- Peščanik - https://pescanik.net -

Mrk pogled

Foto: Peščanik

Nedavna vest da je policija privela grupu pripadnika antivakserskog pokreta na saslušanje u tužilaštvo za visokotehnološki kriminal, budući da je dolila ulje na vatru već inače burnog sukoba između vaksera i antivaksera – ostavila je u senci jednu drugu, izuzetno zanimljivu vest.

A ta sa stanovišta prava i pravičnosti zaista važna vest je da je Apelacioni sud u Beogradu oslobodio A.J.A. optužbe da je pretnjama izvršila krivično delo ugrožavanja sigurnosti predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Sud je ocenio da njen tvit, koji je bio osnov optužbe, ne predstavlja pretnju, već da bi njegova sadržina „eventualno mogla da predstavlja obeležje krivičnog dela uvrede“.

To da ružan, vulgaran i uvredljiv tvit, budući da nije sadržao nijednu pretnju, nije krivično delo ugrožavanja sigurnosti, već krivično delo uvrede koje se ne goni po službenoj dužnosti, već samo po privatnoj tužbi, od samog početka je moralo biti jasno. Ali uprkos tome A.J.A. je odmah pošto je podelila taj svoj tvit privedena, a potom joj je određen pritvor koji je potrajao neverovatnih 6 meseci. A da njen branilac u toku postupka nije uspeo da pobije krajnje problematično mišljenje veštaka verovatno bi se dogodilo da zbog uvredljivog tvita bude smeštena u duševnu bolnicu, na neodređeno vreme. Ovaj i potencijalno i realno zastrašujući slučaj podsetio me je na niz ne tako šokantnih ali na sličan način zanimljivih događaja, svih iz sasvim nedavne prošlosti.

S.S je pre nekoliko dana policija sačekala na aerodromu i odmah po izlasku iz aviona dovela u tužilaštvo zbog, kako su to odmah objavili provladini tabloidi, „ugrožavanja sigurnosti“ ministarke Darije Kisić Tepavčević. S.S. je i medijima i tužilaštvu rekao da mu je neko od suseda javio da su ministarka Kisić Tepavčević i ministar Vulin u restoranu, koji bi zbog mera protiv epidemije morao biti zatvoren, pravili nekakvu gala proslavu zatvorenog tipa i da su popili pića za više hiljada evra. To ga je jako iznerviralo, pa je od supruge, koja je valjda svojevremeno bila asistent ministarke na fakultetu, uzeo ministarkin broj telefona i poslao joj nekoliko poruka. Uvredljivih ali ne i pretećih poruka. Čini se da su i oni koji su naredili njegovo dovođenje u međuvremenu shvatili da bez pretnji nema krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti, pa je nova verzija razloga za privođenje umesto „ugrožavanje sigurnosti“ sada postala „proganjanje“.

Po M.V. iz Novog Sada su takođe nedavno u stan došla dva policajca u civilu i bez objašnjenja ga odvela u policijsku stanicu, gde mu je rečeno da mora da sačeka da iz Beograda dođu policajci iz Odeljenja za visokotehnološki kriminal. Tek od njih je saznao da je priveden zbog tvita u kome je preneo informaciju o napadu na ćerku Dragana Đilasa, koju je inače saznao iz medija. Nakon saslušanja je pušten, ali u policijskoj stanici je proveo više od 6 sati, a po povratku u stan ukućani su mu rekli da su 15 minuta nakon privođenja na adresu došli da ga traže i uniformisani policajci.

D.V. iz Beograda, na sreću, nije bio ni privođen ni pritvaran, ali je i on nedavno bio akter prave male drame u režiji policije. Za medije je to opisao ovako: „Pripadnici interventne brigade i patrole policije pod rotacijom opkolili su mi zgradu nakon što sam sa prozora svog stana slikao ministra Vulina kako, protivno antiepidemijskim merama, bez maske, izlazi iz frizerskog salona. Lupali su na moja, ali i na komšijina vrata i vikali „Otvaraj, policija“. Nakon što sam otvorio vrata, tražili su mi ličnu kartu koju nisam želeo da im dam dok ne kažu razlog, pa su mi posle kraćeg ubeđivanja rekli da traže osobu koja je slikala Vulina. Kada su pogledali ličnu kartu i izvršili određene „provere“ vratili su mi je, a dok su odlazili rekli su mi da je Vulin nakon što su me proverili rekao da me ne pritišću“. Inspektori u civilu se ipak na tome nisu zaustavili, već su zahtevali da pred njima obriše snimak.

Zakon o krivičnom postupku (čl. 195) predviđa da javni tužilac ili sud može izdati naredbu da se okrivljeni dovede: 1) ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda; 2) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da okrivljeni izbegava prijem poziva; 3) ako je doneto rešenje o pritvoru. I Zakon o policiji (čl. 83) takođe, sem izuzetno (lice se krije, beži, zatečeno je u izvršenju dela, već mu je određen pritvor), predviđa kao uslov za dovođenje prethodan uredan pismeni poziv i to sa upozorenjem da pozvani može biti doveden ako se ne odazove.

Da li se u nabrojanim slučajevima postupalo u skladu sa navedenim? Da li u skladu sa zakonom definisanom ulogom policije i tužilaštva? Da li je dovođenje bilo nužna procesna mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog u postupku koji treba da se vodi po službenoj dužnosti, ili pre zastrašivanje onih koji su takli u lik i delo ili interese „jakih ljudi“, ili još pre zastrašivanje onih kojima bi to moglo pasti na pamet?

Prošlo je skoro 250 godina od kako je u veliku Deklaraciju o pravima čoveka i građanina iz 1789. uz ostalo upisano: „Javna sila, vlast, uspostavlja se u interesu svih građana a ne za posebnu korist onih kojima je poverena“, a kod nas neki to ni danas ne znaju, ne razumeju i neće da prihvate. Nužno je podsećati ih, stalno i uporno, i rečju i delom. U suprotnom, sa shvatanjima koje naša elita ima o svojoj ulozi i važnosti u društvu i sa policijom i tužilaštvom spremnim da zakone tumače u skladu sa tim shvatanjima, možemo u dogledno vreme očekivati da razlog za privođenje ljudi bude i… mrk pogled.

Autor je advokat i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Peščanik.net, 05.04.2021.