Fotografije čitateljki, Ivana Karić

Fotografije čitateljki, Ivana Karić

Novosadski portal 021 je početkom ove nedelje objavio još jednu neverovatnu predizbornu vest – mnogi birači u Novom Sadu su, pored svojih, primili i pozive za glasanje osoba koje su umrle, odavno se odselile ili nikada nisu ni živele na datim adresama. Posebnu zanimljivost čine poslednji – oni koji nikada nisu živeli tu gde su primili pozive i čija imena vlasnici stanova vide po prvi put. Nakon objave ove vesti, poštovaoci fer i poštenih izbora i opozicione stranke pokušali su da ukažu na moguću zloupotrebu jedinstvenog biračkog spiska. Kako se u eri novih tehnologija malo šta može (potpuno) sakriti, brzo su osvanule fotografije vlasnika stanova koji u rukama drže svežnjeve glasačkih poziva. Pokret „Dosta je bilo“ se oglasio i sa informacijom da je slična pojava, sem u Novom Sadu, zabeležena i na Novom Beogradu i Vračaru.

Vadeći kestenje iz vatre, predstavnik Gradske izborne komisije u Novom Sadu je objasnio da “su greške u biračkom spisku moguće“, a da građani u nedelju na glasanje mogu da „ponesu papire sa pogrešno upisanim biračima i da na licu mesta biračkom odboru kažu da obavi prepravku u spisku“. Ovom prilikom se nećemo baviti idejom funkcionera izborne komisije da se birački spisak ručno prepravlja na izborni dan, jer ona dovoljno govori o tome kako on shvata izborne procedure i sadržaj biračkog spiska. Osvrnućemo se na deo njegove izjave koji se odnosi na zatečeno stanje, odnosno konstataciju „da su greške u biračkom spisku moguće“. Hajde da vidimo da li su i kako moguće baš ovakve greške.

Pozivi za glasanje se biračima šalju kako bi bili informisani o tome na kom biračkom mestu mogu ostvariti svoje biračko pravo. Ili jednostavnije – gde i u koje vreme mogu da glasaju. Ove pozive šalju opštinske/gradske uprave, ali ne proizvoljno, već na osnovu jedinstvenog biračkog spiska birača, o čijoj redovnoj ažuriranosti vodi računa ministarstvo državne uprave.1 Građani su u birački spisak po pravilu upisani prema mestu prebivališta, odnosno adresi koja im je u ličnoj karti ubeležena kao mesto na kome žive. Samo izuzetno i na sopstveni zahtev, građani mogu biti upisani u birački spisak prema mestu na kome privremeno borave (boravištu). Dakle, postoji jasna veza između birača koji su pozivom obavešteni o glasanju, biračkog spiska i njihovog mesta stanovanja. Tu dolazimo do najzanimljivijeg dela – kako neki potpuno nepoznati ljudi mogu imati prijavljeno prebivalište na određenoj adresi, a da vlasnik stana o tome nema baš nikakvu informaciju? I kako je moguće da, posledično, ti isti ljudi budu upisani i u birački spisak i dobiju poziv za glasanje na toj adresi?

Uprkos naporima zvaničnika da saniraju štetu učinjenu objavljenim informacijama, jedini mogući odgovor je da se tu radi o zloupotrebi ovlašćenja od strane izvršne vlasti. Naime, prebivalište građana na određenoj adresi može se prijaviti samo u policiji i to na osnovu dokaza o vlasništvu stana, ugovora o zakupu ili nekom drugom pravnom osnovu. To je jasno određeno članom 11 Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Operacionalizacija ove odredbe znači da se prijava prebivališta ne može izvršiti bez saglasnosti vlasnika stana – bilo da on prebivalište prijavljuje za sebe, svoju porodicu ili one kojima je izdao stan u zakup. Tako jedino ministarstvo unutrašnjih poslova može da kaže kako to da vlasnik stana ne zna da u njegovom prostoru „živi“ još čitava jedna porodica. Upravo zbog toga bi MUP o ovom pitanju hitno trebalo da se oglasi.

Da stvar bude još apsurdnija, Gradska uprava Novi Sad je izdala saopštenje u kome praktično priznaje prevarne radnje, i prema kome vlasnici stanova „na čijim adresama žive prijavljene nepoznate osobe treba da se obrate policiji sa zahtevom da se te osobe brišu sa njihove adrese“. Formalno bi bilo moguće da vlasnik stana zatraži brisanje prebivališta ljudi koji više ne žive sa njim, ali suština je, ponavljamo, u misteriji kako su ovi „nepoznati ljudi“ ikada uspeli da se „usele“ kod svojih domaćina.

U gradskoj upravi dodaju i da je izvesno da brisanje neće moći se uradi do izbora koji su za nekoliko dana, ali da će na taj način vlasnici “biti sigurni za naredne izbore”. Dakle, ne pitajte da li ćete na ovim izborima ugostiti nepostojeće stanare – pazite da vam se to slučajno ne desi na narednim. Tako se, najednom, pojava nepostojećih stanara i glasača svodi na elementarnu nepogodu ili višu silu, slično poplavama, helikopterskim nesrećama, siromaštvu, nezaposlenosti i drugim nemilim pojavama.

Ovde zapravo govorimo o zloupotrebi koja može imati samo jedan cilj, a to je povećanje broja “poželjnih birača” u gradovima i opštinama gde treba poboljšati izborni rezultat vladajuće stranke i njenih koalicionih partnera. Kako u Srbiji nije moguće prekrajati izborne jedinice (ona je samo jedna izborna jedinica), žrtve besomučnog prekrajanja postale su lokalne samouprave. Tamo gde nema dovoljno glasača vladajuće koalicije, ona će ih, koristeći sve raspoložive resurse, u te lokalne samouprave “useliti”. Činjenica da će taj postupak neminovno biti otkriven dostavljanjem poziva za glasanje, nije sprečio ovaj neverovatan, iracionalno vođen i, povrh svega, vlastohlepni poduhvat.

Kada ovim činjenicama dodamo upitan mandat predsednika Republičke izborne komisije, pretnje policijskom kontrolom izbora, dilemu o ukupnom broju birača upisanih u birački spisak, masovno falsifikovanje potpisa na izbornim listama, informacije o pritiscima na birače (pogotovo one koji rade u javnom sektoru), podmićivanju, tabloidiziranom i trenutno suženom obimu informativnog programa iz prvog izveštaja OEBS-a o izbornom procesu 2016. godine – dobijamo prilično jasnu sliku u kakvim izborima učestvujemo. Oni su vrlo opipljivo neslobodni, nedemokratski i obeleženi zloupotrebama izvršne vlasti. Ovime je upropašćena jedna od retkih uspostavljenih demokratskih tekovina u ovoj zemlji i još važnije – do temelja je urušeno naše pravo da na miran način utičemo na politički život u zemlji.

Autorka je pravnica-istraživačica u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku.

Peščanik.net, 20.04.2016.

NEREGULARNI IZBORI 2016.

________________

  1. Član 1. Zakona o jedinstvenom biračkom spisku.
The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)