Angela Merkel je dobila podršku za predlog po kome bi industrijske zemlje trebalo da prepolove svoje deficite do 2013. godine. Tada ju je podržao premijer Velike Britanije, Dejvid Kameron. U međuvremenu je Kameronova politika štednje gurnula Britaniju u recesiju i izgubila kredibilnost.

Nemačka će u tome verovatno biti daleko uspešnija, ali teško da će to pomoći Evropi. Sigurno ne pomaže ni činjenica da je Oland pobedio zahvaljujući obećanjima o podsticanju rasta. Stoga bi bilo bolje da nemačka vlada donese konkretne mere za podsticanje rasta, kako iz političkih tako i iz faktičkih razloga.

Prvo politički razlozi: Nakon nedavnih izjava koje stižu iz Pariza, Oland neće birati sredstva da progura svoju ideju o politici rasta. Nemačka i Francuska moraju naći zajednički jezik kako bi funkcionisale kao pokretač antikrizne politike.

Faktički razlozi: Posle svih mogućih paketa, zidova, kišobrana za spas i tako dalje jedno je jasno: evro kriza je ponovo dostigla vrhunac. Izlazak Grčke iz evro zone više nije samo teoretska već i praktična mogućnost. Evropska unija je previše zahtevala od Španije, Portugalije i Grčke. Ciljevi su bili preambiciozni i čak uz najbolju volju nisu su mogli postići. Sada Grčkoj preti politički haos. Ljudima je hitno potrebna nada, konkretan znak da njihove žrtve neće biti uzaludne.

Nemačka ne želi da finansira velike pakete za rast, ali Berlin mora učiniti mogućom novu politiku rasta u Evropi. To je prava poruka iz Kemp Dejvida.

 
Nikolaus Piper, Süddeutsche Zeitung, 20.05.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 22.05.2012.