- Peščanik - https://pescanik.net -

Milica Tomić u Beogradu

Milica Tomić o radovima na izložbi Jednoga dana, 10.09 – 10.10. salon Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Pariska 14.


Poslednje slovo – A

crtež (2003) / performance/dva olovna objekta/ dva metalna kalupa, Muzej Savremene umetnosti u rekonstrukciji, 2010.

2003. godine završena je poslednja faza raspada Jugoslavije. U Veneciji u Đardinima, na fasadi tadašnjeg paviljona Srbije i Crne Gore ostao je bar-reljef naziva paviljona JUGOSLAVIA. Prostor unutar slova A, poslednjeg slova u nazivu današnjeg nacionalnog paviljona Srbije – JUGOSLAVIA – uzela sam kao model za kalupe iz kojih sam izlila dva olovna objekta. (Galerija Charim, Bec 2003. godine / Muzej Savremene umetnosti u rekonstrukciji, 2010.)


Jednog dana umesto noći, bljusnuće rafal iz mitraljeza kad drukče svetlost ne može doći

(iz poeme Oskara Daviča), akcija/intervencija u javnom prostoru, Beograd, septembar i oktobar 2009 / posvećeno Anarho-sindikalistima Beograda, 03.09.2009.

Fotografija i video zapis su dokument gradnje nematerijalnog spomenika posvećenog događajima koji nisu deo javnog sećanja i javne istorije Beograda i Kopenhagena.

Svakodnevno, tokom dva meseca, u jesen 2009, posećivala sam mesta uspešnih antifašističkih akcija koje su za vreme nemačke okupacije tokom Drugog Svetskog Rata sprovodili građani i članovi Narodno-oslobodilačkog pokreta u Beogradu.

Krajem avgusta 2010. godine sam istu akciju izvela u Kopenhagenu, posetivši mesta otpora i sabotaže tokom Drugog svetskog rata i konflikta građana sa vlašću 1992. godine.

Ovaj rad govori i o antifašizmu danas i njegovom brisanju iz javne istorije i javnog sećanja, o njegovoj aktuelnosti, u odnosu na nove okolnosti i nove oblike fašizma. Obzirom da živimo u vremenu kada je pojam rata izmenjen, i da smo uveliko zakoračili u eru permanentnog rata, odnosno anti-terorističkog rata koji podrazumeva podelu na terorizam i anti-terorizam, nalazimo se u središtu pitanja na koji nemamo odgovor: Ko je terorista, A KO JE TERORISAN? Danas je jednostavno prepoznati fašizam u njegovim ekscesnim oblicima, ali šta je sa fašizmom koji je svuda oko nas, koji se ne da lako prepoznati na prvi pogled, a koji je ugrađen u zakone i administraciju?


Sigurnost u putu

2007-2008, video, 43min.

Pre tri godine krenula sam na put da bih napravila crteže ubijenih tokom genocida u Srebrenici 1995., po sećanju preživelih članova porodice – žena čiji najvoljeniji i najbliži više nisu sa nama. Moja namera je bila da pokrenem ono živo,“najljubavnije” sećanje na najbliže koji su nestali.

Vrlo brzo se ispostavilo da glavni razlog mog putovanja nisu crteži, već pokušaj razumevanja šta znači gubitak za preživele, odnosno da svaka od žena koju sam srela ima svoj način suočavanja sa nenadoknadivim gubitkom kao i politiku preživljavanja uprkos okolnostima koje sve govore u prilog tome da nakon onog što su preživele nije moguće nastaviti život.

Sigurnost u putu je ispovedni video zapis o putovanju u središte posgenocidne traume, u svet žena bez muškaraca, kuća bez porodica, sela bez ljudi…


Četiri lica Omarske

Javni radni sastanci Radne Grupe Četiri lica Omarske, MSUB, 2010.

Radna Grupa Četiri lica Omarske čine ljudi koji dolaze iz različitih oblasti: umetnost, arhitektura, film, političke nauke, pravo i filozofija. Radna grupa Četiri Lica Omarske je na samom početku svog poduhvata. Krenuvši pre dva meseca usvajanjem principa neznalačkog početnog pristupa, započela je izgradnju arhiva koji se sastoji iz dokumenata, audio, video i foto materijala. Stavljajući solidarnost ispred bilo kakve agende, pa čak i umetničko-autorske, radna grupa Četiri Lica Omarske je uspostavila odnose sa ljudima čije su živote odredili ili izmenili događaji u Omarskoj i prepoznaje nešto jedinstveno i univerzalno, sa ciljem da to pretvori u zajedničko dobro i znanje koje neće biti zaboravljeno i predstavlja pokušaj razumevanja vremena u kome živimo.

Radna Grupa Četiri lica Omarske predlaže strategije produkcije memorijala u mediju Socijalne skulpture, koji grade mreže odnosa ljudi, njihovog mišljenja i govora o tri epohe i četiri lica/forme Rudnika Omarska:

1. Rudnički kompleks Omarska, površinski kop i nalazište metala u Bosni iz vremena socijaliizma;

2. Logor Omarska, mesto masovnog ubijanja i torture devedesetih u vreme ratova na tlu bivše Jugoslavije;

3. Rudnički kompleks Omarska u većinskom vlasništvu multinacionalne kompanije Arcelor Mittal;

4. Omarska kao studio za snimanje istorijskih etno blok-bastera aktuelne filmske produkcije u Srbiji.

Tri epohe Omarske, koje su tema ovog poduhvata, duboko su povezane, proističu jedna iz druge i govore o raspadu Jugoslavije i sudbini njenih građanki i građana, odnosno urušavanja jugoslovenske zajednice.

Četiri lica Omarske predstavlja skup angažovanih umetničko-teorijskih praksi koje su pokušaj da se odgovori na pitanje: Kako mesto zločina postaje mesto produkcije znanja zasnovanog na idejama solidarnosti i jednakosti?

Produkcija znanja zasnovana na jednakosti i solidarnosti u projektu Četiri lica Omarske je osnovno političko načelo, koje stoji na mestu etičko-estetičkih stavova.

Neposrednim fizičkim prisustvom Radne grupe na mestu terora konstruiše se aktuelno sećanje kao solidarno iskustvo i produkuje aktuelno sećanje, koje sprečava zaborav, sakralizaciju zločina i perpetuiranje politike terora, što je osnovna funkcija nematerijalnog memorijala – Socijalne skulpture.

Javni sastanak Radne grupe Četiri lica Omarske je dislokacija Socijalne skulpture van mesta terora koja time postaje mesto izlaganja i mesto produkcije politike solidarnosti i jednakosti. U ovoj fazi projekta, Javni sastanak je prvi oblik zajedničkog dobra i interface uključivanja postojećih arhiva, novih učesnika kao i učestvovanje publike.

Radna Grupa Četiri Lica Omarske javnim sastankom ispituje strategije i politike izlaganja umetnosti koja je u procesu, čini vidljivim mreže odnosa ljudi, mrtvih i živih, i stvari koje svojim delovanjem produkuju zajedničko dobro.

Kreatori i učesnici u projektu: Mirjana Dragosavljević, Srđan Hercigonja, Viktor Milanović, Vladimir Miladinović, Marija Ratković, Dejan Vasić, Zoran Vučkovac, Milica Tomić, Heartefact (Andrej Nosov, Milica Milić, Stanislav Tomić), DELVE (Ivana Bago, Antonija Majača) i drugi.

Hartefakt, 07.09.2010.

Peščanik.net, 10.09.2010.